Arhiv tekstova

Na području somborskog atara proljetni se poljoprivredni radovi primiču kraju. Sjetva merkantilnog kukuruza je urađena na dvije trećine planiranih površina, dok je proljetno oranje završeno na 11 tisuća hektara. Ostalo je još 1500 hektara zemlje koja bi se trebala poorati. Prema podacima ovotjednog biltena o izvršenju plana sjetve na području grada Sombora, proljetni se sjetveni radovi polako primiču kraju. 

Sjetvenim planom u ovoj proizvodnoj godini predviđeno je da se ukupno obradi i zasije 69.648 hektara oranica. Sjetveni plan je 99 posto ostvaren kod sjetve krmnog bilja, 95 posto kod jarog ječma, 94 kod suncokreta, 93 kod soje, 88 posto kod sjetve povrća, a 87 kod industrijske paprike. Sjetva šećerne repe je premašila sjetveni plan kod individualnog i kod sektora poljoprivrednih poduzeća i zadruga u prosjeku za oko 8 posto više od planiranih površina, tako da je pod ovom industrijskom biljkom zasijano 10.196 hektara.

 

Puno radimo, a malo imamo

 

A kako su zadovoljni poljoprivredni prizvođači? Sjetva je, kažu, odrađena na vrijeme, vremenski uvjeti su povoljni, ali seljake muče neke druge brige. Boško Iđuški iz naselja Žarkovac pokraj Sombora, čija zemlja također pripada somborskom ataru, kaže kako je zasijao 9 jutara pšenice, 15 kukuruza, 3 soje i 4 lucerne. Sjetvu je uspješno završio, za sijanje mu ostaje još jedna površina lucerna. Od ratarstva, s površinom koju on obrađuje, kaže, nemoguće je živjeti, stoga se bavi i stočarstvom, uzgojem krava, teladi i svinja. Sav taj rad pridonosi pukom preživljavanju, a luksuziranje ne dolazi u obzir.

»Ova je kiša dobro došla, sva lucerna koju sam posijao je nikla«, priča Iđuški. »Zadovoljan sam jer sam sve na vrijeme uspio posijati. Zadovoljan sam i umjetnim gnojivom jer su uvjeti bolji od prošle godine. Uzimam ga preko zadruge kojoj dajem 240 kilograma žita za 100 kilograma uree, a prošle sam godine morao dati 330 kilograma žita za istu količinu uree. Kudikamo je jeftinije nego lani.«

Ali, vrlo je malo onoga čime se poljodjelac može pohvaliti i reći da je zadovoljan. Jedan od problema koji im zadaje brigu je i cijena nafte.

»Što da kažem, litra nafte je 100 dinara, što je pretjerano skupo. U siječnju prošle godine litra nafte je bila 52 dinara, a kasnije, za vrijeme sjetve, litra je iznosila 60 do 70 dinara. Velika je razlika u cijeni u odnosu na prošlu godinu. Prije smo na benzinsku crpku nosili burad kako bismo osigurali naftu za sjetvu, a sada na crpku idemo s kantama. Ne možemo drugačije jer nemamo novca za veću količinu. Kad potrošimo ono što imamo, odemo po još malo, tako da ipak odradimo sjetvu na vrijeme. Za razliku od prijašnjih godina sada više radimo, a manje imamo. Da bismo preživjeli moramo puno raditi i puno se odricati, a luksuziranje ne dolazi u obzir«, govori s razočaranjem Boško Iđuški.

Problemi nisu samo u ratarstvu već i u stočarstvu. Cijena mlijeka je premala. Prije dvije godine je, što se tiče mlijeka, bilo puno povoljnije. Da imaju tu otkupnu cijenu mlijeka, kaže Iđuški, bili bi puno zadovoljniji, ali sada imaju samo obećanja koja već dugo čekaju da se ostvare. 

»Što se tiče poskupljenja mlijeka, dobivamo samo obećanja koja nikako da se realiziraju, ali mi od nečijih obećanja ne možemo živjeti. Sada za litru mlijeka dobijem 19,5 dinara, a prije dvije godine je bilo 28 dinara. Lakše bi se živjelo da je i sada cijena mlijeka kao prije dvije godine.«

Boško Iđuški kaže kako i mladi vrlo dobro primjećuju da je danas od poljoprivrede teško živjeti. Njegov sin je završio srednju poljoprivrednu školu, smjer – traktorist, ali se želi baviti nečim drugim. On kaže kako bi više volio biti kamiondžija nego poljodjelatnik.

»Mnogi su manji proizvođači svoju zemlju dali u zakup, a mi, ako hoćemo kako-tako živjeti, moramo raditi. Ako stanemo – gotovi smo! Svi smo razočarani, nema tu ničeg dobrog, ali eto, borimo se«, zaključuje Iđuški.

 

Država mora stati iza poljoprivrednih pro-izvođača

 

Drugi naš sugovornik, Pavle Matarić, referent je u zemljoradničkoj zadruzi »Zadrugarka« u Somboru. Kaže nam kako se sjetva uspješno privodi kraju. Oko 70 posto ljudi je ove godine u sjetvu ušlo preko zadruga.

»Najveći problem ovogodišnje sjetve je nedostatak novca, gotovine«, kaže Pavle Matarić. »Malo gotovine što se imalo potrošeno je za naftu, a repromaterijal je uziman preko naloga u paritetima, čak i povoljnijim nego li su bili prije dvije godine«, kaže Matarić. »Došlo je do razdvajanja između malih i velikih proizvođača. Sitni zemljoradnici će opstajati sve teže i teže. Ponovno se stvaraju neki mini agrobiznismeni koji uzimaju od sitnijih proizvođača zemlju u zakup, jer oni ne mogu sastaviti kraj s krajem. Nepoznanica su i cijene. Ne zna se kolika će biti cijena pšenice, suncokreta, soje. Repa je u ekspanziji i svake se godine sije sve više i više, ali i s repom ima problema, jedan od njih je štetočina – pipa. Trideset i pet godina radim u ovoj zadruzi. Nekada je bilo problema oko kombajniranja, ali nije bilo problema oko mineralnog gnojiva. Sada su najveći problem krediti i kamate, ali bez toga se ništa ne bi moglo posijati. Zemlje u okruženju imaju povoljnije subvencije od nas. Kod nas je problem kad će ih država isplatiti i tko ima pravo na njih. Subvencije ne dobivaju umirovljenici i zaposleni, a i moraš sve izmiriti da bi ih dobio. Ako naša zemlja želi ući u Europsku Uniju, morat će stati iza poljoprivrednog proizvođača. U susjednim zemljama poticaj je 300 do 400 eura po hektaru, a mi dobijemo 140 eura! I nafta je kod nas najskuplja u okruženju, a od nje 60 posto ide državi. Kada bi u susjednim državama od hektara zemlje poljoprivrednom proizvođaču ostao samo poticaj i ništa drugo, već bi i od toga imao neku zaradu.«

Pavle Matarić zaključuje kako je njihova procjena da će ova godina biti rodna, kiše je već sada dovoljno palo, a njihovim kooperantima je dana i minimalna količina gnojiva. Po svemu sudeći, 2010. godina bit će plodna i rodna i u somborskom ataru. Ali pitanje je ovdje - koliko će doista roda i ploda ubrati poljoprivredni proizvođači? Predviđanja, po svemu sudeći, baš i nisu sjajna.

 Zlatko Gorjanac