Arhiv tekstova

Današnji Gradski stadion u Subotici, na kojemu u posljednjih nekoliko desetljeća svoje prvenstvene susrete igraju nogometaši Spartaka (danas Spartak Zlatibor voda, član Super lige Srbije), nastao je kao sokolsko sletište, tj. stadion izgrađen za potrebe održavanja Pokrajinskog sleta sjevernih župa Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, lipnja 1936. godine.

Cijeli projekt zamišljen je kroz izgradnju velikog Narodnog parka na površini od 1.175.000 četvornih metara na prostoru između današnje Prozivke i prigradskog naselja Aleksandrovo, a u to vrijeme zapuštenog, močvarnog zemljišta u neposrednoj blizini s nastanjenim teritorijem grada Subotice. Projekt stadiona trebao je obuhvatiti i šumice, botanički vrt, ukrasni park, šetalište i jezera koja bi bila u službi saniranja postojećih baruština. Nositelj izrade tehničke dokumentacije, kao i arhitektonskih rješenja, bio je inženjer Kosta Petrović, šef tehničkog odjela gradske općine.

Na fotografijama koje smo dobili iz riznice subotičkog Historijskog arhiva možete vidjeti kako je izgledalo sokolsko sletište iliti današnji Gradski stadion u Subotici tijekom vježbi na sokolskom sletu.

 

IZGRADNJA SLETIŠTA

 

Osnovna namjena realiziranja jedne ovakve velike investicije u prvom redu je bila potreba za izgradnjom sokolskog sletišta koje je prema zamisli projektanata trebalo sadržavati: stadion (vježbalište, tribine i prometne površine u neposrednoj okolici stadiona), zbiralište (svlačionice, nastupalište, komunikacije) i prostor izvan sletišta (tramvajska pruga, prostor za parkiranje vozila, šetališta). Nakon održanog velikog sleta cijeli objekt ostaje gradu za višenamjensku svrhu tjelovježbanja školske mladeži, sportskih klubova i udruga, a prema postojećem projektu samo sletište ima mogućnost prenamjene (po potrebi) za prigodni izložbeno-sajamski prostor, mjesto održavanja različitih smotri i prigodnih događanja,  te konačno kao šetalište-odmaralište svih građana. 

U prilog svemu navedenom izložene su i pogodnosti odabira upravo spomenute lokacije, jer je mjesto dobro: zbog vrlo povoljnog terena (dovoljna količina zemlje), popodnevnog položaja sunca, orijentiranost glede vjetrova, prometnih mogućnosti. Iznimno važan detalj bio je i predviđeni kapacitet tribina na kojima se moglo smjestiti 88 loža s ukupno 384 mjesta, sjedećih mjesta (5138) i stajaćih mjesta (15.000), što ukupno iznosi 20.582 mjesta za posjetitelje, uz povećanje kapaciteta do 25.000 gledateljskih mjesta.

 

ANGAŽMAN OPĆINE 

 

Realiziranje ovakvog, za ono vrijeme golemog projekta ne bi bilo ni zamislivo bez velikog angažmana gradske uprave koja je imala sluha za potrebe izgradnje sokolskog (gradskog) stadiona. Općina i država ponajprije su osigurale potrebno zemljište, mješavinu zemlje i zgure (8000 kubičnih metara), besplatno je dostavljeno 5400 metara cijevi potrebnih za izvođenje drenažnih radova, osigurane su besplatne sadnice, te su konačno izrađeni svi građevinski projekti i određeno vodstvo cjelokupne izgradnje. Sve u svemu, to je iznosilo oko 1 milijun tadašnjih dinara, plus vrijednost zemljišta za sletište (203.700 četvornih metara) po procijenjenoj vrijednosti od 250.000 dinara. Stvarna i konačna vrijednost cjelokupnog objekta, nakon izgradnje svih zamišljenih cjelina, iznosila je 3,5 do 4 milijuna dinara.