Arhiv tekstova

Adam Domić, tajnik NK Dinamo iz Sonte

Amaterizam nije na cijeni

 

U nogometu sam godinama i jednostavno ne znam što se to zbiva s mladim generacijama. Vjerojatno sva zbivanja koja su iza nas ostavljaju velikoga traga na njima. U vrijeme njihovoga rođenja i odrastanja svjedočili smo najružnijim zbivanjima u našoj povijesti, ali s druge strane, na TV-u smo svjedočili i nemilosrdnoj promidžbi svih vrsta nečasno stečenoga bogatstva. Ne mogu razumjeti dečka od 16 godina koji, ukoliko nije u prvoj ekipi, odjedanput gubi volju za nogometom, ili možda iz nekog samo njemu znanog inata prestaje s treniranjem. Ne mogu se oteti dojmu da je kod današnjih mladih posve pomaknut odnos prema amaterizmu, a svaki od njih potajno očekuje materijalnu nadoknadu za ono što su ranije generacije Dinamovih igrača tako uspješno radile srcem. 

 

Sanja Andrašić, 15-godišnja članica KPZH »Šokadija« iz Sonte

Za većinu mladih rad u kulturi je dosadan

 

Članica sam »Šokadije« od 2002. godine. Kroz dječje sekcije u ovih osam godina  prošlo je puno njih, međutim, sada kad imaju 16, 17, 18 godina i kada bi trebali u svemu najviše uživati, ali i svojim angažmanom pridonijeti radu udruge u kojoj su proveli dobar dio djetinjstva, iz kulture, osim rijetkih, jednostavno nestaju. Razgovaram s njima, pitam ih gdje su, zbog čega ne dolaze, većina kaže kako nema vremena, a i da su probe dosadne. Ne vjerujem, jer dobar dio njih ima dovoljno vremena za »zujanje« po kafićima i za provođenje vremena na Facebooku. 

 

Josip Đipanov, član KUDH »Bodrog« iz Bačkog Monoštora

Angažiranje mladih je Sizifov posao

 

Dugogodišnji sam član KUDH »Bodrog«. U vrijeme moje mladosti na pozornici je bila velika gužva, najviše je bilo mladih. Danas je njih najmanje. Imamo jako dobar dječji odjel, sa zavidnim brojem članova, a najveći teret nastupa odraslih uglavnom snose članovi u petom i šestom životnom desetljeću. No, problem je što iz dječjega odjela ne možemo selektirati članove za odjel odraslih, jer ih jednostavno gubimo, najviše upravo po svršetku osnovne škole. Tako me sav naš rad s njima podsjeća na Sizifov posao. Djeca se odjedanput okreću drugim sadržajima. Djevojke i dečki najviše vremena provode u zadimljenim kafićima i uz računala. 

 

Evica Bartulov, voditeljica folklornog odjela HKUPD-a »Matoš« iz Plavne

Nespremni za odgovornost

 

U Plavni djeluje nekoliko udruga kulture, nevladinih organizacija i sportskih društava. Nažalost, mladi se nerado uključuju u ove udruge, ne žele prihvatiti obveze i ne dolaze redovito na probe i druge aktivnosti. Ima i onih koji ne vole folklor niti ples, nemaju volju za učenjem nekog glazbenog instrumenta. U našoj udruzi postoji i problem pomanjkanja narodnih nošnji. Mi koristimo stare autentične narodne nošnje i pokušavamo ih osigurati za svakog plesača u folkloru. Ponekad u tome ne uspijevamo, a zbog toga oni koji nemaju svoju narodnu nošnju, ili je nemaju od koga posuditi, ostaju po strani. Slična je situacija i kod tamburaša, jer naša udruga ne posjeduje tamburaške instrumente, a danas je teško privatno izdvojiti novac za takve stvari. No, ipak je činjenica da mladi nisu dovoljno spremni preuzeti na sebe odgovornost, a svoj život učiniti sadržajnijim. Trenutačna ekonomska kriza potisnula je kulturu u drugi plan i ona je sada degradirana isto kao i cjelokupni život na selu.

