Arhiv tekstova
23.04.2010
Malverzacijama s manjinskim popisima mora se stati na kraj
Nakon utvrđenih nepravilnosti u sastavljanju biračkog popisa bunjevačke nacionalne manjine, koji su isplivali u javnost, te nakon poziva DSHV-a da se pokrene istraga zbog falsificiranja upisa u taj popis, voditeljica Odsjeka za opću upravu Grada Subotice Marija Milanković-Bojnicki za HR kaže kako se slaže da nepravilnosti treba istražiti.
»Apsolutno se slažem da treba pokrenuti istragu i želim skinuti bilo kakvu odgovornost s naše službe«, kaže Marija Milanković-Bojnicki. »Ja sam još 9. studenoga prošle godine na oglasnoj ploči i u sredstvima informiranja objavila da se zahtjevi za upis u poseban birački popis nacionalnih manjina, shodno članku 52. Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, mogu primati isključivo osobno, svojeručno potpisani. Poslije toga, u prosincu, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava izdaje instrukciju, kojom se dopušta bilo kome da donosi koliko god hoće zahtjeva. Jesam li ja mjerodavna i jesam li u mogućnosti utvrditi je li potpis na zahtjevu autentičan? Ja sam dužna, ako je zahtjev uredno popunjen, riješiti po njemu. Veoma sam revoltirana i pokrenut ću upravni spor za svako rješenje koje mi je poništeno od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Čak i kada stranka priznaje da je potpisala zahtjev, ali u zabludi, Ministarstvo poništava moje rješenje. Pa, to je poslovno i pravno sposobna osoba, nije osoba lišena poslovnih sposobnosti da bi se moglo reći – eto, nije znala što je uradila.
Ali što je s onima čiji su potpisi u zahtjevima falsificirani?
Apsolutno se slažem i podržavam da se pokrene istraga, jer to bi mogla postati praksa, i čudi me da je tako nešto uopće i dopušteno. Mora se pokrenuti kazneni postupak ne samo protiv osobe koja je to na terenu uradila, znači aktivista, nego i protiv nacionalnog vijeća i stranke koja je u tome sudjelovala. A spremna sam za svaki takav zahtjev pokazati tko ga je dostavio. Ti bi podaci trebali biti tajni, a kako mogu biti tajni ako stotinu aktivista ulazi ljudima u kuće i pita ih što su? Jesu li onda to podaci od javnog značaja? Bilo je i takvih koji su donosili po 4000 popunjenih zahtjeva odjednom. Naravno da smo svaki od tih zahtjeva obrađivali naknadno, jer znate što je postupak? Postupak je prvo vidjeti je li zahtjev uredno popunjen i potpisan. Drugo, provjeriti je li ta osoba uopće upisana u opći birački popis. Ako je upisana, tek onda se može upisati u poseban birački popis. Znači, neka to traje samo 3 minute po zahtjevu, a traje više, onda izračunajte koliko vremena treba za 4000 zahtjeva.
To je jasno, no možete li vi ući u trag tko je donio konkretan zahtjev koji je falsificiran?
Uglavnom znamo osobe koje su donosile zahtjeve i koje su radile na tome, izuzev kad su zahtjeve donosili tako da su jako žurili. A imali su i tu mogućnost, jer im je instrukcija Ministarstva davala tu mogućnost da bez potpisa, bez ovlasti, donose tuđe zahtjeve. Ta instrukcija u potpunosti odstupa od zakona. Zahtjev može predati bilo tko u ime druge osobe, bitno je samo da je svojeručno potpisan. Tko sam ja da utvrđujem identitet neke osobe? I na osnovi čega to mogu utvrditi? Nije potrebno priložiti ni punomoć, ni osobnu iskaznicu, ni preslik osobne iskaznice. I sada na sve to ja imam 11 uloženih žalbi, 10 u roku i 1 izvan roka. To su uložene žalbe, riječ je uglavnom o onima koji su zahtjev potpisali u zabludi, a onima koji su dolazili a nisu uložili žalbu, samo sam davala obrazac za brisanje s popisa i oni su ga popunjavali.
Koliko ima takvih?
Ne mogu reći da su velika odstupanja, nema ih tako puno. Nije masovna pojava, to se može vidjeti po izvješću koje meni sačinjava ministarstvo u Beogradu. Ako vam kažem da je 100 takvih osoba, to izgleda puno, ali u odnosu na 45.000 primljenih zahtjeva to nije tako puno.
Obraćala sam se OESS-u, Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i povjereniku za informacije od javnog značaja i svugdje sam dobila odgovor da jesam u pravu, ali da i dalje masovno primam zahtjeve. Upravo sam pričala s glavnim tajnikom republičkog povjerenika za informacije od javnog značaja, i on također smatra da Gradska uprava apsolutno ničim nije povrijedila postupak. Imam i OESS-ov dopis kojim su i oni urgirali, kao i ja, da se zahtjevi ne smiju primati masovno i preko posrednika, jer će doći do zloporabe. Zbog svega toga doista bih voljela da se pokrene kazneni postupak i da se stane na put ovakvim mahinacijama.
Z. Perušić
Treća javna konferencija o strategiji EU za dunavsku regiju
Prednost multinacionalnim projektima
Potpredsjednik Vlade Vojvodine i pokrajinski tajnik za međuregionalnu suradnju Boris Barjaktarović, koji je ovoga tjedna boravio u Beču i Bratislavi na trećoj javnoj konferenciji o strategiji EU za dunavsku regiju, rekao je kako nije dovoljno samo odlučiti da bi se postigli dobri rezultati, već se mora i uložiti u dunavsku regiju. On smatra kako je neophodno da u izradi strategije sudjeluju stručnjaci, kao i da se osigura politička podrška, jer je dunavska strategija jedan od najvećih europskih projekata.
»Suradnja između gradova i regija mora biti aktivnija, kako bi se punom snagom uključili u izradu strategije i da se onda na javnim konferencijama razmjenjuju ideje i lobira za njih. Potrebni su multinacionalni projekti na temu zaštite životnog okoliša, obrane od poplava, iskorištenja energetskih i prometnih potencijala, jer će oni imati prednost u odnosu na nacionalne projekte i postat će sastavni dio strategije. Posljednja javna konferencija održava se početkom lipnja u Konstanci, što je krajnji rok za slanje projektnih ideja, poslije toga bit će kasno. Zato moramo povezati znanost i gospodarstvo kako bismo pronašli izvore financiranja, osigurati puni kapacitet za projektiranje i stvoriti identitet Vojvodine kao regije i s ostalim regijama postići konsenzus oko najvažnijih projekata«, izjavio je Barjaktarović u Beču.
Prema riječima Barjaktarovića, na skupu je konstatirana velika razlika, od izvora do ušća Dunava, u razvijenosti regija i njihovim projektnim prioritetima. Kako je ocijenio, bez obzira na postojanje tri čuvena »ne« – nema nove legislative, novih institucija, niti novih izvora financiranja, to se može premostiti ako se svi u regiji Dunava, sukladno danim uvjetima usredotoče na aktivnosti oko dunavske strategije.
Inače, tema trodnevne konferencije su transport, energija i zaštita životnog okoliša, a cilj skupa je da se identificiraju makroregionalni projekti kako bi se resursi dunavske regije efikasno koristili.
