Akademik, prozni pisac, književni povjesničar i prevoditelj Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru. U rodnome je gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, a na zagrebačkome je Filozofskome fakultetu studirao komparativnu književnost i talijanski jezik. Diplomirao je 1969., a doktorirao 1974. godine. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Od 1975. docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti je profesor. Vodio je kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Mađarskoj. Podjednako je zaokupljen znanstvenim i književnim radom. Kao znanstvenika zanimaju ga teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog je područja objavio veći broj rasprava i nekoliko knjiga. Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Živi i stvara u Zagrebu.
U književnosti se pojavio 1972. godine maštovitim novelama »Lađa od vode« kojima je upozorio na novu, bitnu književnu intenciju, a to je maštanje bez granica koje prirodno otvara put u irealno. Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (»Vilinski vatrogasci«, 1975. i »Dobri duh Zagreba«, 1976.) možemo primijetiti miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine njegovih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. U njegovim su romanima uočljivi i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta. Preuzeo je poetiku klasičnoga krimića ubrzo stvorivši svoj tip detektivske proze.
Popularnost širega čitateljskog kruga stekao je svojim dinamičnim romanima koji su puni neočekivanih obrata, jednostavnog izraza u kojima se miješa zbilja i fikcija. Vrlo je plodan književnik koji je u svome bogatom književnom opusu objavio sljedeće romane: »Plava ruža« 1977., »Stroj za maglu« 1978., »Umjetni orao« 1979., »Večernji akt«, 1981., »Slobodni pad«, 1982., »Eter«, 1983., »Kraj mandata«, 1984., »Čelični mjesec«, 1985., »Trg slobode«, 1986., »Krasopis«, 1987., »Rakova djeca«, 1988., »Sretan kraj«, 1989., »Koraljna vrata«, 1990., »Rupa na nebu«, 1992., »Nevidljivo pismo«, 1993., »Škola pisanja«, 1994., »Diksilend«, 1995., »Zaborav«, 1996., »Pokora«, 1998., »Numerus clauses«, 1998., »Nepovrat«, 1999., »Pasijans«, 2000., »Pjesma za rastanak«, 2000., »Kronika provincijskog kazališta«, 2002., »Tužni bogataš«, 2002., »Mrtva voda«, 2003., »Melem«, 2003., »Krvnik u kući«, 2004., »Odbor za sreću«, 2004., »Zmijska serenada«, 2005. godine. Iako nije izrazito usredotočen ni na jednu sredinu, Zagreb je, uz Vukovar, najčešće mjesto radnje njegovih romana.
U Pavličićevim je romanima vidljiva neraskidiva veza znanstvenog i književnog interesa. Velik broj glavnih junaka ima nekakve veze s njegovim zvanjem. U romanu »Koraljna vrata« filolog Krsto Brodnjak odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima pronalazi dva izgubljena pjevanja Gundulićeva »Osmana« koja počinju pokazivati čudesna ljekovita svojstva. Na kraju romana će uništiti rukopis i vratiti se u Zagreb.. U »Rupi na nebu« glavni je lik prevoditelj koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u romanu »Numerus clausus« u središtu je pozornosti student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Osim romana, objavio je pet zapaženih knjiga feljtona (»Zagrebački odrezak«, 1985., »Inventura«, 1989., »Prolazna soba«, 1992., »Leksikon uzaludnih znanja«, 1995., »Zagrebački trgovi«, 1998.) te nekoliko knjiga lirsko-memoarske naravi, ponajviše o svom rodnom Vukovaru: »Dunav«, 1983., »Šapudl« 1995., »Kruh i mast«, 1996., »Vodič po Vukovaru«, 1997., »Vesele zgode djeda i bake« 2000. godine.
Pavličić je jedan od najplodnijih i najčitanijih suvremenih hrvatskih književnika. Uz to je stekao zavidan znanstveni ugled, posebice kao istraživač hrvatskoga književnoga baroka.
