Arhiv tekstova

Upis u predškolske ustanove i osnovne škole je u tijeku, a uskoro će i upisi u srednje škole. Poznato je kako se obrazovanje na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji, a koje je konkretnije zaživjelo samo u Subotici s okolicom, počelo prije osam godina. Danas, u  školskoj 2009./2010. godini, stanje izgleda ovako: u vrtićkim skupinama na hrvatskom jeziku ima oko 50-ero djece, osnovnu školu na hrvatskom pohađa 330 učenika, a u subotičkoj Gimnaziji »Svetozar Marković« u trima odjelima školuje se 80-ak srednjoškolaca. Izborni se predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, osim u Subotici i okolici, izučava i u Somboru, Bačkom Monoštoru, Sonti, te od ove školske godine i u Srijemskoj Mitrovici. Taj izborni predmet – dva sata jedanput tjedno – sluša ukupno oko tri stotine učenika.

Sve u svemu, kada se to stanje prevede u postotke, obrazovanjem na hrvatskom jeziku obuhvaćeno je svega 8 posto od ukupnog broja djece hrvatske nacionalnosti. Osim malobrojnosti djece u odjelima, školstvo se na hrvatskom jeziku, iako relativno mlado – što opravdava određene infrastrukturne slabosti, susreće i s nizom drugih problema: od nedostatka udžbenika, nedostatka katedre za kroatistiku čime bi se stvarali nastavnički kadrovi, do nenaklonosti Ministarstva prosvjete glede rješavanja određenih pitanja.

O aktualnom stanju u ovom području razgovarali smo sa Stanislavom Stantić Prćić, članicom Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zaduženom za obrazovanje.

HR: Krenimo od predškolskog odgoja. Ima li kakvih predviđanja, koliko bi se djece moglo upisati u odjele na hrvatskom jeziku? 

Upis u predškolske skupine je počeo, ali taj broj nećemo znati dok u PU »Naša radost« ne formiraju skupine. Dakle, za sada nemamo saznanja koliko je roditelja tražilo da im djeca idu u skupine na hrvatskom jeziku.

HR: Koliko se prvaša-osnovaca očekuje u Subotici od jeseni? Kakva je situacija u školama »Sveti Sava« u Aleksandrovu i »Pionir« u Starom Žedniku? 

Službeno, upis traje do kraja ovog mjeseca, ali se djeca mogu upisivati do 1. rujna. Čak se mogu prepisivati i kasnije iz jednog odjela u drugi. U predškolskim skupinama na hrvatskom jeziku – u vrtiću »Marija Petković« u Subotici, te u odjelima u Tavankutu i Đurđinu ima 25-ero predškolaca. Prema našim saznanjima trebali bismo imati 40-ak prvaša od jeseni, ali je o tomu još prerano govoriti. 

Što se tiče škole u Aleksandrovu, postoji dvoje prijavljenjih, a po tome bismo trebali imati kombinirani odjel. U Starom Žedniku se odvija nastava iz predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, ali nisam sigurna da je tamo sazrelo vrijeme i za formiranje odjela na hrvatskom. Pokušat će se, ali smatram da treba malo bolje pripremiti teren, nego startati na silu, te da onda nastavu prate dodatne poteškoće.

HR: Radi li se na otvorenju hrvatskih odjela u osnovnim školama u Bačkom Monoštoru i Sonti?

Izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u tim mjestima dugo postoji, a smatramo da bi u Bačkom Monoštoru od ove godine mogla početi i redovita nastava na hrvatskom jeziku. Mi ćemo ispred HNV-a i udruge »Naša djeca«, a u dogovoru s ravnateljicom škole, otići u Bački Monoštor i dati potporu tamošnjim roditeljima. Također, smatramo kako je nakon poziva srbijanskog predsjednika Borisa Tadića da roditelji upisuju svoju djecu u škole s hrvatskim nastavnim jezikom, sada prava prilika. Mislim da se sada roditelji ne bi trebali plašiti i da bi trebali iskoristiti to svoje pravo.

HR: Hoće li najavljivana racionalizacija školske mreže zaobići tzv. »patuljaste odjele« kakvih ima i među hrvatskim odjelima?

Za sada od lokalne samouprave nismo dobili nikakvih informacija glede toga, a od Školske uprave u Somboru smo dobili obavijest da se vodi računa o tome. Od Pokrajinskog tajništva za obrazovanje smo dobili odgovor da ćemo za pet učenika dobiti suglasnost za otvorenje odjela, a u seoskim sredinama i za manje.  

