Arhiv tekstova

Informiranje na manjinskim jezicima u Srbiji je djelatnost koja spada u područje ostvarivanja građanskih prava i servisiranja javnog interesa, a ne komercijalno-poslovnih interesa. Izrada kriterija za osiguravanje dijela sredstava iz proračuna AP Vojvodine za izdavanje novina koje izlaze na jezicima nacionalnih manjina rezultat je aktivnosti usmjerenih prema izgradnji optimalnog i održivog modela ostvarivanja prava na informiranje na materinskom jeziku. Kriterije je izradilo Pokrajinsko tajništvo za informacije, a ciljevi koji se žele postići izradom ovoga modela su osiguravanje stečenih prava nacionalnih zajednica na polju javnog informiranja, stabilnost u ovim pisanim medijima, kao i očuvanje radnih mjesta u njima, te uvažavanje prosječne cijene koštanja listova.

Mišljenja naših sugovornika, direktora tjednika na slovačkom »Hlas l‘udu« Samuela Žiaka, direktora tjednika na rumunjskom »Libertatea« Nicu Ciobanua i odgovornog urednika tjednika na mađarskom jeziku »Het Nap« Károlya Dudása o novom načinu financiranja pisanih manjinskih medija su različita, od toga da su definirani kriteriji dokaz visoke stručnosti odgovornih u Pokrajinskom tajništvu za informacije, pa do stava da bi predloženi kriteriji mogli biti i povoljniji, a izražena je i bojazan da će novi kriteriji donijeti nove poteškoće u poslovanju.

 

Izrada  kriterija za financiranje – dokaz visoke stručnosti

 

Samuel Žiak pozitivnim ocjenjuje rješenje o novom načinu financiranja pisanih manjinskih medija, prema kriterijima zasnovanim na zajedničkim polazištima, po kojima bi se od sljedeće godine izdvajale dotacije iz proračuna AP Vojvodine za ove listove.  

»Iznimno je teško uspostaviti sustav kriterija u ovako osjetljivom području kakvo je osiguranje pravednih uvjeta u ostvarivanju prava informiranja na manjinskim jezicima«, kaže Samuel Žiak. »Pogotovo je to teško u vojvođanskim uvjetima, gdje su već tradicionalno postignuti visoki standardi svih, a ne samo manjinskih prava. Samo opredjeljenje da se pokrene proces izrade kriterija financiranja tiskanih medija na manjinskim jezicima dokaz je visoke stručnosti i hrabrosti Pokrajinskog tajništva i pokrajinske tajnice za informacije Ane Tomanove-Makanove. Jedan od načina osiguranja podjednakih uvjeta za funkcioniranje manjinskih tiskanih medija je upravo ovaj princip, koji je uzet za osnovu kriterija: obujam novina je određen prema potrebi  određene zajednice, tako da imamo izdanja različite učestalosti izlaženja. Primjerice, u slučaju kada je određeno izdanje definirano kao tjednik, za njegovu je izradu neophodan i određen broj zaposlenih. Predloženim kriterijima pokrajina je izrazila spremnost, vjerojatno u skladu s mogućnostima, financirati manjinske medije i ubuduće. Drugi princip, koji se odnosi na ostale troškove izrade novina, po mom mišljenju, izražava razinu kvalitete, koju je pokrajina spremna financirati. Ukoliko neka od zainteresiranih strana – nacionalne zajednice, čitatelji ili netko treći – ima interes da ta  kvaliteta bude bolja, uvijek ima mogućnost svoj interes i izraziti kroz dodatna sredstva – podupiranjem određenih projektiranih aktivnosti u novinsko-izdavačkim ustanovama ili jednostavnom kupovinom tih novina.« 

Govoreći o uređivačkom konceptu tjednika »Hlas l’udu«, Samuel Žiak naglašava kako je ovaj tjednik zakoračio u 67. godinu svoga izlaženja.

»Toliko godina izlaženja tjednika predstavlja poštovanja vrijedno i dragocjeno povijesno iskustvo, koje je isprofiliralo ove osnovne rubrike: fokus, Slovensko, z naših osad, kultura, sport, detsky kutik i RTV panorama. Svoje mjesto u novinama također su osvojili, a povjerenje čitatelja stekli i redoviti dodaci: Poľnohospodárske rozhľady (koji izlazi dva puta mjesečno i posvećen je poljoprivredi i životu na selu), Obzory (koji izlazi jednom mjesečno i dodatak je za kulturu, znanost, umjetnost i književnost) i Mozaika (koji izlazi također jednom mjesečno i revijalnog je tipa). Revijalnog je tipa i prigodan, ali nadasve aktualan godišnji dodatak posvećen Slovačkim narodnim svečanostima, koje je prošle godine Nacionalno vijeće slovačke nacionalne manjine proglasilo nacionalnim praznikom ove nacionalne zajednice«, kaže Samuel Žiak i ističe, kako se zajedno s redakcijom zalaže da  tjednik bude osnovni informacijski servis. 

