Arhiv tekstova

Vjerni svojoj višestoljetnoj tradiciji, Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata, sa sjedištem u Zagrebu, i ove je godine organiziralo niz događanja u povodu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa. Članice udruge organizirale su u klupskim prostorijama tradicionalno ukrašavanje jaja, pisanica, onako kako se to nekada radilo u Bačkoj, a muški dio je na Uskrsni ponedjeljak obilježio stari običaj polijevanja djevojaka i žena, tzv. Vodeni ponedjeljak, polijevajući ljepši spol, ali ne kao nekada običnom vodom, već parfemima. 

Obilježavanje ovih dragih uskrsnih običaja u bogatoj tradiciji Hrvata Bunjevaca otvorio je predsjednik Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata Zvonimir Cvijin, a o običajima je govorio dr. Luka Štilinović, poglavito o sačuvanom običaju Vodenog ponedjeljka koji je karakterističan za Bačku, te ga, osim u Petrovaradinu, u Srijemu gotovo i nema.

»Dva-tri momka obično idu polivat cure. Ujtru rano spremidu konje i karuce i krenu cure polivat vodom iz kabla kraj bunara. Po selu su išli i pišice uz tamburaše el gajdaša. Nakon polivanja obično se divojka morala prisvlačit u suvo ruvo. Polivači bi dobili lipo šareno jaje, a ponuđeni su i ladnim ilom i vinom, a cure bi ih zakitile cvićom. Vrimenom je polivanje vodom bilo manje obilno, a sad se samo malo polije cura s kolonjskom vodom i parfemom i sve je gotovo«, podsjetio se dr. Štilinović. I dok su prostorijama Društva odzvanjali stihovi pjesme Zvonka Bogdana »... dolazit će polivači, pivat će se pisme stare, pratit će vas tamburaši...«, svi su se skupa prisjetili i ostalih običaja bačkih Hrvata vezanih uz Uskrs. Tako su sjećanja iseljenih bačkih Hrvata odlutala na »Cvitnu nedilju« kojom je započinjao Veliki tjedan, procesijom s blagoslovljenim grančicama i čitanjem, odnosno pjevanjem Isusove muke na sv. misi. Prisjetili su se i običaja umivanja u žitu prije odlaska na misu te odlazaka u crkvu na obrede tijekom Velikog tjedna, u srijedu, četvrtak i petak, a i pripremanja jela na Veliku subotu koja su se nosila na blagoslov u crkvu. Svi prisutni bački Hrvati složili su se u mišljenju kako su običaji važan segment tradicijske kulture, da su oni čuvari nacionalne svijesti, nepisana pravila društvenog ponašanja i djelovanja koje se neformalno prenose s koljena na koljeno, a tradicijska kultura, premda podložna promjenama, snažno uporište identiteta. Stoga čuvanje vlastitih običaja ima neprocjenjivu važnost, jer oni su smisao temeljnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti koje su utkane u dubinu bića i temelj su identiteta Hrvata Bunjevaca.

Zlatko Žužić