HR: Koliko novi Statut AP Vojvodine, kojim su mnoge ovlasti u svezi s obrazovanjem nacionalnih manjina prenesene na pokrajinu, može biti od koristi za hrvatsku zajednicu? Ima li u tom smislu već nekih konkretnih naznaka poboljšanja pozicije?

Novim Statutom AP Vojvodine prenesene su neke ovlasti poput polaganja stručnog ispita za nastavnike, te se licencija sada može dobiti u Novom Sadu. Pokrajina je ipak daleko ažurnija od republičkog ministarstva. Također, pokrajinska je administracija senzibiliranija spram pitanja vezanih uz obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina, što je i logično zbog duže prakse takvog tipa. Sve odgovore koje tražimo lakše je dobiti od pokrajinskih tijela, nego od Ministarstva od kojeg najčešće ne dobivamo nikakav odgovor.

HR: Glede srednjoškolskog obrazovanja na hrvatskom jeziku, uz postojeći odjel općeg smjera u subotičkoj gimnaziji, najavljeno je otvorenje novog odjela u Politehničkoj školi u Subotici s dvama smjerovima – tehničar tiska i fotograf. Kakva su očekivanja?

Ovo je prva godina da iz osnovnih škola izlazi generacija koja se od prvog do osmog razreda školovala na hrvatskom jeziku i koja će prijamni ispit polagati na hrvatskom jeziku. U tom smislu, izišle su zbirke iz hrvatskog jezika i matematike na hrvatskom jeziku i to predstavlja svojevrsni povijesni trenutak. Jedno istraživanje pedagoga u svezi s interesima osmaša za upis u srednje škole, pokazuje nam kako je 25 učenika zainteresirano za gimnaziju na hrvatskom jeziku. Dakle, interes je velik i upravo sad je prilika da se otvori i odjel u strukovnoj srednjoj školi. Važno je naglasiti kako se učenici koji su se školovali na srpskom jeziku mogu također upisati u odjel na hrvatskom jeziku. To nije ništa novo, bilo je takvih primjera i ranije kod upisa u mađarske odjele. 

HR: Počelo je i polaganje ispita za državnu maturu za maturante koji se žele upisati na fakultete u Republici Hrvatskoj. Koliki je broj zainteresiranih?

Imamo 13 učenika koji ispite za državnu maturu polažu preko HNV-a u Osijeku. Polaganje ispita je već počelo, a bit će završeno 2. lipnja. 

HR: Kakva je situacija u svezi s brucošima u Hrvatskoj, njihovih stipendija i smještaja?

Na fakultetima u Hrvatskoj imamo 17 brucoša, od kojih je svega petero dobilo stipendije od Republike Hrvatske. I sada, prigodom posjeta predsjednika Ive Josipovića, tražili smo da se za brucoše osiguraju stipendije i smještaj u studentske domove. Smatramo da to nije veliki broj djece i da, bez obzira na recesiju, matična država može izdvojiti toliko sredstava. Naime, nedopustivo je da ta prva godina bar na neki način ne bude stimulirana, a na nama je da vidimo kako ćemo razriješiti problematiku njihova povratka nakon studija. Smatram da se ne moraju vraćati ukoliko to ne žele, ali neka onda vrate stipendiju, koja može koristiti nekom drugom studentu. Dakle, želimo da se pitanje stipendiranja riješi sustavno, a ne da se svake godine to rješava retroaktivno, uz lobiranje kod političara i ministara. Hrvatskoj je zajednici u interesu da učenici, budući da to nije zasad moguće u Republici Srbiji, visokoškolsko obrazovanje nastave na hrvatskom jeziku.

HR: Što će biti na jesen s udžbenicima?

Beogradska »Nova školska knjiga«, nekadašnji BIGZ, koji je u vlasništvu »Školske knjige« iz Zagreba, pripremio je sa svojim stručnjacima udžbenike prilagođene ovdašnjim potrebama školstva na hrvatskom jeziku. Dakle, čeka se samo odobrenje pokrajinskog tajništva za njihovo tiskanje. Imamo također i uvjeravanja predsjednika Borisa Tadića koji nam je obećao da će pomoći u rješavanju ovoga pitanja ukoliko u rujnu udžbenici ne budu spremni.  