»Dakle, stalno na raspolaganju svim pripadnicima slovačke nacionalne zajednice u Srbiji. Trudimo se da se naše novine temelje na istinitom, slobodnom i objektivnom informiranju i da se prepoznaju kritičnim, aktualnim i zanimljivim informiranjem, a da pri tome ne ignoriraju moralne i etičke principe novinarske profesije.« 

 

Teme: od tradicije do eurointegracija

 

Samuel Žiak kaže kako je folklor značajan za očuvanje nacionalnog identiteta, te su neke teme u ovom tjedniku vezane uz tradiciju, uz ostale navedene rubrike, i ističe kako analiziraju one vijesti za koje se očekuje da će kod čitatelja izazvati poseban interes.

»Osim informiranja na materinskom jeziku, osnovne oblasti ostvarivanja manjinskih prava su i službena uporaba jezika i pisma, obrazovanje i kultura. Dakle, izuzetno je teško raditi svoj posao, a na stranicama naših novina izbeći teme vezane za tradiciju u ovim područjima, uključujući i kulturu. Folklor je ipak velikim dijelom jedno od značajnih sredstava očuvanja nacionalnog identiteta. Ali upravo zbog uvijek postojeće prijetnje zatvaranja u sebe, radi mogućnosti uključivanja u multikulturalne procese i radi potrebe razvijanja interkulturnih principa, naše novine imaju gore navedenu strukturu. Naši čitatelji izuzetno dobro, osim slovačkog, vladaju i jezicima u našem okruženju. Dakle, osim slovačkih medija o događajima ili pojavama u svijetu, čitatelji se informiraju iz mnogih, i to različitih izvora. Hlas l’udu i Vzlet nisu dužni pružati potpunu sliku svijeta, već posebice ističu i analiziraju one vijesti za koje očekujemo da će kod naših čitatelja izazvati poseban interes – ako su, primjerice, akteri događaja pripadnici naše manjine ili ako su događaji na neki drugi način bliski našem zanimanju, ako očekujemo da posljedice nekog događaja ili pojave mogu imati posredan ili neposredan utjecaj na pripadnike naše zajednice. Posebna je skupina članaka iz Slovačke Republike. Tu se daje prednost, s jedne strane, vijestima o unapređenju odnosa s našom zemljom, a s druge strane, vijestima o zajedničkim naporima dviju država u eurointegracijama«, kaže Samuel Žiak i zaključuje kako je kritičko, ali prije svega istraživačko novinarstvo neophodno u svim, pa tako i u manjinskim medijima.

 

Mora se racionalno poslovati

 

Nicu Ciobanu kaže kako bi predloženi kriteriji mogli biti i nešto povoljniji, uz opasku da ima dojam kao da »negdje« postoji zazor da se nacionalnim manjinama ne da previše.

»Ne sumnjam u dobre namjere pokrajinske tajnice za informacije Ane Tomanove-Makanove, jer je od samog početka njezinog mandata nizom konkretnih postupaka dokazala kako joj je stalo i da ima odnos poštovanja prema publikacijama nacionalnih manjina, ali i da zna posao koji radi – ovo naglašavam jer nije uvijek bilo tako. Vjerujem u dobre namjere i njezinih suradnika, ovdje mislim na Kalmana Kuntića. Dobro je da imamo što bolje kriterije koje će pokrajinska vlada poštovati, ova aktualna, ali i sve druge. Ti kriteriji moraju proizlaziti i oslikavati drugačiji, pravi status autonomnosti Vojvodine. Bez raznolikosti naših publikacija, Vojvodina nije ono što ona jest. I zato je dobro da naše publikacije budu od pokrajinskog značaja. Ali, također, ovim se kriterijima mora uvažavati istinska uloga naših publikacija kada je u pitanju pravo da svatko na svom jeziku izrazi i očuva svoj identitet. Mislim da bi kriteriji, koji su predloženi, mogli biti i nešto povoljniji – kao da negdje postoji strah da se nacionalnim manjinama ne da previše, kao da smo mi tuđi, kao da nismo i mi sastavni dio ovog društva. To je pomalo gorak osjećaj poniženja. Znate, loš je osjećaj kada si u poziciji čekanja u predsoblju, da ti netko nešto daje, iako na to imaš sva prava«, kaže Nicu Ciobanu i ističe kao dobro rješenje ujednačavanje financiranja koje se odnosi na troškove tiskanja manjinskih medija.

