Arhiv tekstova

Sutra, 8. svibnja, istječe petnaestodnevni rok u kojemu bi Komisija za zaštitu ponuđača morala odgovoriti na žalbu »Vojputa« povodom njihove tvrdnje o kršenju odredaba Zakona o javnim nabavama tijekom procedure dodjele ugovora o izgradnji Y kraka i dionice od Horgoša prema Novom Sadu. Budući da su radovi već započeli teško se može očekivati da će odluka Komisije biti u korist »Vojputa«, jer bi u tom slučaju radovi morali biti obustavljeni. U suprotnom, u poduzeću ne isključuju ni mogućnost tužbe za pretrpljenu štetu pred domaćim sudom, kao i pred sudom u Strazburu.

»Vojput« je prije toga uputio žalbu i Ministarstvu za infrastrukturu, njihov zahtjev za zaštitu prava u cijelosti je odbijen, a kompanija je potom uputila i pismo predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, premijeru i članovima Vlade, kao i svim zastupničkim grupama, u kojemu skreće pozornost na ugrožavanje javnog interasa zbog kršenja zakona prigodom izbora izvođača radova na koridoru 10. 

 

Posao dodijeljen 

nakon ponovljenog 

postupka

 

Direktor »Vojputa« Duško Dražić tvrdi kako je potpisan (26. travnja) nezakonit ugovor, da tenderski postupak nije proveden po propisima, a radovi na autocesti su otvoreni premda nije završena eksproprijacija zemljišta niti tehnička dokumentacija. Navodi se kako je tender objavljen 30. prosinca 2009. godine, a odluka o njegovom objavljivanju donesena je dan kasnije, što je učinjeno kako ne bi poslovanje iz 2009. godine utjecalo na kriterije o dodjeljivanju poslova. U pismu se među ostalim navodi kako je izabrani konzorcij Poduzeće za puteve »Beograd« prošle godine bilo oko 250 dana u financijskoj blokadi u više navrata, te da je jednoj od članica konzorcija svojedobno, zbog nekvalitetnih radova, bila oduzeta koncesija nad dijelom autoceste Novi Sad-Beograd. Dražić također tvrdi kako je ponuđeni rok izgradnje od 270 dana za 110 kilometara nerealan, niti će izabrani izvođač moći sam sebe financirati 65 posto u odloženom plaćanju od 30 mjeseci. »Ako znamo da su neke od tvrtki, koje će raditi na projektu, tijekom cijele prošle godine izgradile samo 20 kilometara cesta, onda nije jasno kako će za devet mjeseci izgraditi 110 kilometara«, rekao je Dražić na konferenciji za novinstvo.

Podsjetimo, domaći konzorcij koji predvodi Poduzeće za puteve »Beograd« pobijedio je na tenderu s ponudom da će dionicu od 110 kilometara izgraditi u roku od devet mjeseci za oko 10 milijardi dinara, uz rok za isplatu od 30 mjeseci. Na tenderu su sudjelovali i konzorcij hrvatske tvrtke »Hidroelektra« i »Vojputa« iz Subotice, koji je ponudio cijenu od 11,5 milijardi dinara, izgradnju za 426 dana i plaćanje za 24 mjeseca, dok je slovensko »Primorje« ponudilo cijenu od 11,6 milijardi dinara, rok izgradnje 590 dana i plaćanje za 12 mjeseci.

  Ovo je, inače, bilo drugi put da su se razmatrale ponude ovih triju tvrtki koje su se natjecale za izgradnju 110 kilometara autoceste od Horgoša do Novog Sada. Na prošlom tenderu sredinom veljače srbijanski je konzorcij dao najbolju ponudu, ali je u njoj navedeno kako će predložena cijena od 9,97 milijardi dinara biti naknadno usklađena s inflacijom. Prema uvjetima tendera ponuđači su morali dati fiksnu cijenu, pa su predstavnici hrvatskog i slovenskog poduzeća podnijeli žalbu natječajnoj komisiji. Tenderska je komisija zatim obustavila proceduru dok sva tri ponuđača ne isprave manjkavosti zbog kojih je bilo nemoguće utvrditi čija je ponuda najpovoljnija, a »Vojput« se žalio na tu obustavu nazivajući je nelegalnom. Ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić izjavio je kako »niti jedna ponuda nije bila sasvim do kraja dobra«, što je bio razlog da se poništi otvoreni postupak i prijeđe na pregovarački. Međutim, najpovoljniji ponuđač nije izabran niti 7. travnja, jer je ponuda konzorcija »Hidroelektra niskogradnja«, kako se spekuliralo u medijima, čekala na pisarnici Vlade Srbije.

