Arhiv tekstova

Većina medija na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini u medijskom je prostoru već šest desetljeća, a izrazito bogat medijski prostor sada obogaćuju i mnogo mlađi manjinski listovi koje financira država. Dakle, duga je tradicija informiranja nacionalnih manjina na materinskom jeziku, tradicija koju desetljećima njeguje Vojvodina, a o aktualnom manjinskom žurnalizmu i novom načinu financiranja novina na jezicima manjina u Vojvodini  razgovarali smo s direktorom mjesečnika Makedonska videlina Borče Veličkovskim i direktorom tjednika na rusinskom jeziku Ruske slovo Vladimirom Palančaninom.

Naši sugovornici smatraju iznimno važnim i pozitivnim definiranje kriterija za financiranje manjinskih medija. Ti su kriteriji razmatrani na nedavno održanom radnom sastanku s potpredsjednicom Vlade AP Vojvodine i pokrajinskom tajnicom za informacije Anom Tomanovom-Makanovom, a Veličkovski i Palančanin slažu se i u ocjeni da manjinske novine ne stvaraju stereotipnu sliku o manjinskim zajednicama. Također ukazuju i na važnost kritičkog novinarstva, kao jednog od principa u novinarskom radu.

 

Definiranje kriterija za financiranje je dobro rješenje

 

Borče Veličkovski kaže kako je dobro rješenje ujednačavanje financiranja manjinskih medija po broju uposlenika za listove određene periodike, kao i ujednačavanje financiranja koje se odnosi na troškove tiskanja manjinskih medija.

»Ovakav potez Pokrajinskog tajništva za informacije svakako zaslužuje pohvalu, prije svega uzimajući u obzir dosadašnji način rada, gdje se doista nisu znali kriteriji, te je visina financijskog subvencioniranja predstavljala paušalnu ocjenu tajništva za potrebe određene manjinske zajednice«, kaže Borče Veličkovski. »Dojmljivo je i to da je tajnica za informiranje Ana Tomanova-Makanova jasno naznačila kako kriteriji koji su ponuđeni predstavljaju polaznu osnovu za daljnji rad i podložni su općoj raspravi u krugu manjinskog izdavaštva koje je financirano od strane ovog tajništva i samim tim i promjenama i poboljšanju kriterija. Ujednačavanje financiranja manjinskih medija je pozitivno. Ovo govorim u ime informativne kuće na makedonskom jeziku, ali se to jasno vidjelo i kao opći dojam na već spomenutom sastanku. Vidite, režijski troškovi prilikom pravljenja novina su režijski troškovi, bez obzira radi li se o mediju koji pokriva pet ili dvadeset tisuća pripadnika određene manjine. Naravno, tu je klauzula da se broj uposlenika određuje i na osnovi brojnosti, ali kao što je na samom sastanku rečeno, određene točke su podložne promjenama.«

Predstavljajući uređivački koncept mjesečnika Makedonska videlina, Borče Veličkovski kaže kako se širokom lepezom novinarskih tekstova nastoje pokriti svi važni aspekti koji su bitni za očuvanje nacionalnog identiteta, uz rubrike koje promiču plodove suživota manjinskih nacionalnih zajednica i većinskog naroda u Srbiji.

»Makedonska videlina je mjesečnik zamišljen da daje više vrsta informacija pripadnicima makedonske nacionalne zajednice u Srbiji«, objašnjava Veličkovski. »Možemo reći kako on predstavlja političko-informativnu reviju sa širokom lepezom aktualnih, reportažnih, edukativnih, obrazovnih i servisnih informacija koje mi nudimo našem čitateljstvu. U tom pravcu, kako je jedan naš čitatelj primijetio, u okvirima makedonske nacionalne zajednice nudimo informacije po tipu –  od svih za sve. Naše su stalne rubrike aktualne vijesti iz političkog i društvenog života Srbije i Vojvodine, ali i približavanje čitatelja, pripadnika makedonske zajednice, europskim integracijama u rubrici eurobarometar. Rubrike aktualnosti i aktivnosti govore o radu i životu upravo pripadnika makedonske nacionalne zajednice u Srbiji i Vojvodini i trudimo se objaviti sve informacije i aktivnosti pripadnika makedonske zajednice u ovoj državi. Link s maticom se vidi kroz rubriku vijesti iz Makedonije. Tu su također stalne rubrike edukativnog i obrazovnog karaktera ljepote Makedonije, arheologija, feljton, kultura, poetski portret itd. Svakako, svaki ozbiljniji mjesečnik se ne može zamisliti bez rubrike intervju, a prisutne su i rubrike recepti, servisne informacije i sl. Trudimo se pokriti sve aspekte koji su bitni za očuvanje našeg identiteta, kulture, povijesti i tradicije, ali imamo i onih rubrika koje pozivaju na toleranciju, zajednički život i poštovanje i lojalnost prema državi u kojoj živimo.« 

 

Bez stereotipnih slika manjinskih zajednica

 

Borče Veličkovski smatra kako manjinski mediji ne stvaraju stereotipnu sliku manjinske zajednice, kao zajednice koja je uglavnom zabavljena pjevanjem i općenito folklorom.

