Arhiv tekstova

Proizvodnja gljiva poznata je stoljećima, kao i njihovo korištenje za različite namjene. Gljive su jedna od najvrednijih hortikulturnih namirnica. Imaju veliku nutritivnu vrijednost i izražena ljekovita svojstva, a tržište ovih namirnica se širi zbog široke lepeze upotrebe gljiva u kulinarstvu. Tehnologija uzgoja ostvarila je izrazit napredak u posljednjih dvadesetak godina, te je danas moguće kontrolirano uzgajati oko 100 vrsta gljiva. 

Danas se u svijetu u trgovinu gljivama ulažu velike svote novca. Ovaj je posao već stekao svoju popularnost i u našem podneblju, jer je uzgoj gljiva obećavjući i profitabilni posao, što potvrđuje i naš sugovornik Robert Brajkov, koji se proizvodnjom gljiva bavi na Kelebiji u okolici Subotice.

Jeste li zadovoljni zaradom od posla kojim se bavite?

Danas je uzgoj gljiva profitabilan posao. Spadam u male proizvođače i govorim iz tog kuta. Od proizvodnje gljiva ne možete se obogatiti, ali možete ostvariti solidnu zaradu i pristojno živjeti. Registriran sam kao poljoprivredni proizvođač, a osnovna mi je djelatnost proizvodnja gljiva. Šampinjone proizvodim u četiri uzgojne prostorije. Za sada ne razmišljam o proširenju pro-izvodnje.

Kako ste se opredijelili za ovaj oblik poljoprivredne proizvodnje?

Uzgojem gljiva počeo sam se baviti 2001. godine, jer sam ostao bez stalnog zaposljenja. S načinom uzgoja gljiva upoznao me prijatelj, koji je radio kod jednog velikog subotičkog proizvođača i uz njegovu pomoć i savjete, malo po malo, naučio sam raditi ovaj posao, tako da uspijevam nadvladati probleme koji se javljaju u ovom zahtjevnom poslu. Učio sam i iz literature, a najviše sam učio na svojim pogreškama tijekom proizvodnje. Dakle, najviše mi je pomogla sama praksa, kao i to što sam bio u komunikaciji s iskusnijim proizvođačima, koji su mi pomagali savjetima, mada se neke male tajne velikih majstora ove proizvodnje ipak ne odaju. U početku sam gljive uzgajao samo u jednom podrumu, zbog nedostatka novca, a ako se netko hoće profesionalno baviti ovim poslom, mora imati barem četiri objekta za uzgoj da bi ostvario zatvoren ciklus pro-izvodnje, što znači da se berbe rade preko cijele godine. Vremenom, kako sam zarađivao i kako sam podizao kredite,  tako sam polako napredovao i od 2007. godine počeo sam proizvoditi gljive u četirima uzgojnim objektima.

Koliki je kapacitet vaše pro-izvodnje?

Uzgajivači šampinjona rade cijele godine, a berbe su ovisno o kompostu, jer se koriste brži i sporiji komposti. Uglavnom, prosjek roka prve berbe je na nekih 35 dana od unošenja komposta u podrum, zatim slijedi druga berba poslije 7-8 dana, i treća berba poslije 10 dana. Po završetku treće berbe izbacuju se vreće, podrum se čisti i dezinficira i onda se ubacuje nova tura, što znači da se u prosjeku svakih 65 dana unosi novi kompost u podrum. U jednom turnusu berbi proizvedem 800 kilograma gljiva po jednom podrumu. Možda to zvuči mnogo, ali to je kapacitet pro-izvodnje koji ostvarujem kao mali proizvođač, dok veliki proizvođači uzgoje 2 do 3 tone gljiva u turnusu berbe.

Koji rizici prate posao uzgoja gljiva?

Organiziran otkup gljiva nije riješen, pa se za plasman svojih pro-izvoda moram sam snalaziti. Najveći dio proizvedenih šampinjona nosim na subotičku tržnicu, gdje ih otkupljuju prodavači, a oko 40 posto proizvodnje uspijevam prodati pekarnicama, pizzerijama, restoranima, hotelima, školama i vrtićima. Otkad imam kontinuitet proizvodnje preko cijele godine, lakše prodajem proizvode.

Rizik ovoga posla je taj što se gljive ne mogu dugo čuvati i u slučaju viška na tržištu, proizvod se mora jeftino prodati. Kada se gljive uberu u roku od tri dana moraju biti na tržištu, zbog toga što gljive poslije toga gube u boji i na težini. Gljive se čuvaju u hladnjačama, na temperaturi do plus 2 stupnja Celzija. Nakon berbe u roku od četiri-pet dana gljive moraju biti potrošene. Znači, cilj je nakon berbe što prije prodati gljive, a i prodavači na tržnici znaju kako se gljive moraju što prije prodati, pa  ako ne mogu dobiti provobitnu cijenu, onda je spuštaju kako bi ih što prije prodali. Cijene na veliko za šampinjone su ujednačene, kreću se od 130 do 150  dinara za kilogram kada ih prodajem, dok je cijena kod prodavača na tržnici od 160 do 200 dinara za kilogram. Mislim da su to pristupačne cijene i da kupovina gljiva nije luksuz za ovdašnje stanovništvo.

Za laika se uzgoj gljiva čini jednostavnim poslom, ali je li to tako?

Riječ je o zahtjevnom poslu, jer uzgoj šampinjona zahtijeva strogo kontrolirane uvjete. Počevši od nabave kvalitetnog komposta, koji je već zasađen micelijem, pa do optimalne temperature, vlažnosti zraka, prozračivanja i čistoće. Kompost kupujem od velikog distributera iz Sente. To je uvozni kompost iz Mađarske. Kompost se proizvodi i kod nas, međutim, kada se pogleda prosjek, jer ja ne radim od danas do sutra, taj uvozni kompost je ipak kvalitetniji od ovdašnjeg, no nažalost nije i jeftiniji, ali je standardno kvalitetan i čak ako ne uspije proizvodnja, mađarski proizvođač komposta priznaje određen postotak povrata. Uzgoj šampinjona zahtijeva posvećenost ovom poslu.

Optimalna temperatura se održava ovisno o fazi u kojoj se nalaze vreće u kojima je kompost. Zimi se prostorija mora grijati do 27-30 stupnjeva u početku uzgoja, prvih petnaestak dana. Poslije pokrivanja pokrovkom od crnog treseta, nakon desetak dana temperatura se spušta i pravi takozvani lom. Prostorija se prozračuje pomoću ventilacije, dodaje se svježi zrak, kako bi krenuo rast gljiva. Vlažnost zraka također ima veliki utjecaj u ovoj proizvodnji, tako da se potrebni stupanj vlažnosti mora održavati ovisno o fazi u kojoj se nalazi kompost. Važan uvjet za uzgoj je i savršena čistoća. Osnovni zakon u uzgoju gljiva je stvaranje što sličnijih uvjeta onima kakvi su u prirodi.

Z. Sarić