HR: Mješovito međuvladino povjerenstvo Srbije i Hrvatske za nacionalne manjine donijelo je niz preporuka, među kojima i više njih koje se tiču ovdašnjeg obrazovanja na hrvatskom jeziku. Je li počela realizacija neke od tih preporuka?

Kada bi se usvojene preporuke realizirale naša bi nastava dobila značaj u svakom pogledu. Ukratko, od otvaranja školskog centra za izvannastavne aktivnosti djece i doedukaciju kadrova, rješavanja radno-pravnog statusa nastavnika hrvatskog jezika iz Republike Hrvatske, mogućnosti dobivanja licencije za izvođenje nastave na hrvatskom, odobravanja uvoza i korištenja udžbenika, ali i stručne literature iz Republike Hrvatske, do osiguravanja savjetnika za praćenje, vrednovanje i razvoj nastave na hrvatskom jeziku… Na prošlom zasjedanju mješovitog povjerenstva dogovoreno je da će članovi ponovno zasjedati za šest mjeseci, no do toga još nije došlo iako je taj rok prošao. 

HR: Jedna od tema je i otvaranje katedre za hrvatski jezik u Republici Srbiji. Gdje bi ona trebala biti i što se radi na realizaciji toga pitanja?

HNV je u smislu realizacije takve inicijative razgovarao s predstavnicima Učiteljskog fakulteta na mađarskom jeziku u Subotici. Otvaranjem te katedre mogla bi biti riješena pitanja profesora hrvatskog jezika, ali i da postojeći kadar dobije licenciju, odnosno da se doškoluje kako bi mogli predavati na hrvatskom jeziku i tada bi išli na popunjavanje kadrova koji nam nedostaju. Na tome se radi u suradnji sa stručnjacima sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

HR: Hrvatsko nacionalno vijeće nekoliko godina unatrag organizira ljetovanje za učenike hrvatskih odjela. Hoće li se i ove godine, pojednostavljeno rečeno, ići na more?

To nije samo odlazak na more, to je oblik izvannastavne aktivnosti budući da djeca tamo usavršavaju hrvatski jezik. To je važno jer mi u nastavi nemamo nastavnike koji 100-postotno govore hrvatski jezik. Iako to ljetovanje traje samo desetak dana, ono je veoma značajno. Pripreme za ovogodišnje ljetovanje su počele, no ni to nije sustavno riješeno od strane Republike Hrvatske, i svake se godine realizira »na mišiće«. Mi u HNV-u smatramo da bi nam Hrvatska to trebala osigurati i da to unaprijed bude dogovoreno. Također, glede izvannastavnih aktivnosti važno je i da se same škole u kojima se izvodi nastava na hrvatskom jeziku povežu sa školama u Republici Hrvatskoj, ali i sa školama u Mađarskoj gdje se također izučava hrvatski jezik. To je isto prigoda da djeca uče hrvatski jezik, da razvijaju osjećaj nacionalne pripadnosti. U tom smislu, važno je istaknuti i sudjelovanje naše djece na smotrama učeničkih zadruga, Koloniji mladih u Ernestinovu, u projektima Udruge »Lijepa naša« kao što su Ekološki kviz, »Dani kruha«… 

HR: Koliko izjave srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, dane tijekom susreta s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem u Bačkom Monoštoru – među kojima se posebno ističe poziv i ohrabrenje građanima hrvatske nacionalnosti da upisuju svoju djecu u škole s hrvatskim nastavnim jezikom – bude vjeru u poboljšanje pozicije obrazovanja na hrvatskom jeziku?  

Mislim da taj poziv može biti poticajan za prvi korak, no mi i dalje moramo mnogo raditi. 

Kada bi svi segmenti zajednice dali maksimum, sigurna sam kako bi određeni pomak bio vidljiv. No, Hrvati su – što je poznato još od vremena Austro-Ugarske Monarhije – skloni prikloniti se većini i ići linijom manjeg otpora. Mislim da bi i sami roditelji trebali biti više uključeni u aktivnosti zajednice, čime bi i broj djece koja se školuju na hrvatskom bio veći. Isto tako, trebamo imati svoj stav, zakonska regulativa glede obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina je dobra, samo se ne primjenjuje ili bar ne u dovoljnoj mjeri. Stoga je važno imati razvijenu nacionalnu svijest, jer obrazovanje na hrvatskom jeziku nije samo učenje hrvatskog jezika, već i razvijanje svoje nacionalne pripadnosti, bolje upoznavanje vlastite povijesti, ali i očuvanje naše zavičajne kulture i materinje ikavice.