Arhiv tekstova

Pozivajući se na neprecizne ili loše sklopljene ugovore, na nepravilan način donesene gradske odluke ili, pak, zbog nepoštovanja ugovora, protiv Grada Subotice godinama se vodi nekoliko velikih sudskih sporova na ime kojih tužitelji potražuju više od 100 milijuna dinara odštete. Donedavno je na listi tužitelja bila i novosadska Holteh gradnja, koja je po tužbi za neprovođenje ugovornih obveza tužila Grad i tražila odštetu od čak 4,2 milijuna eura. U ovom je predmetu na koncu nedavno ipak postignuto sudsko poravnanje, pa gradski proračun neće biti ispražnjen, a svi se uglavnom slažu kako je najveći rezultat tog dogovora to što će končano biti srušen betonski skelet pokraj Otvorenog sveučilišta izgrađen još 1960. godine kao konstrukcija budućeg nikad izgrađenog kina. 

Koliko će to poravnanje stvarno koštati Grad ostalo je upitno, ali osim toga od samog početka ovaj je gradski »posao« zanimljiv, jer je na vidjelo iznio detalje sklapanja ugovora o kojima javnost obično malo zna.

 

Zajedničko ulaganje i Šešeljev zakon

 

Dakle, 1993. godine Holtech gradnja je kupila parcelu pokraj Otvorenog sveučilišta, na kojoj je spomenuta betonska konstrukcija, i to u jednoj četvrtini dijela od Vijeća Saveza samostalnih sindikata, dvije četvrtine od Otvorenog sveučilišta i jedne četvrtine od Općine Subotica. Prema tadašnjim zakonima ova je kupnja bila legalna, ali ne i ono što je kasnije uslijedilo. Naime, pet godina kasnije, 1997., tadašnji predsjednik Općine József Kasza potpisao je s Urošom Timotićem, zastupnikom Holtecha (kasnije će poduzeće promijeniti naziv) ugovor o sufinanciranju izgradnje multifunkcionalnog objekta nazvanog »Vrata Europe«, koji je trebao biti veličine od 10 tisuća četvornih metara na prostoru između Trga cara Jovana Nenada, Partizanske i Zmaj Jovine ulice. 

Prema ovom ugovoru Holtech je trebao osigurati projektno-tehničku dokumentaciju, sav građevinski materijal i vlastitom opremom izgraditi objekt do kraja 2002. godine. Općina se obvezala da će objediniti parcele, s obzirom da je Holtech posjedovao samo onu jednu spomenutu, potom da će osigurati urbanističko-tehničke uvjete i priključke na komunalnu infrastrukturu, te srušiti betonsku konstrukciju, a zauzvrat Općina će dobiti četvrtinu budućeg objekta. Ovdje je već i samo zajedničko ulaganje općinskog i privatnog kapitala sporno, jer niti tada, kao ni danas, u Srbiji nije postojao zakon koji regulira takvu vrstu zajedničkog ulaganja. Osim toga 1996. donesen je tzv. Šešeljev zakon prema kojemu je sve građevinsko zemljište postalo državno te je za svaku investiciju trebalo pribaviti odobrenje Republičke direkcije za imovinu. Dakako, obje su ugovorne strane znale za taj uvjet što se vidi i iz upita Holtecha 1998. na koji, međutim, Općina daje obavijest da se sklopljeni ugovor smatra punopravnim »jer je potpisan i ovjeren potpis na istom od strane ovlaštenih osoba ugovornih strana«, a da će odobrenje nadležnog tijela (Direkcije za imovinu) »biti potrebno kod realizacije pojedinih faza iz ovog ugovora«.

Iste godine, 1998., ugovorne strane potpisuju aneks ugovora zbog kašnjenja u osiguravanju početka radova, a potom u sljedećih osam godina, sve do 2006., uslijedit će brojni dopisi Holtecha u kojima se traži od Općine da poštuje rokove i preuzete obveze, održano je nekoliko sastanaka s predstavnicima Republičkog zavoda za zaštitu spomenika i Zavoda za urbanizam, u dva navrata promijenjen je idejni projekt, a u međuvremenu Općina mijenja i Plan detaljne regulacije. Holtech u svojim dopisima upozorava Općinu kako su napravljeni predugovori s nekoliko zainteresiranih kupaca budućeg poslovnog prostora, te da će poduzeće stoga trpjeti posljedice ukoliko uskoro ne počne realizacija. Međutim, 2006. tadašnji predsjednik Općine Géza Kucsera obavještava Holtech da se ugovor o zajedničkom ulaganju smatra ništavnim, jer nije zaključen sukladno Zakonu o sredstvima u svojini Republike Srbije, odnosno nije potvrđen od strane Direkcije za imovinu, što je pismeno također potvrdila i Republička uprava. Tako je »Kapija Europe« dospjela na sud jer je, prema tužbi Holtecha, Općina dovela i držala u zabludi poduzeće sve vrijeme od zaključenja ugovora do dana kada ga je obavijestila kako ugovor smatra ništavnim, a njihova procijenjena šteta je 4,2 milijuna eura. 