»To se uostalom vidi i iz koncepcije Makedonske videline, a prateći izdanja ostalih manjinskih zajednica, među kojima svakako i Hrvatske rječi, mogu istaknuti kako ne može biti ni riječi da manjinske novine stvaraju stereotipnu sliku u bilo kom pogledu. Dapače, smatram da manjinske novine nude čitateljstvu nešto novo i svježe i čak interesantno i za pripadnike većinskog naroda, posebno na jezicima koji su približno razumljivi, kao što je to makedonski ili hrvatski jezik. U Hrvatskoj riječi sam čitao odlične i interesantne članke o životu i radu pripadnika hrvatske zajednice u Srbiji, ali i vijesti iz Hrvatske na koje ne nailazimo u drugim novinama. Evo, primjera radi, svakog ljeta u Makedonskoj videlini se može naći gomila informacija kako na najlakši, najjeftiniji i najsigurniji način, s obiljem dodatnih informacija, izabrati neku turističku destinaciju unutar Makedonije. Vjerujte mi da se u tim trenucima traži i broj više i to ne samo od pripadnika makedonske zajednice. Listajući taj broj, pripadnik većinskog naroda ili neke druge manjinske zajednice će pročitati i nešto više što će ga približiti našoj kulturi i tradiciji«, kaže Veličkovski i ističe kako je i Makedonska videlina jedan od medijskih prozora u svijet.

»Mislim da i odabir rubrika koje sam već, ili bar većinu,  pobrojao govore u prilog tome. Svaki medij koji svojoj manjinskoj zajednici približi objektivnu i odgovarajuću vijest koja mu tog trenutka otvara vidike, daje informaciju ili ga približava ostatku svijeta, jest prozor u svijet. S druge strane, svaki medij na manjinskom jeziku otvara i mali prozor u mikro svijet njegove manjinske zajednice i približava je ostalima.«  

Na koncu razgovora, Borče Veličkovski naglašava važnost kritičkog novinarstva, kao jednog od principa u novinarskom radu.

»Kritičko novinarstvo postoji kao opcija u mom osobnom radu i u radu manjinskog medija koji vodim i predstavljam. Za sada to nije u adekvatnoj mjeri iz razloga što je za kritičko novinarstvo potrebna jaka redakcija, potrebni su profesionalni novinari s iskustvom i svakako vrijeme u kojem će jedan manjinski medij imati i takav osvrt. Znači usmjereno, interventno, iskonstru-irano novinarstvo – ne, ali kritičko novinarstvo kao osnova i pokretač svakog dobrog novinara – svakako da.

 

Zajedničko polazište za novi način financiranja

 

Direktor NIU »Ruske slovo« Vladimir Palančanin također pozitivnim ocjenjuje rješenje definiranja kriterija za osiguravanje dijela sredstava iz proračuna AP Vojvodine za izdavanje pisanih medija na jezicima nacionalnih manjina.

»Inzistiranje na kriterijima financiranja je razumljivo i prihvatljivo«, tvrdi Palančanin. »Da se razumijemo: Ruske slovo je za 65 godina postojanja dostiglo određene standarde koji obvezuju nas koji izdajemo novine, ali i naše financijere. Mi smo jedan stabilan sustav. Mislim da su kriteriji izuzetno važni za ‘mlađe’ pisane medije kao što je Hrvatska riječ, budući da Pokrajinsko tajništvo za informacije jasno ističe kako neće snižavati postojeće standarde listovima kao što su Ruske slovo, Libertatea i sličnim. To znači da bi startne pozicije novijih listova mogle biti dobre i da se na njima mogu graditi kvalitetna redakcijska i izdavačka struktura. Zašto vjerujemo u to – pa jednostavno stoga što je tajništvo do sada maksimalno ispoštovalo svoje obveze prema medijima. Od nečega se mora početi. Kriterija nema bez zajedničkog polazišta. Nije isto izdavati dnevne, tjedne ili mjesečne novine. Je li baš pravi balans napravljen u pogledu broja zaposlenih ili troškova tiskanja, o tome se može razgovarati. Dosadašnji tijek konzultacija oko kriterija je protekao u tolerantnoj i konstruktivnoj atmosferi. Moj je dojam da tajnica Makanova i njezini suradnici imaju namjeru uspostaviti standarde koji će svima olakšati, a istovremeno uspostaviti određenu neophodnu disciplinu koju moraju poštovati korisnici sredstava iz proračuna.« 

O uređivačkom konceptu tjednika Ruske slovo Vladimir Palančanin kaže kako je temeljna odrednica bavljenje temama od vitalnog značaja za rusinsku nacionalnu manjinu.

