Arhiv tekstova

Svikle na svakojaka odricanja još iz vremena Slobodana Miloševića, građane Srbije  svjetska ekonomska kriza nije naročito zabrinula. Točnije, kako u ovoj zemlji sve kasni, pa i globalni ekonomski problemi, mnogima je na početku sve izgledalo kao  deja vu. Tako je izgledalo jer se pretpostavljalo kako država nije prezadužena već samom činjenicom da to nije niti mogla biti s obzirom na dugogodišnje sankcije i blokade. Potom su nove, demokratske ili »demokratske« vlasti u Beogradu i dalje tvrdile kako Srbija nije u prevelikom minusu, barem u odnosu na susjede koji su imali mogućnost podizati kredite i zaduživati se.

Ispostavilo se, međutim, da je porast srbijanskog vanjskog duga sve veći i da se ključna državna poduzeća prodaju skoro bagatelno te da će zemlja uskoro biti u dugovima »do grla«.

 

Zaduženje po milijardu eura godišnje

 

Početkom 2010. godine vodeći ekonomski stručnjaci upozorili su kako je Srbija već u velikim materijalnim problemima. To je ilustrirano ekonomskim analizama. Naime,  ako se ukupan dug Srbije gleda kroz pojednostavljeni statistički prosjek, zbroj  glasi:  svaka beba, umirovljenik, zaposlenik, nezaposleni, dakle svaki stanovnik bez obzira na spol, godine i socijalni status, po glavi je dužan oko 3000 eura.

Na početku 2010. godine, kako se ispostavilo, ukupni vanjski dug Srbije dostigao je skoro 23 milijarde eura. Za nepunih deset godina dugovi Srbije su  udvostručeni, ali se, unatoč opasnom približavanju zoni visokozaduženih država, uopće ne razmišlja kako taj trend efikasno usporiti. Po gruboj računici, na koju ukazuju eksperti, ispostavlja se kako se Srbija od 2000. godine do danas godišnje prosječno zaduživala po milijardu eura. Tako je, preciznije, s 11,65 milijardi eura vanjskog duga (koji seže u javni i privatni sektor) postala dužnikom ukupno 22,93 mlijardi eura. 

Prostora za ohrabrujuće analize nema puno. Ruski kredit od 200 milijuna dolara, potpisan u Moskvi, namijenjen je za pokrivanje ovogodišnjeg deficita u državnom proračunu. Iako će se taj novac potrošiti u 2010. godini, preuzeta je obveza da vraćanje počne 2012. i da posljednji obrok kredita dospije 2021. godine. U ovom se trenutku ne zna sa sigurnošću što je s ostalih 800 milijuna dolara, kojima bi trebala biti financirana željeznička i cestovna infrastruktura. 

 

Bagatelna prodaja državnih poduzeća

 

Dakle, ako Srbija »gledajući preko plota« svoje susjede, republike bivše države, teži  kao i oni napredovanju prema EU, svakako se ne može dičiti da zaostaje na planu (ubrzanog) zaduživanja. Primjerice, tijekom 2009. i u prva dva mjeseca 2010. godine vanjski je dug Srbije uvećan za oko pet posto. Je li to puno ili malo? I hoće li kredite koje uzima aktualna vlast otplaćivati djeca koja su sada u vrtićima? Javna je tajna da budući umirovljenici više ne mogu računati na svoj (odnosno – državni) fond u koji su se godinama uzdali iako se to, dabome, prikriva. 

Sigurno je jedno: Srbija svoje fondove, državna poduzeća i nacionalne tvrtke prodaje skoro bagatelno. Naftnu su industriju već kupili Rusi, ponuđen je Telekom, uskoro će i JAT, Elektrodistribucija... Najavljeno je i zaduživanje eksploatiranih prirodnih bogatstava poput Rudarskog basena Bor, a jamac kredita bit će država Srbija. Srbijanski establišment, čiji je jedan od predstavnika i ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić, tvrdi međutim da »Srbija ima prostora zaduživati se sve dok razina ukupnog duga ne dostigne razinu od 40 posto u odnosu na društveni bruto pro-izvod«. U ovom trenutku zaduženje je, inače, 32 posto, skupa s ruskim i svim ostalim kreditima koji su planirani u državnom proračunu za ovu godinu. 

»Granica prelaska u tzv. visoko zaduženje je preko 80 posto, a Srbija je trenutačno na 75 posto bruto domaćeg proizvoda«, tvrdi Branko Hinić iz Narodne banke Srbije. On kaže kako se »problem može pojaviti ukoliko bi se intenziviralo zaduživanje u inozemstvu«. Nasuprot tvrdnji ministra Dinkića da se »Vlada vrlo štedljivo ponaša«, neovisni ekonomisti imaju drukčije viđenje situacije. Oni upozoravaju da je zemlja visoko zadužena, jer je njen dug 2,75 puta veći od ukupnog izvoza robe i usluga i izrazito se brzo zadužuje. U ovoj će godini, po osnovi uzetih državnih kredita, morati vratiti 496 milijuna eura. 

Dakle, po svim pokazateljima nema spora da Srbija polako prelazi granicu visokozaduženih država. 

 

Zaduženja u susjedstvu

 

Prema  statističkim podacima, od bivših republika nekadašnje Jugoslavije najviše je zadužena Hrvatska s 44,6 milijardi eura, a udio duga u BDP-u popeo se na 98,5 posto. Analitičari prognoziraju kako je ove godine moguće da taj odnos dostigne i 100 posto. Pozivajući se na podatke Hrvatske narodne banke, ekonomski analitičari prognoziraju, odnosno preciziraju da će dug Hrvatske na kraju godine bio za milijardu eura veći nego na kraju studenoga, odnosno 4,6 milijardi eura ili 11,6 posto veći nego na kraju 2008. godine. Istina, zaduženja Hrvatske vrlo su vidljiva u konkretnim ulaganjima, poput autocesta koje su u kategoriji europskih, što je od te države i traženo za kandidaturu u EU.  No, i Hrvatska je u svojevrsnoj ekonomskoj dubiozi, u velikim minusima, primjerice za umirovljenički fond. 

Što se Slovenije tiče, udio njenog kompletnog vanjskog duga u BDP-u je krajem prošle godine iznosio je 111,4 posto. Slovenci su koncem prošle godine nakupili 39 milijardi eura vanjskog zaduženja, a tamošnji ekonomisti upozoravaju kako se lani državni inozemni dug udvostručio, te da bi, nastavi li tako rasti, za tri godine Sloveniji mogao zaprijetiti »grčki scenarij«.

Republika Srpska najmanje je zadužena u regiji s ukupnim vanjskim dugom od 1,6 milijardi eura.

Konačno, Federacija BiH u prvoj polovici prošle godine zadužena je s 4,7 milijardi konvertibilnih maraka. U BiH je prošle godine BDP pao za četiri posto, a za ovu se godinu prognozira rast od jedan posto. Hrvatski BDP je lani pao za 5,8 posto, a analitičari mu za 2010. prognoziraju 0,9 posto pada. Najviše realne stope pada od 7,8 i 7 posto zabilježile su lani Slovenija i Crna Gora.

B. Oprijan Ilić