 

Tko stoji iza koga

 

Ova vijest je ubrzo demantirana, a neimenovani izvor iz Vlade Srbije rekao je za »Blic« kako je dokumentacija »Hidroelektra niskogradnja« na vrijeme stigla do kabineta ministra Mrkonjića, ali ju on nije htio uopće razmatrati jer iza nje stoji Ljubiša Buha Čume. Buha je izbjegao kaznenu odgovornost jer je na suđenju članovima »zemunskog klana« optuženim za ubojstvo premijera Zorana Đinđića sudjelovao kao svjedok pokajnik. »Kada su u Vladi shvatili što se zapravo dogodilo i nakon što je Hidroelektra niskogradnja uložila žalbu, od Milutina Mrkonjića zahtijevalo se da odmah poništi tender. Naime, izgradnja koridora 10 financira se iz novca nekoliko europskih banaka i svaku grešku na tenderu država bi morala skupo platiti«, piše Blic. Taj list je naveo i kako iza »Vojputa« stoji Čume, te da je na prvom tenderu ta ponuda imala najviše bodova. »Ponuda Hidroelektre i Vojputa nije imala najnižu cijenu, ali jest najduži rok otplate, što je veoma važno. Za radove na dionici država ove godine može platiti samo četiri milijarde dinara od ukupno deset milijardi, kolika je vrijednost ovih radova.«

S tim u vezi prošloga je tjedna Dražić na konferenciji za novinstvo rekao kako će netko zbog takvih napisa morati snositi posljedice, te je istaknuo kako je Vojput prva kompanija iz Subotice koja se nalazi na Beogradskoj burzi od 2003., gdje svaka promjena vlasništva mora biti evidentirana. On je također naveo kako se podaci o vlasništvu mogu provjeriti na sajtu Centralnog registra, te istaknuo: »Vojput ide u pravcu strateškog partnerstva s tvrtkama koje će moći putem veleposlanstava svojih država utjecati na to da se ovo, kao što je bruka s ovim tenderom, ne dešava. Očito nam je jedina zaštita to da neki sa strane vide kakva se bruka ovdje radi i pomognu nam da to prevladamo. Mi svojim radom, znanjem, kvalitetom to sigurno zadovoljavamo, ali moramo se na taj način dodatno zaštiti.«

 Dražić je poslije odluke Ministrstva o izboru izvođača podnio ostavku na dužnost direktora, a u svom obrazloženju Upravnom odboru naveo je: »U ovakvim okolnostima, nemoguće je legalnim i zakonskim sredstvima osigurati uspješno poslovanje tvrtke. Najveći je problem što moćnici s pozicije vlasti, ne poštujući zakonom propisane procedure iz samo njima poznatih razloga, favoriziraju druge tvrtke u postupcima javne nabave. Kap koja je prelila čašu je tender za koridor 10«.  

Duško Dražić je većinski vlasnik Vojputa s 50,6 posto vlasništva, prema podacima  Centralnog registra. Rodom je iz Istre, a u Suboticu je došao studirati na Ekonomskom fakultetu. Već 30 godina radi u Vojputu, od čega veći dio vremena na dužnosti direktora. Poduzeće je 1990., tada »Vojvodina put«, privatizirano u prvom valu privatizacije koji je pokrenula nekadašnja savezna vlada Ante Markovića, a ta »mala rabadžijska firma«, kako Dražić naziva svoje poduzeće, i do danas uspješno radi. On je svih ovih godina prilično uspješno surađivao i balansirao sa svakom vlašću, a ostao je zapamćen njegov sukob prije četiri godine sa subotičkom Direkcijom za izgradnju grada na čijem su čelu u to vrijeme bili Dragan Trklja i Nebojša Janjić, danas pomoćnik ministra za životni okoliš i prostorno planiranje. Premda je na natječaju za asfaltiranje stotinu ulica Vojput ponudio za 30 milijuna nižu cijenu, tenderska komisija je izabrala »Alpinu« kao najpovoljnijeg ponuđača. Ovaj sukob je kasnije izglađen, a Vojput je i dalje dobivao poslove u Subotici, ali sada preko »Somborputeva«, svoje kćerke tvrtke.

O izabranom izvođaču Poduzeću za puteve »Beograd«, također je ovih dana puno pisano po medijima. PZP Beograd dio je grupacije »Nibens grupa«, koja sudjeluje u 50 posto poslova izgradnje i održavanja cesta u Srbiji. »Nibens grupa« osnovana je 2005. godine i obavlja većinu poslova asfaltiranja i rekonstrukcije ulica na teritoriju Beograda, Niša, Novog Sada, Kragujevca i Vranja. Formalni vlasnici su Milo Đurašković, trgovac gorivom iz devedesetih, i »Mera investment fond« s Nizozemskih Antila. U Agenciji za privredne registre kao članovi »Nibens grupe« zavedeni su PZP Beograd, PZP Niš, PZP Vranje, Bački put i PZP Kragujevac. Suvlasnici u svim navedenim tvrtkama su Đurašković i »Mera investment fond«, s tim što udio u vlasništvu u PZP Beograd ima i tvrtka »Delta M«.

S. Mamužić