 

Političko prebacivanje lopte

 

Prije dvije godine započeli su pregovori o izvansudskom poravnanju, a konačni rezultat je da će se spomenutoj parceli pridodati dio susjedne od oko 600 četvornih metara kao dio nadoknade štete. Holteh će izgraditi poslovno-stambenu zgradu od 1458 četvornih metara s pet katova, s restoranom na ravnom krovu iznad petog kata i podzemnom garažom na dva nivoa. Temeljem poravnanja Grad će snositi troškove rušenja i uklanjanja betonske konstrukcije, bit će obavljeno geodetsko snimanje i geomehaničko ispitivanje zemljišta, izradit će tehničku dokumentaciju za infrastrukturne vodove, rekonstrukciju podzemnih instalacija, izgradnju pasaža, opremanje trafo stanice. Holteh će platiti naknadu za uređivanje građevinskog zemljišta i ostale troškove, takse, dozvole i suglasnosti.  

»Kao odvjetnik mogu reći kako je bolje sklopiti izvansudsko poravnanje nego se suditi još tri godine, ali trebamo vidjeti to izvansudsko poravnanje i biti sigurni da to doista neće koštati Grad više desetina milijuna. Iz onoga što je predočeno na sjednici Skupštine grada ne vidimo koliko iznosi procjena, koliko će koštati uklanjanje betonske konstrukcije, koliko će koštati radovi, projekti koje grad treba platiti, takse, dozvole. Imamo brdo obveza koje je lokalna samouprava preuzela na sebe financirati, a ne vidimo koliko će to doista koštati gradski proračun«, kaže Jenö Maglai, predsjednik Gradskog odbora Saveza vojvođanskih Mađara. On smatra kako je ugovor o zajedničkom ulaganju ništavan i ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo niti prema lokalnoj samoupravi niti prema Holtehu, ali i da bi gradonačelnik trebao pokrenuti pitanje »odgovornosti onoga tko je takav ugovor zaključio i koliko je ta avantura koštala grad«.

S druge strane, pomoćnik gradonačelnika za infrastrukturna ulaganja Jasmin Šečić kaže kako je poravnanjem grad prihvatio teret lošeg poteza prethodne gradske vlasti.

»Ako Savez vojvođanskih Mađara sada tvrdi da se ugovor mogao raskinuti, zašto ga oni nisu raskinuli kad su bili na vlasti i imali svog gradonačelnka? Dobili su dopis iz Republičke uprave i zašto nisu rekli Holtehu – raskidamo ugovor, ako se nisu plašili da će u tom slučaju sud ipak procijeniti da je grad povukao potez koji nije adekvatan«, kaže Šečić.

Šečić kaže kako grad nema ništa s novom investicijom, samo se investitoru omogućava da izgradi svoj objekt a on se odriče prava naknade za nastalu štetu. Također tvrdi kako je u financijskom smislu poravnanje na nuli, odnosno da grad neće imati veće troškove od onoga što naplati od Holteha kroz naknadu za uređivanje građevinskog zemljišta. Ističe i kako je neopravdana bojazan u javnosti da će rušenje betonske konstrukcije izazvati oštećenja na susjednim zgradama, jer se taj posao neće raditi pomoću eksplozivnih naprava.

»Moj je posao sada u elaboratu o rušenju definirati projektni zadatak, a definirat ću da u obzir dolaze metode sječenja betona ili kemijska metoda«, kaže Šečić. »Elaborat o rušenju objekta treba pokazati što je ekonomski isplativije i što je sigurnije. Sječenje je suvremena metoda koja podrazumijeva da se beton siječe na blokove, skida tako u komadima i odvozi. Mislim da je kemijska metoda malo rizičnija za okoliš, pa ako se pokaže da je vrijednost radova približno ista, išao bih na sječenje, ali treba uraditi tako da to ipak bude najjeftinije. Prema elaboratu koji je radio Zavod za urbanizam 2000. godine, kada se sječenje pojavilo kao nova metoda rušenja na našim prostorima, proračuni su pokazali kako bi uklanjanje konstrukcije koštalo 7 milijuna dinara. Vjerujem da tehnologija napreduje i da će to sada biti i jeftinije.« 

S. Mamužić