Arhiv tekstova
CD izdanje »Novosadski triptih«
Razgledajući mnoge CD snimke u jednoj novosadskoj prodavaonici jedan je CD na nas-lovnoj strani sadržavao četiri, za mene, zanimljive obavijesti. Naslov CD-a »Novosadski triptih« bila je prva obavijest koja je pobudila radoznalost. Druga je sadržavala tri, meni dobro poznata, prezimena istaknutih vojvođanskih glazbenih umjetnika: Bajić, Preprek, Hartig.
U trećoj obavijesti imenovana su, kao izvođači snimljene glazbe, dva vrsna vojvođanska glazbena umjetnika: Tibor Hartig, violončelist iz Novog Sada, i Đuro Rajković, pijanist iz Petrovaradina. Četvrta obavijest, koja me je prijatno iznenadila, bilo je saznanje da je spomenuti CD izdala Gradska knjižnica u Novom Sadu, što je kao oblik rada jedne »Gradske knjižnice«, ne samo kod nas, nego i u svijetu, velika rijetkost.
HARTIGOVE TRANSKRIPCIJE:Za pojavljivanje ove mini-antologije vojvođanske umjetničke glazbe za violončelo i glasovir zaslužan je prije svega istaknuti vojvođanski Mađar, violončelist, (uz to i skladatelj i slikar) Tibor Hartig. On je najprije, s dužnim poštovanjem, inventivno transkribirao, za violončelo i glasovir, tri glasovirske skladbe i dvije solo-popijevke Isidora Bajića, srpskog skladatelja iz XIX. vijeka. Pri transkribiranju unio je u dionicu violončela neke imitacijske i dijaloške detalje iz glasovirske fakture čime je oživio suradnju dva komorna glazbala. Pri tome nije, ni u jednom trenutku, mijenjao harmonsku građu transkribiranih skladbi, dakle, sačuvao je izvornost Bajićevih djela. Pošto se, prema estetskom vrednovanju, ovako nadahnuto transkribirane glasovirske i vokalne minijature Isidora Bajića mogu usporediti s Mendelssohnovim »Pjesmama bez riječi« one su u Hartigovoj transkripciji postale dragocjen prilog odgojno-obrazovnoj i koncertnoj literaturi u našim glazbenim školama i koncertantnoj praksi. Doprinos tome dala je i novosadska Gradska knjižnica, izdavši note svih glazbenih djela snimljenih na ovom CD-u.
MAJSTORSKE INTERPRETACIJE:Dvije skladbe za violončelo i glasovir petrovaradinskog skladatelja, moravskog podrijetla a hrvatske narodnosti, Stanislava Prepreka, »Elegična poema« i »Romantična poema«, koje su na spomenutom CD-u snimljene poslije Bajićevih djela, možemo, nakon znalačke redakcije Tibora Hartiga i Đure Rajkovića, uvrstiti među najvrednija djela europskih skladatelja s početka XX. vijeka. Stilski, po harmonskoj i ritamsko-melodijskoj, pa i kolorističkoj fakturi, pripadaju kasnom romantizmu. Hartig i Rajković predstavili su navedena Preprekova djela, i izražajno i tehnički, na najvišoj izvođačkoj razini. Nadam se, da će ove majstorske interpretacije dvojice istaknutih vojvođanskih glazbenih umjetnika skrenuti veću pažnju našoj glazbenoj javnosti na genijalni stvaralački opus Stanislava Prepreka.
Na kraju ovog CD-a violončelist Tibor Hartig predstavio se i kao skladatelj. U svojim skladbama za violončelo-solo »Cogitatio I i II« (»Razmišljanje I i II«) uspješno je izrazio psihološki fenomen »razmišljanja« tj. razgovora sa samim sobom. Privržen jednom skladateljsko-tehnički veoma zahtjevnom stilu, modernom atonalizmu, Hartig je uspio stvoriti dva ekspresionistička monologa korištenjem izražajnih gradacija, degradacija i imitacija. Na ovaj način Harti-gove su skladbe suvremene post romantičke glazbene tvorevine.
