Arhiv tekstova

Iznimno važnu »javnu komponentu« svakog većeg naselja čini dobro organizirana zaštita od požara, a dobro ustrojeno profesionalno ili dobrovoljno vatrogasno društvo predstavlja efikasnu obranu od vatrene stihije. Subotica je, kao jedan od najstarijih gradova na ovim prostorima, prema pisanim tragovima imala jednu od najstarijih vatrogasnih službi koja datira još iz 1865. godine, kada je i napisana zamolba gradskih zanatlija da se formira udruga vatrogasaca. Službeno, Dobrovoljno vatrogasno društvo formirano je 1888. godine, pa zbog toga u povijesti subotičkog vatrogastva često postoje i dva datuma koja se obilježavaju.

 

DOKUMENTI IZ 1865. 

i 1867. GODINE

 

»Poznato je da smo mi, dole potpisani, u ovome gradu godinama vrijedno gasili požare, nas je doduše službeni organ grada uredno nagradio, a pošto smo mi upućeni u gašenje požara i kod svakog slučaja smo prisustvovali što se vidi u izvješćima, usuđujemo se obratiti Općinskom vijeću grada, ako su suglasni s našim načelima i molbama da se osnuje udruga vatrogasaca.« Ovaj dokument su 20. svibnja 1865. godine u Subotici potpisali: Mihalj Lipai (užar), József Csorba (stolar), Jozef Fulep (kovač), Ladislav Mamužić (sarač), György Teke, Benus Kanjo (kolari), János Albert (mesar), János Vida, Stevan Kovačić (užari), Miklós Honko (tokar), Franjo Černetić (mesar), József Englebrecht (tesar) i László Szelesi (stolar). Ovaj vrijedan povijesni dokument  predstavlja preteču budućeg DVD-a, stvarnu potvrdu i činjenični navod organizirane, kvalitetne zaštite od vatre predstavlja sačuvano izvješće policajca iz 7. i 8. gradskog kruga, Jánosa Tarnaia, u kojem se pokraj opisa požara navodi i sljedeće: »Prilikom gašenja požara nisu imali nikakve tjelesne ozljede, niti materijalna oštećenja na odijelu...«

Zahvaljući glasovitom gradskom povjesničaru Gašparu Ulmeru, koji je pronašao ove dokumente, vatrogasnom savezu tadašnje Jugoslavije je podnesen zahtjev za priznavanje jednog od prvih organiziranih oblika vatrogastva na ovim prostorima.

 

USTROJENA HIJERARHIJA

 

Ivan Hajek, zanatlija iz Subotice i po činu narednik, u četu je stupio 28. kolovoza 1888. godine i prva je osoba koja je službeno zavedena u Matičnu knjigu subotičkog DVD-a, a još tri osobe iz 19. stoljeća – Pere Prćić, gradski činovnik (primljen u četu 10. ožujka 1895.), Veco Malagurski, mlinar, i Roko Priks, krojač, također su službeno zavedene u ovu službenu ispravu. Sva trojica su dobila čin narednika i bili su odlikovani »Srebrnim križem za požrtvovanost«. U tadašnjem Dobrovoljnom vatrogasnom društvu bila je ustrojena raznovrsna hijerarhija pa se prema navodima iz Matične knjige vidi kako su postojala i sljedeća zvanja: zapovjednik, podzapovjednik, narednik, vodnik, rojnik, zamjenik rojnika, redovi i pripravnici, dok je u čelništvu društva bilo predsjednika, tajnika i članova upravnog odbora, članova nadzornog odbora, administratora, pa čak i pročelnika tamburaške sekcije.

Prema službenim podacima Dobrovoljna vatrogasna četa u Subotici postoji od 24. lipnja 1888. godine, što je i službeni datum organizirane protupožarne zaštite u gradu. Nekoliko mjeseci kasnije gradska je uprava formirala i profesionalnu vatrogasnu četu. No, povijest grada otkriva i jednu još stariju, na latinskom jeziku napisanu, naredbu gradskog magistrata iz 1807. godine, koju je potpisao gradski senator Antun Milodanović, prema kojoj u slučaju izbijanja požara u gradu svi građani i stanovnici moraju u prozor staviti upaljene lampe ili svijeće, kako bi ljudi mogli brže stići do mjesta požara i mogli početi gasiti vatru.

 

GRADSKA KUĆA – 

OSMATRAČNICA

 

Tijekom ljeta, osobito u vrijeme žetvenih radova, bilo je organizirano vatrogasno osmatranje s tornja Gradske kuće i uvijek su dežurala po dva operativca. Jedan iskusniji i jedan mlađi koji se tek učio za osmatranje. Na taj se način pravodobno mogla uočiti svaka potencijalna opasnost od vatrene stihije i reagirati u sanaciji buknulog požara.