Arhiv tekstova

Nakon završetka Drugog svjetskog rata komunistička partija koje je predvodila antifašističku borbu preuzima vlast na prostoru Jugoslavije oslanjajući se na vojsku i političku tajnu policiju. Na inicijativu zapadnih saveznika i odlukom  AVNOJ-a provode se izbori o budućem uređenju države. 

Pod pritiskom komunističke partije i tajne policije prijeratne stranke nisu izašle na izbore. Komunistička partija organizirala je listu Narodne fronte, a osim nje postojala je samo kutija bez liste za koju su mogli glasovati oni koji se ne slažu s novom vlašću. 

 

Pobjeda komunista

 

Na izborima u studenome 1945. godine pobijedila je Narodna fronta što je dovelo komunističku partiju na vlast te je proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija, koja 1963. godine  mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Komunistička partija nakon prezimanja vlasti zabranjuje rad svim drugim strankama i uvodi jednostranački sustav s njom kao jedinom dopuštenom. Smanjivanje građanskih prava, negativno gledanje na religiju, nacionalizacija imovine, progon neistomišljenika, vlasnika poduzeća i bogatih seljaka te razne represije putem tajne policije pretvorile su SFRJ u diktatorsku državu na čelu s Josipom Brozom Titom. 

Komunistička partija je onemogućavala rad svim vjerskim zajednicama želeći umanjiti njihov utjecaj u narodu. Svećenstvo je nakon rata bilo zatvarano i proganjano. Katoličkoj crkvi oduzet je veliki dio imovine, zatvarane su crkvene škole, a poseban progon je bio usmjeren na zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Nakon odbijanja zahtjeva da Katoličku crkvu u Hrvatskoj odvoji od Svete stolice i kritiziranja komunističke vlasti, protiv Stepinca se pokreće montirani sudski proces. Nakon završetka sudskog procesa Alojzije Stepinac je osuđen na dugu zatvorsku kaznu s prisilnim radom. U zatvoru je teško obolio te su ga vlasti premjestile u njegovo rodno mjesto u kućni pritvor gdje umire 1960. godine. Zbog svog žrtvovanja za vjeru Stepinac je 1998. proglašen blaženikom.  

 

Hrvatsko proljeće

 

U drugoj polovici 60-ih godina u  Hrvatskoj se pokreće pitanje položaja  hrvatskog jezika. Na težnju državnih vlasti o stvaranju jedinstvenog jezika s dvjema varijantama – ijekavskom i jekavskom – odgovorila je Matica hrvatska. Matica hrvatska je 1967. godine objavila Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika koju je potpisala većina hrvatskih intelektualaca. Deklaraciju je državni vrh oštro osudio, ali je ona imala veliki odjek u hrvatskoj javnosti što je dovelo do proširenja nacionalnog pokreta u Hrvatskoj. Pokret  je nazvan Hrvatsko proljeće ili Maspok (masovni pokret) kako su ga nazivali njegovi protivnici, a težio je većoj gospodarskoj i političkoj samostalnosti Hrvatske. Hrvatsko proljeće  uključivalo je mnoge hrvatske intelektualce i domoljube kao što su: Ante Bruno Bušić, Ante Paradžik, Franjo Tuđman, Marko Veselica, Dražen Budiša, Petar Kriste.  Pokret su podržali vodeći hrvatskih komunisti Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo. Mnogobrojnim ograncima Matice hrvatske i hrvatskim  komunistima koji su željeli promjenu dotadašnjeg stanja, 1971. priključuju se i studenti koji organiziraju veliki studentski štrajk. Studentski prosvjedi i štrajk bili su povod za početak nasilnog gušenja Hrvatskog proljeća. Veliki broj hrvatskih intelektualaca i studenata osuđen je na zatvorske kazne. Jedan dio intelektualaca i pripadnika Hrvatskog proljeća morao je emigrirati iz zemlje gdje je mnoge ubila UDBA, dok su hrvatski komunisti morali odstupiti sa svojih dužnosti. 

 

Rat za oslobođenje

 

Krajem 80-ih godina dolazi do demokratizacije komunističkih režima u istočnoj Europi što dovodi i  do demokratizacije u Hrvatskoj. Prve političke stranke u Hrvatskoj počinju se organizirati 1989. godine: HDZ, HSLS, a Savez komunista Hrvatske dodao je svom nazivu Stranka demokratskih promjena (SKH-SDP). Nakon održavanja izbora u travnju i svibnju 1990. godine, na kojima pobjeđuje HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom, u Hrvatskoj se događaju demokratske promjena sustava. 

Nakon završetka izbora u Hrvatskoj dolazi do pobune dijela Srba koji su se protivili demokratski izabranoj novoj vlasti te proglašavaju tzv. Srpsku autonomnu oblast (SAO) Krajina. Nakon neuspjeha u svezi s preuređenjem Jugoslavije, Hrvatska je u svibnju 1991. raspisala referendum o neovisnosti (po Ustavu iz 1974. svaka je republika imala to pravo) na kojem se 94 posto birača odlučilo za samostalnu Hrvatsku. Hrvatski sabor je 25. lipnja na temelju rezultata  referenduma proglasio Hrvatsku neovisnom državom. Dana 8. listopada (Dan neovisnosti) ova odluka stupa na snagu i Hrvatska prestaje biti dijelom Jugoslavije. Jedan dio srpskog stanovništva u Hrvatskoj, koji nije htio prihvatiti hrvatsku vlast  i samostalnost Hrvatske, podignuo je oružanu pobunu i proglasio Republiku Srpsku Krajinu te njeno otcjepljenje od Hrvatske. Pobuna Srba započinje u travnju 1991. ubojstvom hrvatskog policajca na Plitvičkim jezerima, a u Borovu selu 2. svibnja ubijeno je 12 hrvatskih policajaca. JNA se otvoreno stavlja na stranu pobunjenih Srba te u kolovozu započinje razaranje Vukovara. 

Neovisnost Hrvatske u siječnju 1992. godine priznale su sve članice Europske zajednice i mnoge druge zemlje, a u Hrvatsku dolaze mirovne snage Ujedinjenih naroda koje pokušavaju spriječiti sukobe. Paralelno s ratom u Hrvatskoj hrvatsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini nakon početka rata 1992. godine organizira se u Hrvatsko vijeće obrane  i ulazi u ratne sukobe sa srpskom i muslimanskom vojskom radi obrane hrvatskog stanovništva. 

Nizom vojnih operacija Hrvatska oslobađa okupirane krajeve, a akcijama tijekom 1995. godine Bljesak (svibanj) i Oluja (kolovoz) Hrvatska oslobađa većinu svog područja. Dan kada je oslobođen Knin (5. kolovoza) obilježava se kao Dan domovinske zahvalnosti, dok se Baranja i istočna Slavonija vraćaju u sustav Hrvatske mirnom reintegracijom  siječnju 1998. godine.

(Kraj)