Arhiv tekstova

Peti, jubilarni okrugli stol Šokačke grane na temu Geografija pamćenja Šokaca i Bunjevaca, održan je u petak i subotu, 23 i 24. travnja u Osijeku i Somboru. Okrugli stol zajednički su organizirali udruga Šokačka grana iz Osijeka i Udruga građana Urbani Šokci iz Sombora.  Sudjelovalo je stotinjak sudionika, od kojih 27 onih koji su priložili i obrazložili svoje uratke na zadanu temu. Među njima su književnici: Goran i Vladimir Rem, muzikolog Julije Njikoš; znanstvenici: dr. Ljiljana Kolenić, dr. Helena Sablić Tomić, dr. Tibor Littvay, dr. Darko Šimun Vukašinović, mr. Ljubica Gligorević i mr. Vera Erl; profesori Mirta Bijuković-Maršić, Vlasta Markasović, Ružica Raković-Smiljanić, Katarina Čeliković, Sanja Šušnjara, Marija Šeremešić, Zvonko Tadijan i dipl. ing. Pavao Bašić Palković; novinari: Goran Pavlović, Milica Klaić Taradžija i Slavko Žebić; publicisti: Alojzije Stantić i Ivica Ćosić-Bukvin, predsjednik udruge Etnocentar Ivan Nikolić i studentica Jelena Dragić. 

Kako je tema vrlo široka tako se i materija radova kretala u rasponu od vrbanjskoga tkanja i ženskoga oglavlja, kukuljice, do bunjevačkih pučkih običaja na sjeveru Bačke i u Mađarskoj, zlatoveza, najbogatijeg šokačkog ručnog rada i poslovica, bunjevačkih i šokačkih, pa sve do one da ‘Šokica drži tri ćoška kuće’. 

 

Osijek

 

Dvodnevnu je sesiju započeo književnik Vladimir Rem izlaganjem o trojici vinkovačkih Josipa: Josipu Kozarcu, Jozi Ivakiću, Josipu Kosoru i inim vinkovačkim Šokcima, a završila je Vera Erl obrazlažući projekte Šokačke grane kojima ova dična udruga ide u susret Europi.

Naravno da se u jednom novinskom tekstu ne mogu spomenuti svi izlagači niti sve ono što zaslužuje biti spomenuto, ali ostaje nada da se sve može pogledati u Zborniku radova, kojega Šokačka grana tiska nakon svakog okruglog stola. Zato ćemo iznijeti bar ponešto od onoga što je u ova dva dana rečeno i apostrofirano.

Manifestaciju su otvorile Vera Erl i Marija Šeremešić, a potom su biranim riječima i manifestaciju i udruge pohvalili u ime Grada Osijeka Ivan Karalić, Šokac iz Gorjana, i dožupan Osječko-baranjske županije Željko Kraljičak, Šokac iz Mitrovice. Kako ni za dijelove iz njihovih govora nema dostatno prostora, reći ćemo samo kako je to bio svojevrstan homage osječkoj udruzi Šokaca, udruzi koja je, kako je primijetio dožupan Kraljičak, u samo 5 godina stigla iz sindikalne dvorane osječke Tvornice šećera do Rektorata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, aludirajući na osnivačku skupštinu i nedavno predstavljanje Šokačke grane na 8. festivalu znanosti.

I dok je Rem spominjao Kozarčeve Mrtve kapitale, dr. Littvay i Bašić Palković su pohvalili gazdovanje šumama i zemljom u Brodskoj imovnoj općini na način da se što više ostavi pokoljenjima koja dolaze. Novinar Goran Pavlović svoj je esej posvetio časopisu Hrašće, koji izlazi već 15. godinu i do sada je tiskano 37 brojeva, a zadane su mu teme neprolaznost vrijednosti naslijeđa srijemsko-slavonskog trokuta, pa je Hrašće doista časopis s korijenom. Marija Šeremešić iz Sombora govorila je o običajima monoštorskih Šokaca u povodu prosidbe djevojke ili zaruka, nazvanim Rakija, a Milica Klaić-Taradžija iz Pečuha o bunjevačkim pučkim običajima u djelima Ivana Petreša, svećenika, pisca i pjesnika te prevoditelja.

Katarina Čeliković je govorila o bunjevačkim poslovicama kao zapisima narodnog pamćenja u opusu Ive Prćića i istaknula kako, kao djelatnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, nastoji dati sve od sebe za očuvanje hrvatskog jezika i hrvatskih običaja. 

