Arhiv tekstova

U ponedjeljak smo proslavili petu obljetnicu izbora kardinala Jozepha Ratzingera za papu Benedikta XVI. Svaka smjena na papinskom prijestolju povijesan je događaj ne samo za Katoličku crkvu nego i za cijeli svijet. Petrova služba i u naše vrijeme je u službi jedinstva i ljubavi Katoličke crkve, ali i vrhovni, moralni autoritet svijeta. 

Razmišljanja povodom papina dana uvijek su »i stara i nova«. Crkva je u prvom tisućljeću bila uvjerena da su biskupi Rima Petrovi nasljednici u službi. Kao što su biskupi nasljednici apostola u lokalnim crkvama, tako su rimski biskupi nasljednici Petrovi u sveopćoj Crkvi. Ona dakle vjeruje da Petar treba u svojoj specifičnoj službi imati nasljednike. 

 

Vidljivi namjesnik i pastir vjernika

 

Argument za vjeru Katoličke crkve leži u samoj naravi Petrove službe. Petar je stijena, a to znači tlo na kojem se može graditi nerazorivost Crkve. Tko sluša i vrši Isusove riječi, gradi na stijeni, kaže Isus. Isus je molio da u vremenima kušnji Petrova vjera ne oslabi, te da on učvrsti braću u vjeri. Isus traži od svojih učenika da međusobno budu braća, a ne da jedni nad drugima vladaju. Petar, dakle, treba druge apostole učvršćivati u vjeri kako bi sve Crkve bile izgrađene na stijeni vjere. Očito je da ta služba ne može biti samo privilegij prve Crkve, nego da ostaje konstitutivni element Crkve za sva vremena. Crkva, naime, ostaje do kraja svijeta i Krist s njom. To znači da se Kristova molitva za Petrovu sužbu stalno nastavlja i da se Petrova služba neprestano treba događati. Krist je Petru predao ovlast da pase njegove ovce. On govori da će dovesti i druge ovce kako bi bio samo jedan pastir i jedan ovčinjak. Očita je ovisnot između jednog pastira i jedinstva stada. Krist je jedini pastir vjernika. No, poslije svog uskrsnuća odredio je Petra kao svog vidljivog namjesnika i pastira svih njegovih vjernika. Krist je, dakle, htio da pokraj njega, nevidljivog pastira, bude čovjek s namjesničkim autoritetom kako bi se zadržalo vidljivo jedinstvo stada, odnosno Crkve. Jedinstvo je konstitutivni element Crkve po kojemu ljudi mogu prepoznati da je Isus mesija poslan od Oca i spasitelj svijeta. To znači da bez njega nema ni Crkve. Stoga je i Petrova služba za jedinstvo konstitutivni element Crkve za sva vremena. Tako je to shvatila čitava Crkva te je »factum ecclesiae« da Petar treba imati nasljednike. Povijesna je činjenica da je Crkva od drugog stoljeća priznavala biskupe Rima kao posjednike Petrove apostolske službe. Istodobno se iz tih argumenata vidi da se od drugog stoljeća biskupima Rima priznaje univerzalna vlast u čitavoj Crkvi. 

 

Suočavanje s izazovima novog vremena

 

Znamo za povijesni hod papinske službe od Istočnog raskola, pa onda Zapadnog raskola, do danas. Taj put niti je lagan, niti je ugodan. Ono što je uvijek za otajstvo Crkve misterij, jest činjenica da je »faktor čovjek« koji puta tako moćan da zasjeni i samo otajstvo. Tako se to događalo u povijesti, a ta tendencija postoji i danas. Međutim, trebamo uočiti jednu povijesnu paralelu. Prva stoljeća kroz svedočanstva mučenika na Petrovu stolicu su dolazili ljudi koji su često i mučeništvom i inače opravdavali svoju službu svetošću života. Prva tri stoljeća svi su pape i sveci sveopće Crkve. U kasnijim vremenima to su samo pojedine istaknute osobe. U novije vrijeme – od početka XIX. stoljeća ponovno su na Petrovoj stolici osobe sveta života. Ta paralelna povijesna činjenica daje nam za pravo naslutiti da su i naša vremena osobito teška vremena. U vrijeme krvavog progona i nastanka kršćanstva Petrova služba bila je herojska. U novija dva stoljeća ona je ponovno herojska služba. Tako je i životni put i služba »Petra naših dana« trnovit i svjedočki. Taj veliki mislilac i teolog na »kormilu« Crkve treba se suočiti s izazovima novoga vremena: vjerski relativizam, mentalitet potrošačkog društva i hedonizam. Praktični materijalizam jači je nego ikada. Stoji pred izazovima ali nije nijem. Odgovara, svjedoči, poučava, ohrabruje i stoji. Kako i ne bi kada je stijena. 

Kršćani katolici ovih dana dakle razmišljaju, mole i svjedoče da u Benediktu XVI. prepoznavaju Petra i njegovu službu. Podupiru je svojim molitvama solidarnošću i svjedočki. Papa je čovjek koji ulazi u povijest svijeta i daje osobiti pečat vremena u kojem živi, a kršćanstvo je toliko jako koliko je vjerno Kristu – velikom svećeniku – i zajedništvu onoga koji je stijena.