Arhiv tekstova

Statut kraljevskog grada Iloka je dragocjeni dokument iz kojeg možemo saznati interesantne detalje iz života srednjovjekovnog grada. Iz mnoštva glava-paragrafa izdvojit ćemo one koje su prije svega s točke našeg promatranja interesantne, koje govore o »urbanističko-komunalnom« uređenju prostora unutar teritorija (zidom omeđenog) prostora grada, ali i one koje se odnose, kako bismo to danas nazvali, na uređenje »neposredne okolice« grada, svojevrsnog srednjovjekovnog »prostorog plana«. Iz odredaba o uređenju prostornih odnosa u gradu saznajemo vrlo interesantne detalje, zato ćemo ih u cijelosti prenijeti. Izgleda da su problemi – koji su mučili vodstvo srednjovjekovnog grada i koje su prije pola milenija pokušali regulirati gradskim propisima – do današnjeg dana ostali isti: zauzimanje javne površine u privatne svrhe, nanošenje štete susjedu nekom nedozvoljenom izgradnjom, puštanje kišnice u dvorište susjeda itd. U suvremenoj praksi susretali smo se s istim ili sličnim problemima. 

 

Propisi o urbanom uređenju

Druga knjiga statuta bavi se tim problemim, pa 10. glava kaže: »Da nitko ne proširuje svoju kuću prema ulici bez pristanka sudije i zakletih građana, tako da ona ne smije da ‘nadilazi’ susjedne kuće da im smeta prilikom pogleda na ulicu.« Ovo znači da kuće na neki način treba ušoriti, držati se neke vrste »građevinske linije«, osim s dozvolom samouprave, ako to odstupanje ne smeta drugim susednim kućama. Sljedeća, 11. glava govori o izradi oluka, da kišnica ili snijeg koji se topi ne nanosi štetu susjedima. »Vlasnik kuće je dužan kuću opremiti kišnim olucima, da kiša ili snijeg koji se topi ne bi izazvali neku štetu susjedima«. Zatim 12. glava »Ako dvije ili više kuća stoje tijesno jedna uz drugu, onda takvi susjedi o zajedničkom trošku da izgrade kanal (kanalizaciju) radi očuvanja cjelovitosti (od propadanja) kuća.« Zauzimanje javne površine (13. glava) »Nakon što je izgrađena kuća i ulica se na uobičajeni način uredi, onda vlasnik (gospodar) svake kuće od ulične zemlje, po načinu grada Budima, smije zauzeti najviše 1,5 stope široku zemlju od ulice (oko pola metra).« Znači »predvrt« ispred kuće ne može biti širi od 45 cm. Danas bismo ovo nazvali legalnim zauzimanjem javne površine. Vjerojatno se tu misli na običaj sjedenja na ulici, što je podrazumijevalo i postavljanje neke klupe od kamena ili drveta. Predviđena širina je dovoljna za normalno sjedenje. U dvije glave – 45. i 46. Prve knjige nailazimo kako se privremeno može zauzeti javni prostor: »Ispred kuće da se ne drznu izgraditi šator od granja, osim s pristankom sudije, prilikom proslava i svadbi, najduže u trajanju od 15 dana. Nakon istjeka ovog vremena ponovno da se (ovi) razruše, da se polome i unište, da ne bi nastala vatrena stihija ili plamen«.

 

Nelegalna gradnja skladišnih prostorija, iznošenje smeća 

»Da se ne (drznu) držati sijeno, slamu, drveno iverje i otpatke u dvorištu i da se (za njihov smještaj) ne izrađuje krov. Nasuprot ovome, svaki građanin ima pravo sam, ili udružen s ostalima, da podiže prostoriju ili prostorije koji se narodskim jezikom zove ’gumno’. Ako netko protiv ove odredbe bude kriv, treba da plati jednu marku zajednici, ako je siromah, da izgubi ono što je sakupio« (glava 45). Gumno je specifična građevina koja služi za skladištenje uglavnom žitarica, ali u nekim slučajevima je i štala. U ovakvim objektima uvijek je boravio netko radi sprječavanja krađe ili vatre. Zato se to moglo izgraditi i zajedničkim snagama. Gumna su bitni elementi gazdinstva. Glava 46. propisuje da: gnojivo (stajsko gnojivo) i smeće iz kuće i štala nitko ne smije posuti po ulicama i trgovima imenovanog grada, nego (treba) da to iznese izvan teritorija grada.« Ne znam jesu li i onda postojali ilegalni deponiji smeća, ali neki ljudi i današnjih dana smeće bacaju na ulicu. 

 

Nesreća na poslu – gradilištu

Očito da su se i u to doba dešavale nesreće oko gradilišta, pa neke odredbe Treće knjige (glava 44. i 46. ) Statuta bave se i ovim slučajevima. »Ako tesaru koji radi na visokom krovu iz ruke ispadne sjekira ili sjekira otpadne s drške i nekog povrijedi ili ubije, onda je tesar kriv i osuđuje se za gubitak glave; ako pak padne sjekira odložena na gredu ili dasku, dok je tesar zaokupljen drugim poslovima, onda tesar nije kriv jer se to ne može predvideti.« »Nezaposlenima zabranjen pristup« piše danas na gradilištu, ali očito i prije petsto godina su bili znatiželjnici koji su se vrtjeli oko gradilišta, ali »pošto svi trebaju znati da prilikom rada na skelama može doći do pada kamena, ako se netko povrijedi – sam je kriv.«