Arhiv tekstova

Talentirani subotički nogometaš Amir Memišević zamijenio je majicu matičnog Spartaka za onu momčadi BSK-a, superligaške momčadi iz Borče nadomak Beograda.

»Nogomet  sam počeo trenirati sa 7 godina u Spartaku iz Subotice, a prvi trener mi je bio Miodrag Štaka. U Kvalitetnoj ligi Vojvodine ukupno sam postigao oko 150 golova, a svakako ću upamtiti sezonu u kadetima kada sam postigao 35 i onu u omladincima kada sam sa 17 golova bio najbolji strijelac lige. Sve to me je dovelo i do prve momčadi Spartaka, u kojoj mi je trenerski tandem Bajić-Puhalak pružio šansu za igru«, priča Amir.

 

SPARTAK 

 

»Prvu utakmicu za seniorsku ekipu, predvođenu sjajnim igračima poput Vladana Savića, Igora Popovića, Predraga Mijića i drugih, odigrao sam sa 17 godina protiv Sevojna u gostima. Ušao sam u igru u 85. minuti pri rezultatu 1-1 i u posljednjim trenucima meča promašio ‘kolosalnu šansu’ za vodstvo. Nisam znao što me je snašlo, vjerojatno zbog prevelike želje za dokazivanjem, a i zbog straha od važnosti tog susreta. Nažalost, Spartak je iz godine u godinu zapadao u probleme, što je 2007. godine  rezultiralo ispadanjem u treću ligu. Međutim, upravo te sezone, kada smo ispadali, ja sam ‘eksplodirao’ i na 10 utakmica postigao 7 golova i zapao za oko superligaškim klubovima iz zemlje i inozemstva. Ipak, odlučio sam još godinu dana ostati u matičnom klubu, a potom je uslijedio poziv iz BSK Borče, koji nisam mogao odbiti.«

 

BSK 

 

»BSK je bio jedan od najboljih klubova u Prvoj Telekom ligi Srbije, s ambicijama ulaska u Superligu, što je meni potpuno odgovaralo. Nakon mnogo peripetija oko fuzije Spartaka i Zlatibor vode i mog prelaska u BSK konačno sam registriran za novi klub i mogao sam se posvetiti novim

obvezama. Nisam se pokajao, kao uvjerljivo najbolja ekipa plasirali smo se u Jelen Superligu i tako ostvarili zacrtani cilj. Te godine su mi najteže pale dvije utakmice protiv Spartaka, pogotovo ona druga koju smo igrali u Subotici, u mom gradu, na mom stadionu, protiv mog kluba. Ulazak u Superligu nije ništa bitno promijenio u klubu, ekipa je ostala ista izuzev pojačanja – Aleksandra Đukića, koji se vratio s posudbe iz Banata. Zbog ozljede desnog stopala propustio sam gotovo cijeli prvi dio sezone, tek sam u posljednjem kolu s OFK Beogradom zaigrao u drugom poluvremenu. 

U BSK-u ima nekoliko igrača koji su već dugo u klubu i ostavili su dubok trag, pa zbog toga i zaslužuju da igraju, a ja ove sezone dobivam šansu s klupe i svaki put je maksimalno iskoristim. Ove godine je Superliga jača u odnosu na prethodnu, prije svega zbog vraćanja u život nogometnih centara kao što su Subotica i Požarevac, a i ulaskom nekih novih klubova (BSK, Metalac). U klubu na mojoj poziciji igraju još dva igrača, Đukić i Živadinović, pa je tako teško izboriti se za mjesto u timu. Prednost ima Đukić koji je najstariji i najiskusniji. Do sada smo igrali s jednom špicom, a dolaskom Miodraga Radanovića formacija se promijenila u napadačku 4-4-2, pa tako sada imam veću minutažu. Ali bez obzira tko igra, svima nam je cilj osigurati superligaški ostanak malom klubu iz beogradskog predgrađa. 

 

REPREZENTACIJA  

VOJVOĐANSKIH HRVATA 

 

»Prvi poziv da zaigram za reprezentaciju vojvođanskih Hrvata  ugodno me je iznenadio  i odmah sam ga prihvatio. Na prvoj utakmici sam postigao 3 gola, svidio im se, i potvrdio daljnje odazivanje na pozive. Trenutačno mi to ne dopuštaju obveze u BSK-u, ali ću jamačno razmotriti svaki sljedeći poziv i rado se priključiti reprezentaciji. Sada trenutačno razmišljam samo o klubu i o tome kako ćemo izboriti ostanak u Superligi, pa ako bude sreće na ljeto ili sljedeće zime da se pronađe neki povoljan angažman u inozemstvu.« 

 

SUBOTICA

 

»Posljednji  put sam u Subotici bio prije mjesec dana.  Puno mi nedostaje obitelj, društvo i sam grad, ali ovo je ‘suhi’ profesionalizam i nema mjesta za emocije. Uskoro će i kraj sezone, pa će biti i vremena za sve to«, zaključuje Amir Memišević.