»Nikada naši apetiti ne mogu biti ispunjeni do kraja«, dodaje Ciobanu. »Moramo i mi biti racionalni i tako se ponašati u našem poslovanju. Svatko od nas može imati najluksuznije novine, ali je li to racionalno? Tko može snositi troškove tiskanja takvih manjinskih medija? Nitko! Zato je određeno ujednačavanje  potrebno. Mora se znati gdje je granica. Naravno, ja ne plediram za nešto što je izvan estetskih kriterija samo zato što smo pripadnici nacionalnih manjina, pa trebamo biti zadovoljni bilo čime, ili zato što mi ne znamo kako trebaju izgledati kvalitetne novine, ali sam ipak, u trenutačnoj situaciji, za neku ‚zlatnu sredinu‘. Lijepo izgleda Hrvatska riječ, i Libertatea bi mogla tako izgledati – iako se Libertatea tiska na više stranica nego što smo obvezni prema kriterijima financiranja i te dodatne troškove snosimo sami. Imamo stranice u punom koloru, ali na roto papiru i velikog formata. Zbog svega rečenog, smatram kako je ujednačavanje financiranja koje se odnosi na troškove tiskanja manjinskih medija dobro rješenje. Što se tiče ujednačavanja financiranja manjinskih medija po broju uposlenika za listove određene periodike, moramo prihvatiti činjenično stanje, a to je da imamo publikacije, kao što je Libertatea, koja postoji već 65 godina, kao i publikacije drugih manjinskih zajednica koje su na početku. Postoje neka stečena prava, ali dobro je i to što druge nacionalne manjine od skora imaju svoje publikacije. Naravno da su shodno tome i naše potrebe različite i stoga mislim da tu ne možemo govoriti o nekakvom ujednačavanju financiranja. Sigurno da će vremenom i novije publikacije ostalih nacionalnih manjina, nadam se, biti subvencionirane shodno njihovim potrebama. Loše je da na početku te publikacije zapošljavaju, po svaku cijenu, veći broj radnika samo da bi se izjednačavale s drugima. To je bumerang!« 

 

Patetika kao balast

 

Predočavajući uređivački koncept tjednika »Libertatea«, Nicu Ciobanu kaže kako se njeguju svi novinarski žanrovi, te da je tjednik dragocjen dokument o životu i stvaralaštvu Rumunja u Srbiji.

»Libertatea jest tjednik koji se u velikoj mjeri bavi realnošću rumunjske nacionalne manjine, ali i problemima cijelog društva u kojem živimo, kao i temama euroregije. Vodimo računa da su nam prisutni svi novinarski žanrovi, da ispunimo potrebe širokog kruga čitatelja prema starosnoj strukturi, intelektualnim i profesionalnim potrebama i zanimanju, da smo suvremeni u načinu pisanja, da smo aktualni, ali i da živimo duže od jednog dana, tj. do idućeg broja, odnosno da imamo takve stranice na koje se naši čitatelji mogu vratiti. Naš tjednik je i dragocjen dokument o životu i stvaralaštvu Rumunja i nerijetko oni koji se bave problematikom ove nacionalne manjine, upravo u kompletima Libertatee nalaze građu, podatke za njihov istraživački rad. Svjesni smo kako će imati odjeka u vremenu ono što se objavljuje u Libertatei, tim prije što imamo jasne indicije da ćemo za 50 godina nestati kao nacionalna manjina. Netko će o nama suditi i prema pisanju Libertatee.«

Prema mišljenju Nicua Ciobanua, pisani manjinski mediji ponekad stvaraju stereotipnu sliku manjinske zajednice.

»To je nešto što mi najviše smeta. Ima toga u našim medijima. Ponekad i previše. To je retrogradno. Mi kao da se ne možemo odlijepiti od takve etikete. Stalno težimo živjeti u prošlosti. Ne znamo cijeniti i vrednovati naše vrijednosti. Zaboravljamo da imamo veliku odgovornost prema pripadnicima naših etničkih zajednica, upravo zbog načina pisanja, ali i tema o kojima pišemo. Ako se stalno bavimo folklorom, a takvo stvaralaštvo promoviramo i više nego što je potrebno, ili kao naš krajnji domet, mi stvaramo ‘duhovne invalide’. Tamo gdje nema intelektualnih impulsa, gdje nije prisutna intelektualna elita, postoji samo duhovna praznima čije je uporište u folklorističkom pristupu i načinu razmišljanja. Sami smo krivi ako u nama vide nekakve egzotične pojave, pripadnike drugačijeg svijeta, a ne prepoznaju nas po vrijednostima koje danas stvaramo. Zato naši mediji imaju i takvu vrstu odgovornosti da svjesno kreiraju javno mnjenje, moraju dati ton, moraju uobličiti, ponuditi, stvarati sliku jednog zdravog, slobodnog načina razmišljanja, bez tereta tradicionalnog i patetike.«

Na koncu razgovora, Nicu Ciobanu kaže kako je tjednik »Libertatea« prozor u svijet i zaključuje da autocenzura guši slobodno novinarstvo.

