Arhiv tekstova

Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba, koji u okviru istraživanja vanjskih i unutarnjih migracija, hrvatskog iseljeništva i manjina, ima i značajnu nakladničku djelatnost (među stotinjak naslova, spomenimo samo »Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja«, koji je 1998. objavljen u suradnji s Školskom knjigom, i časospis »Migracijske i etničke teme«, čiji je br. 3/1990 bio posvećen Hrvatima u Mađarskoj, s člancima i metodološkim postavkama od značenja i za bačke Hrvate), koja je prošle godine obogaćena djelom dvaju suradnika Instituta pod naslovom »Ratovi, kolonizacije i nacionalna struktura Slavonije u dvadesetom stoljeću«.

 

Promjene u etnonacionalnoj strukturi

 

Knjiga Ivana Lajića (Karlovac, 1950.), ekonomista i demografa, koji više od dvadeset godina izučava demografske procese u Hrvatskoj, i Maria Bare (Sombor, 1977.), sociologa i povjesničara, koji se bavi istraživanjem planskih migracija (agrarnih reformi i kolonizacija) na panonskom prostoru, predstavlja rezultat analize demografskoga razvoja, osobito etničke strukture, Slavonije u burnome XX. stoljeću na temelju 11 statističkih popisa i relevantne literature. Vrijedi naglasiti kako su teritorijalni opseg istraživanja, tj. prostor Slavonije, za potrebe ove knjige autori proširili izvan tradicionalnoga pojma Slavonije i na dijelove Baranje i Srijema unutar granica Hrvatske, tako da je istraživanjem obuhvaćeno pet današnjih hrvatskih županija (Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska), kao posljedica činjenice da cijeli ovaj prostor tvori jedinstvenu makroregiju. U deset poglavlja knjige kronološki se prati kretanje stanovništva i promjene u etnonacionalnoj strukturi tijekom 20. stoljeća, uz podrobnu analizu izravnih i neizravnih utjecaja najznačajnijih političkih i društvenih zbivanja na mehaničko kretanje stanovništva: Prvi i Drugi svjetski rat, političko-teritorijalne promjene, planske državne i privatne agrarne kolonizacije, ekonomske migracije u poraću, deruralizacija i urbanizacija, migracije selo-grad i rat 1991.-95., pri čemu je ovome posljednjem posvećeno i posebno poglavlje, osobito njegovu utjecaju na razvoj ukupne populacije, na brojčane međuodnose pojedinih etničkih skupina i na promjene dobne strukture stanovništva. Razumijevanju tekstualnoga sadržaja knjige doprinose brojni grafikoni i tablični prikazi kretanja stanovništva. 

 

Daljnje demografsko 

starenje

 

Na temelju izvršenih analiza autori smatraju da će narušena dobna struktura, koja je dijelom posljedica naslijeđenih negativnih kretanja iz prošlih razdoblja i pretežito snažnoga mehaničkog odljeva stanovništva 1990-ih godina te većega ratnog mortaliteta mlađih reproduktivnih skupina, utjecati na daljnje demografsko starenje dijela promatranih populacija. U tom smislu oni zaključuju da su politički inducirane migracije, dijelom i asimilacija, imale ključnu ulogu u suvremenoj etničkoj homogenizaciji Slavonije, jednako kao i drugih dijelova Hrvatske. 

Vrijednost ovoga rada ne ogleda se samo u objašnjenju današnje nacionalne strukture stanovništva makroslavonske regije, već će ona nesumnjivo biti od koristi demografima, povjesničarima, sociolozima i antropolozima za daljnju analizu tih etnodemografskih procesa, ali, s obzirom na zaključke, može biti korisna i suvremenim tvorcima populacijskih strategija.

No, rezultati istraživanja Lajića i Bare nameću usporedbe s Vojvodinom, kao susjednom regijom, koju karakteriziraju veoma slični etnodemografski procesi. Naime, obje su regije do Drugoga svjetskoga rata bile etnički, konfesionalno i jezično izrazito heterogene; obje su bile predmet kolonizacija koje su imale važne nacionalno-političke ciljeve, osobito nakon Drugog svjetskog rata kada su umjesto iseljenoga njemačkoga stanovništva naseljavani uglavnom Hrvati u Slavoniji, odnosno Srbi u Vojvodini, što je dovelo do nacionalnog homogeniziranja dvije regije; veliki broj mješovitih brakova u urbanim središtima rezultirao je 1970-ih i 1980-ih godina značajnom brojkom nacionalno izjašnjenih kao Jugoslaveni; u vrijeme raspada Jugoslavije dolazi do pojačanoga iseljavanja slavonskih Srba i vojvođanskih Hrvata prema matičnim zemljama itd. Zbog toga je knjiga poticajna i za daljnja istraživanja demografskoga kretanja Hrvata u Vojvodini, napose zbog sličnosti s demografskim kretanjima Srba u Slavoniji.