Arhiv tekstova

Ženska ekipa Rukometnog kluba Sonta, poslije niza godina neaktivnosti, oživjela je poput Feniksa i uključila se u ligaško natjecanje. Osnovna znanja mlade su igračice stekle u rukometnoj sekciji OŠ »Ivan Goran Kovačić«, koju vodi profesor tjelesnog odgoje Željko Vinko, a toj se ekipi priključilo i nekoliko iskusnijih igračica. Jedna od njih, profesorica razredne nastave Tamara Jakšić, sa svoje je 24 godine jedna od najiskusnijih. 

»Početno iskustvo među vratnicama stekla sam u RK Sonta, a kako sam, po mišljenju mnogih, bila vrlo perspektivna, već sam tada postala zanimljiva i stručnjacima ŽRK Apatin«, priča Tamara Jakšić. »To je za mene bilo veliko priznanje i s neizmjernom radošću prihvatila sam poziv za pristupanje njihovom klubu. Ostvarenje mojega mladalačkoga sportskoga sna počelo je na najljepši način, međutim, novonastali problemi zdravstvene naravi odvojili su me privremeno od parketa. Bogu hvala, bolest je uspješno sanirana, a kad sam već mislila da je rukomet za mene svršena epizoda, uslijedilo je ponovno pokretanje rada ženske ekipe RK Sonte i s radošću sam prihvatila poziv da stanem među vratnice.« 

Tamara nije očajavala zbog bolesti i nije gubila vrijeme. Potaknuta upornošću i velikom brigom majke Sanje lakše je prolazila kroz probleme koji bi na mnoge ostavili trajne posljedice. Stekla je diplomu profesorice razredne nastave, a od ove jeseni nastavlja izobrazbu. 

»Nikad se nisam namjeravala zaustaviti na polovici puta. Upisala sam poslijediplomski studij na Pedagoškom fakultetu u Somboru, usmjerenje Metodika nastave prirodnih znanosti. Zanimljivo, još u djetinjstvu sam sanjala kako ću jednoga dana djeci predavati fiziku i kemiju i eto, sa zadovoljstvom mogu konstatirati kako će se moj dječji san vjerojatno i ostvariti. Veliku zahvalnost za sve dugujem majci Sanji. U danima kad mi je zbog bolesti bilo najteže, sve je podredila mojim potrebama i tako najviše pridonijela mojem oporavku. Jednostavno, svojim mi je ponašanjem ulila toliko potrebnu dozu optimizma i, kako vidite, iz svih problema isplivala sam uspješno.«  

Na terenu je Tamara istinski lider svoje mlade ekipe. U praksi vrlo uspješno primjenjuje znanje stečeno u školi. Prava je spona između trenera i suigračica, svojom smirenošću već u začetku zna smiriti i svaki nagovještaj bilo kakvog konflikta. »Naš trener Josip Topal i tehniko Ivan Čoban veliki su emotivci. Često, u naboju natjecateljske utakmice ili treninga, znaju na bilo koju situaciju reagirati burno. Ja im tada, onako u prolazu, sugeriram da pokušaju malo drugačije i njima je to dovoljno. Kako brzo planu, tako se brzo i smire. I ova naša mladost jako je impulzivna, što je u principu i svojstveno mladima, no, tu smo Terezija Bukovac, Jelena Danilović i ja da svojim iskustvom njihovu energiju usmjeravamo na pozitivnu stranu«, kaže Tamara Jakšić. 

Ona razmišlja i o uvjetima u kojima radi njezin klub. »Ekipa u kojoj igram ima jako lijepu perspektivu, ukoliko se osvrnemo samo na sportski moment. Međutim, bojim se da će glavna kočnica perspektive biti materijalna situacija. Imamo osnovne uvjete za odigravanje utakmica i održavanje treninga, no to je samo jedan od segmenata potrebnih za stabilan rad kluba. Plašim se da Sonta nema uvjete koji bi ove cure, kad postignu svoju igračku zrelost, zadržali u selu. Gospodarstvo je u kolapsu, neuposlenost je na zabrinjavajućoj razini. Veliki broj pripadnika mlađe populacije odlazi u urbane sredine, u inozemstvo, u Sontu se ne vraćaju. Čak i oni koji odu na sezonske radove, nastoje tamo zauvijek ostati«, završava priču Tamara Jakšić.