Ne može se ne spomenuti Alojzije Stantić, sudionik svih dosadašnjih okruglih stolova Šokačke grane, koji nesebično daje doprinos osvjetljavanju bunjevačkih pučkih običaja, pa je ovoga puta govorio o salašima, prvim nastambama bunjevačkih Hrvata. Slikovito je prikazao život na salašu. Pisali su o salašima mnogi, najčešće oni koji su salašaru dolazili u goste i divili se obilju salašarskog stola. Alojzije Stantić uzima sasvim drukčije polazište, a pravo mu daje činjenica da je na salašu rođen, tamo je odrastao i živio, a započeo je od tri božja dara – zemlje, vode i šume. 

U prigodnom programu u Osijeku su sudjelovali studenti treće godine glume na Umjetničkoj akademiji u klasi Vlaste Ramljak, ženska vokalna skupina Druge, sudionice i ovogodišnje DORE, samičar Franja Verić i vokalna skupina Šokice, a skup je održan u dvorani Umjetničke akademije u Osijeku.

                                                                

 Sombor

 

Na okruglom stolu u Somboru na samom početku prigodne su stihove kazivale Bojana Jozić, Dejana Jakšić, Emina Firanj i Aneta Firanj, uz pratnju violinista Aljoše Mihaljeva. Potom je s nekoliko šokačkih pjesama nastupila ženska pjevačka skupina Druge KUD-a Šokadija iz Strizivojne.

Marija Šeremešić je nazočne ukratko upoznala s poviješću i dosadašnjim temama ovih predavanja. Riječi pozdrava uputila je i Vera Erl.

»Mi, Šokci Osijeka, krenuli smo iz šećeranske dvorane, to je dvorana ‘Kandita’ u Osijeku, a evo, vrlo brzo, nakon pet godina došli smo do Festivala znanosti Sveučilišta ‘Josipa Jurja Štrosmajera’ i do Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. To je samo znak da je naš rad prepoznat kao kvalitetan i vrijedan u ovoj budućoj globalizacijskoj atmosferi, da zadrži ono što je vrijedno u Šokaca i Bunjevaca«, rekla je Vera Erl. »Ovo je geografija pamćenja i mi moramo zapamtiti zbog nas, zbog onih koji dolaze iza nas, a sve što nije zapisano, vjerujte, progutat će nas. Progutat će nas jednoličnost koju će unijeti jedan europski duh, koji je za nas neophodan, ali mi moramo sačuvati naše posebnosti«, zaključuje Vera Erl.

Na malo novinskog prostora vrlo je nezahvalno govoriti o svemu izloženom, a nezahvalno je izvlačiti i sažetke, jer velika je važnost svake riječi izgovorene na ovom skupu. Malo su prostora, odnosno minutaže (8 do 10 minuta) za predstavljanje istraživačkih radova imali i izlagači skupa. Stoga su od velike vrijednosti zbornici u kojima ovi radovi ostaju zapisani, kako neki novi duh, što naglašava Vera Erl, ne bi progutao naše posebnosti. 

Sudionici okruglog stola u Somboru bili su: dr. sc. Tibor Littvay iz Zagreba, Pavao Bašić Palković, dipl. ing. iz Vinkovaca, Zvonko Tadijan, prof. iz Sonte, Vlasta Markasović, prof. iz Vinkovaca, Mirta Bijuković Maršić, prof. iz Osijeka, mr. sc. Ljubica Gligorević iz Vinkovaca, Sanja Šušnjara, prof. iz Vrbanje, Ružica Raković Smiljanić, prof. iz Osijeka, Ivica Ćosić – Bukvin, publicist iz Vrbanje, Slavko Žebić, novinar iz Osijeka, mr. sc. Darko Šimun Vukašinović – Soljačić, dr. med. neurolog i mr. sc. Vera Erl. Teme po redoslijedu izlaganja bile su: »Brodska imovina općina 2«, »Motivi narodnog stvaralaštva sonćanskih Šokaca«, »Ravničarski prostor kao topos zavičajne književnosti«, »Zemlja kao kulturna memorija«, »Opsici i križevi – specifični prežici Cvelferije«, »Vrbanjsko tkanje«, »Zlatovez«, »Ženska zaglavlja u Cvelferiji na primjeru ‘kukuljice’ iz sela Vrbanja«, »Gibarački brijest«, »Moj obiteljski šokački zemljopis« i »Projekti Šokačke grane Osijek«.

Nažalost, na okruglom stolu u Somboru nije izlagao nitko od predstavnika bunjevačkih Hrvata, te naslov »Geografija pamćenja Šokaca i Bunjevaca« u Somboru nije potpuno opravdan, mada su organizatori željeli čuti i riječ izlagača bunjevačke grane hrvatskog naroda.

S. Žebić i Z. Gorjanac