»Naš moto, koji smo usvojili 2001. godine i koji se nalazi i na prvoj stranici, jest Fereastra noastră spre Europa (Naš prozor prema Europi). Mislim da je naš medij prozor u svijet i to u oba smjera. S jedne strane, Libertatea po težnji, po konceptu, jest prozor u svijet, jer zbog uloge koju ima prema rumunjskoj zajednici, jest taj prozor. S druge strane, Libertatea je i prozor svijeta prema rumunjskoj nacionalnoj zajednici. Ako promatramo da na našem sajtu ima posjetitelja iz skoro stotinjak zemalja s cijele zemaljske kugle i da ti posjetitelji preko Libertatee mogu okusiti realnost rumunjske nacionalne manjine, onda je naš medij prozor svijeta prema nama samima. Jedan od principa u našem radu je i kritičko novinarstvo. Štoviše, taj je princip presudan u komentarima, i ne samo komentarima. No, tanka je linija između onog pisanja kada je kritičko novinarstvo realna potreba ili forsirana metoda samo da bismo dokazali kako smo u trendu ili da smo neovisni. Ako želimo imati čitatelje koji nam vjeruju, ako želimo našu profesiju obaviti krajnje savjesno i profesionalno, moramo njegovati i princip kritičkog novinarstva. To je pitanje naše profesije i opstanka. Tu i tamo još se borimo s autocenzurom, predrasudama, a to guši slobodno novinarstvo.«

 

Veličina tržišta je ograničavajući faktor

 

Glede izrade novog modela za finaciranje manjinskih pisnih medija u Vojvodini, Károly Dudás kaže kako je takav prijedlog izazvao bojazan u redakciji tjednika Het Nap za buduće poslovanje.

»Tjednik na mađarskom jeziku Hét Nap, čiji je izdavač DOO Hét Nap, posluje već godinama u teškoj financijskoj situaciji. Pokušavamo potrebe svesti na razinu sredstava kojima raspolaže tvrtka, međutim ni na taj način ne postoje mogućnosti za tehnički razvoj infrastrukture i samog lista. Novi prijedlog za financiranje tiskanih manjinskih medija donio je nesigurnost. Ozbiljna je bojaznost u našoj redakciji da će novi kriteriji donijeti dodatne poteškoće u našem poslovanju«, kaže Dudás. 

On ističe ističe kako je veličina tržišta ograničavajući faktor za manjinske novine.

»Mediji nacionalnih manjina su u nepovoljnom položaju u usporedbi s većinskim medijima zbog malog broja potencijalnih čitatelja, te se na ovaj način nikako ne može poslovati rentabilno. Osim toga i ovaj sloj čitatelja se smanjuje zbog sve većeg siromaštva. Hét Nap, kao vodeći vojvođanski tjedni list na mađarskom jeziku s najvećom tradicijom, sljedeće godine puni 65 godina postojanja, nekada je izlazio s 50.000 primjeraka u prosjeku, a do danas se ovaj broj znatno smanjio. Naravno, ne možemo biti zadovoljni time, ali bez materijalnih uvjeta nismo u mogućnosti izgraditi prodajnu mrežu i povećati tiražu.«

Predstavljajući u kratkim crtama profil tjednika Hét Nap, Károly Dudás kaže kako list pokraj lokalnih događaja, redovito informira čitatelje i o svjetskim događajima. 

»Na 76 strana objavljen list Hét Nap je legura političkog i obiteljskog magazina. Osnovni cilj tjednika je objektivno informirati Mađare širom Vojvodine. Zato i postoji četverostranični banatski dodatak. Dakle, Hét Nap informira o životu Mađara u Vojvodini, o društveno-političkom životu u Srbiji, kao i o događajima u svijetu. Tjednik Hét Nap redovito informira čitatatelje o amaterskim festivalima vojvođanskih Mađara, folklornim susretima, raznim kulturnim događanjima. Vidite, kultura 300.000 vojvođanskih Mađara je toliko rasprostranjena s bogatom tradicijom književnosti, kazališnog života, filmske umjetnosti, glazbenog života i znanosti, da kompletna slika ne može biti jednostrana. Hoću reći da se u našem tjedniku ne stvara stereotipna slika o našoj manjinskoj zajednici.«

Zvonko Sarić