»O ovome pitanju kompetentniji odgovor bi mogao dati odgovorni urednik našeg lista. U svakom slučaju, u našoj 65 godina dugoj tradiciji, generacije novinara i urednika se izborilo za temeljnu odrednicu našeg koncepta, a to je da Ruske slovo nije list na rusinskom jeziku, već rusinski list. Ovo nije samo igra riječima, već suština opredjeljenja uređivačke politike da se bavi temama od vitalnog interese za Rusine. To su u prvom redu teme koje se tiču očuvanja nacionalnog identiteta zajednice koja je na ovim bačkim i srijemskim prostorima više od 260 godina. Taj identitet podrazumijeva njegovanje čistote jezika, kulture, duhovnih i religijskih vrijednosti. Ovakva orijentacija našeg lista, ali i prije svega naše zajednice, dala je rezultat: po statističkim pokazateljima nepismenih Rusina nema, a u samom su vrhu po razini obrazovanja u Srbiji. Pokraj ovakvog opredjeljenja u uređivačkoj politici se zalažemo za proeuropsku orijentaciju Srbije i bez dileme za demokratski i kritički stav prema stvarnosti o kojoj pišemo.«

 

Svaki medij je prozor u svijet

 

Vladimir Palančanin kaže kako se tjednik Ruske slovo osobito zalaže za promidžbu kulture i tradicije rusinske manjinske zajednice, ali se sagledavaju i razne društvene teme. 

»Ako smo očuvanje nacionalnog identiteta definirali kao prioritet, to ne znači da mimo nas prolaze globalne teme svijeta u kome živimo. Prije svega ekonomska problematika, tranzicija. Pomno pratimo rad tijela od republičke do lokalne razine. Zainteresirani smo za probleme i drugih zajednica i manjinskih skupina. Jednom riječju – mislim da smo iskočili iz okvira provincijalnog duha, zatvorenosti i onoga što bismo nazvali getoizacija. Posebno se zalažemo za promociju vlastitih vrijednosti drugim zajednicama. Naša nakladnička djelatnost objavila je na stotine naslova ne samo naših autora, već i prijevode s drugih jezika na rusinski, ali i s rusinskog na srpski. To smatramo svojom obvezom i pravim načinom da naše stvaralaštvo približimo drugima. Jezik ne smije biti prepreka za upoznavanje. Ako je tako, onda stvaramo prostor onome što se naziva suživot, realno vrednovanje kulturnih dostignuća i tradicija, kako naše tako i naših susjeda«, kaže Palančanin i naglašava kako je svaki medij prozor u svijet, pogled na neki drugačiji nepoznati krajolik, na neke druge vrijednosti. 

»U tom smislu i Ruske slovo je prozor u svijet. Siguran sam da naši čitatelji imaju mogućnost dobro sagledati ono što se u tom svijetu dešava. To nam jamče profesionalni kriteriji koje u radu jedino uvažavamo. Naš je list otvoren za sve suradnike koji imaju što reći čitateljima. Stručnost i autoritet jedini je uvjet. Zato, kada naši čitatelji pogledaju kroz taj prozor sigurni smo da ne vide Disneyland, ali ni kaos i beznađe. Slika je realna, sviđalo se to nekom ili ne. Mislim da je vrijeme šminke iza nas.« 

Vladimir Palančanin ističe i važnost kritičkog novinarstva, jer je mnogo tema koje zahtijevaju komentar.

»Jedan od pricipa u našem radu je i kritičko novinarstvo, mada moram priznati kako još uvijek nedostaju kritički komentari određenih pojava. Ne kažem da ih nema, ali svijet jednostavno obiluje temama koje zahtijevaju komentar, ako ni zbog čega drugog, onda zbog dostojanstva profesije. Novine ne mogu ostati autistične i zatvorene u neke prostore iluzija, a oko nas naši čitatelji kritiziraju sve: od sportskih rezultata, pa do odluka vlade i parlamenta. Samo djelotvorna kritika može pripremiti ambijent za bilo kakav boljitak. Tu je svakako sadržana i naša obveza.«  

Zvonko Sarić