 

Sanja Gorjanac, kućanica iz Bačkog Brega

Virtualni svijet zabavniji od stvarnog

 

Mladi su danas nedovoljno zainteresirani za ono što kulturno-umjetnička društva nude zbog  računala koje ima svaka kuća. Interesantnije im je provesti sate i sate sjedeći u naslonjaču, surfajući po internetu, igrajući igrice ili se družiti preko danas vrlo popularnog Facebooka. KUD-ovi nude lijepe stvari, razne sekcije u kojima bi svatko od mladih mogao pronaći sebe i ono što mu odgovara, ali oni to ne žele. Virtualni svijet im je zabavniji od ovog stvarnog, interesantnijeg i zdravijeg svijeta. Postoji i drugi problem. Danas su mladi preopterećeni školom i učenjem. Članica sam HKPD-a »Silvije Strahimir Kranjčević« iz Bačkog Brega i na probama primjećujem kako mladi uvijek nekuda žure. Iz škole dođu na probu, a potom žure kući učiti, jer gradivo je preopširno. Naše društvo nudi dosta toga interesantnog i tu nam je lijepo, ali ipak, moglo bi biti više mladih.

 

Željka Vađina, pripravnica u HKUPD-u »Mostonga« iz Bača

Problemom se mora 

pozabaviti i zajednica

 

U Baču su mladi slabo angažirani u radu našeg društva. Ili je to zato što mladih baš i nema puno, ili što su većinom u školama, ili na fakultetima u drugim gradovima. No, i ovi što su tu rijetko dolaze ili uopće ne dolaze. Generalno gledajući, stječe se dojam kako su mladi slabo zainteresirani za bilo što osim kompjutora i kafića. Možda imam preoštro mišljenje o njima, ali i oni što dođu u KUD ponašaju se nezainteresirano, obveze ne shvaćaju ozbiljno i stječe se dojam kako dolaze samo kada treba negdje putovati, a ne shvaćaju da je do putovanja težak i dug put angažiranja i rada. Isto tako, mnogi ne shvaćaju kako angažiranjem u KUD-u čuvaju i svoj nacionalni identitet i kulturnu baštinu svog naroda, da KUD nije samo zabava i folklor. Mislim da se oko ovog problema moramo malo ozbiljnije pozabaviti, kako u roditeljskom usmjeravanju i kućnom odgoju djece i mladih, tako i šire, u cijeloj našoj zajednici.

 

 Ana Filipović, odgojiteljica bez posla iz Bača

Od danas do sutra

 

Većina mladih iz malih mjesta odlaze u potrazi za poslom, ili su na školovanju u većim gradovima i teško usklađuju svoje obveze u školi i obveze prema KUD-u. Osim toga, među mladima vlada potpuna nezainteresiranost, život im se svodi na od danas do sutra, bez posla su i najčešće još uvijek žive na teret svojih roditelja. Pa tko bi se u takvom okruženju zabavljao i imao volju za neke aktivnosti? I nije to samo slučaj s KUD-ovima. Ja sam aktivistica i u Crvenom križu u Baču. I tamo imamo problema s angažiranjem mladih i općenito s nedostatkom volontera koji bi bili spremni angažirati se za bilo koji dragovoljni rad. Mladi ne idu ni u crkvu, a tu veliki utjecaj imaju roditelji i njihov odgoj i angažiranje. Jer, ako roditelji ne idu u crkvu, neće ići niti djeca. Ako roditeljima nije stalo do svog nacionalnog identiteta, kako će onda to prenijeti na svoju djecu i usmjeravati djecu u KUD, gdje bi upoznavali kulturu i kulturnu baštinu svojih predaka? 

Anketu proveli: Ivan Andrašić, 

Zlatko Gorjanac, Zvonimir Pelajić i Stanka Čoban