Arhiv tekstova

Suvremena književnost Hrvata u Mađarskoj ima skroman institucionalni okvir koji podrazumijeva nakladništvo, književne časopise i kritiku, ali je književna produkcija slaba, osobito u posljednje vrijeme, ocijenio je Stjepan Blažetin, profesor na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Pečuhu, koji je u utorak, 4. svibnja, održao predavanje na temu »Suvremena književnost Hrvata u Mađarskoj – institucionalni okvir, produkcija i valorizacija«, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. 

»U hrvatskoj zajednici u Mađarskoj i dalje postoji minimalna svijest o književnosti, a čitateljska publika nestaje iz dana u dan«, rekao je Blažetin.

 

Stručnjaci i sustavno financiranje

 

Izgradnja književnosti kao sustava, po njegovim riječima, podrazumijeva i postojanje katedri za hrvatski jezik i književnost, mogućnosti stvaranja stručnih kadrova, ali i  sustavnog financiranja. »Da u to treba ulagati mora se dokazati onima koji vrše distribuciju sredstava«, dodao je Blažetin.

Postojanje katedri za kroatistiku, kakve su u Mađarskoj ona u Pečuhu, ali i u Budimpešti, Baji i Szombathelyu, otvara mogućnost sustavnog proučavanja književne baštine. 

»Takva mjesta su vrlo bitna, jer nijedna visokoškolska ustanova u Mađarskoj, osim Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Pečuhu, ne posvećuje takvu pozornost Hrvatima u Mađarskoj. Naši diplomanti pišu diplomske radnje i iz kulturne povijesti Hrvata u Mađarskoj. No, ipak, kod tih radnji uvijek je naglasak na etnografskoj, folklornoj ili mjesnoj povijesnoj građi, a premalo na književnosti. Dakle, znanstveni pomladak je jako bitan, a bitno je i to da se, ukoliko studiraju u Hrvatskoj, nakon školovanja vrate«, rekao je Blažetin.

 

Književni časopisi

 

Književni časopisi predstavljaju glavni prostor za književno stvaranje, a bez njih niti književna kritika ne može funkcionirati. A književne časopise, po riječima Blažetina, trebaju uređivati stručni ljudi. »Lijepo je kada to rade entuzijasti, ali to ipak zahtijeva profesionalizaciju, koja je nemoguća bez sustavne financijske potpore«, kazao je Blažetin.

Inače, prvi hrvatski književni časopis u Mađarskoj bio je »Riječ«, koji je izlazio od 1996.-1999. godine (ukupno 9 brojeva) i ta je publikacija, među ostalim, nastojala povezati hrvatsku i mađarsku književnost. Godine 2002. pojavljuje se časopis za kulturu i društvena pitanja »Pogledi«.

Periodizacija

 

Pitanje periodizacije je ključno pitanje pri izradi svake povijesti književnosti. No, kada je riječ o književnosti Hrvata u Mađarskoj periodizaciju nije moguće napraviti po stilskim razdobljima, objasnio je Stjepan Blažetin. »To je tako, jer te elemente jednostavno ne možemo prepoznati u toj književnosti, budući da je ona anahronistična«.

U tom slučaju za potrebe periodizacije, kaže, mogu se uzeti povijesni društveno-politički događaji koji književno stvaralaštvo nekako razgraničavaju. 

Pri pisanju knjige »Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas« Blažetin je napravio sljedeću periodizaciju: od 1918. do 1945., zatim od 1969. kada se pojavljuje knjiga »U kolo – antologija južnoslovenskih pesnika u Mađarskoj«, te od 1984. kada se pojavljuje antologija »Gdje nestaje glas?« s kojom dolazi nova generacija pjesnika.  

Govoreći o produkciji, Blažetin je naveo kako suvremenu književnost Hrvata u Mađarskoj čini mahom poezija, a da su ostali književni rodovi slabo zastupljeni. Glede popularizacije književne baštine, izdavačka kuća »Croatica« pokrenula je ediciju »Hrvatski književnici u Mađarskoj« u okviru koje su dosad tiskana djela Ivana Antunovića, Ante Evetovića Miroljuba, Miše Jelića, Antuna Karagića. 

Blažetin je istaknuo i kako književnost Hrvata u Mađarskoj nije dovoljno zastupljena u školskim programima nastave na hrvatskom jeziku, kao i da je slabo integrirana u korpus cjelokupne hrvatske književnosti. 

Inače, prema popisu pučanstva u Mađarskoj iz 2001. godine ukupno ima 29.965 Hrvata sukladno njihovom izjašnjavanju, i to po nacionalnosti – 15.620 te prema uporabi materinskog jezika – 14.345.

D. B. P.