Arhiv tekstova

Ulazimo u Otajstvo proslave Kristove Smrti, Muke i Uskrsnuća. Ulazimo na vrata liturgijskih slavlja. Međutim, liturgijski susreti i slavlja nije zbroj ceremonija u riječi i znaku nego je otajstveno posadašnjenje događaja koji su se jednom dogodili ali se i sada, dok mi u znaku i riječi slavimo, događaju u nebu »S desne Očeve« jer Veliki Svećenik Isus Krist za nas neprestano posreduje. 

U ovoj godini svećeništva dobro je podsjetiti se kako mi kršćani ispovijedamo jedinog posrednika između Boga i ljudi – Velikog Svećenika Isusa Krista. Upravo slaveći Vazmena otajstva, sjećamo se tog neizmjernog dara da je On – Isus – pridružio sebi svoje učenike i učinio ih dionicima svoje veliko-svećeničke službe. Tako, dok svećenici u znakovima i riječima u svojoj poniznosti ali i slabosti služe liturgiju, čine to ne u svoje ime nego u osobi i službi Isusa Krista svećenika. Tako ovi blagdani koji su središte crkvene godine za nas nisu tek spomeni nego su događaji koji se sada u nama događaju kao spasenjski Božji pohod koji nas iz godine u godinu obnavlja i vodi na putu spasenja. 

 

Vjera koja ne zrije ne donosi ploda

 

Živimo u svijetu koji je u sebi svojstvenoj krizi. Svako vrijeme je Božje vrijeme, ali svako vrijeme prolazi kroz izvjesnu krizu da bi se u granicama vremena očitovala prokušanost naše vjere. Vjera koja ne zrije, ne donosi ploda. Stoga i kušnja i kriza nije uvijek negativan pojam nego je poziv na čišćenje i rast u vjeri. Još u vrijeme dok se pripremao Drugi vatikanski sabor, mladi teolog Josef Ratzinger – sadašnji papa Benedikt XVI. – je upozorio da u Europi nije kriza crkvenosti nego puno dublje: kriza vjere u Boga. Postavlja se pitanje kojem se Bogu danas klanja Europa i kojega Boga navješćuje kršćanstvo? Nama je odgovor jasan: Oca Gospodina našega Isusa Krista kojega nam je upravo on objavio. No, u svijetu kojim Europa danas korača, vodi u svijet konzumizma, hedonizma i vjerskoga relativizma. Čovjeka često motivira u radu dobit, pa je u opasnosti klanjati se vrednoti novca. Česta napast je karijera, te čovjek uklanja zakone ljudskog dostojanstva. Tih zakona, čini se, danas ima previše ali tim manje ima ljudskosti. Papa nas danas upozorava da živimo u vrijeme post-humanizma i poziva Crkvu na izgradnju pravog humanizma. Isus je »Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama« . Njegova misija je mesijanska, a to je da nam objavi Boga kao Oca, a nas ljude okupi u zajedništvo svoga Mističnoga Tijela – Crkvu. Upravo ta zajednica njegovoga Tijela, čini se, da je umorna. Međutim, kršćanstvo ne može biti umorno. Tako se vraćamo biti ove poruke pitanjem: Tko pobjeđuje ovaj svijet konzumizma, hedonizma, relativizma; svijet umoran i neizvjestan? Jasno je, onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji. Zašto? Apostol Ivan u svojoj poslanici gdje je ovo značajno mjesto, razmišlja o odnosu kršćana – Isusovih učenika – prema svijetu koji nas okružuje. Ne kao prema negativnosti nego kao izazovu na kojega kršćanstvo treba odgovoriti. 

 

Naš odgovor je Isusov

 

Naš odgovor je Isusov. On je sam naložio učenicima: »Bolesne liječite, zloduhe izgonite, svima navješćujte Radosnu vijest spasenja – Kraljevstvo Božje«. Na sam Uskrs je učenike za to osposobio »dahnuvši u njih uz riječi: primite Duha Svetoga, kojima oprostite grijehe, bit će oprošteni, kojima zadržite bit će zadržani«. Time je za sva vremena odredio poslanje Crkve. Na Duhove je »sila odozgor« učinila kršćanstvo sposobnim suočiti se s problemom grijeha, zla, nepravde i konačno pokazala put spasenja. Jedini je Krist Spasitelj, jedini je On rješenje i to, kako nas poučava poslanica Hebrejima, snagom vjere. Naša vjera je odgovor našem vremenu. Vjera koja je plodna djelima. Vjera koja hrani nadu. Vjera koja otvara budućnost. Vjera koja otvara nebesa jer je Isus Krist Sin Božji vlastitom krvlju, mukom i uskrsnućem čovjeku otvorio Nebo. Naša vjera je, dakle, naše životno opredjeljenje. Znamo da nam se nije boriti tek protiv tijela i njegovih pohota, niti protiv svijeta i njegove zavodljivosti nego nam se boriti protiv đavla, oca laži i oholosti. Tko njega pobjeđuje? Onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji. 

Molimo Boga da nas ovih velikih dana Kristov križ ne sablazni, niti križ Crkve koja je razapeta i bit će do konca svijeta između neba i zemlje kao trajni znak Isusov. Neka nas ohrabruje Marijina vjera da iza Velikog Petka dolazi Uskrsnuće. Da se zlo grijeha pobjeđuje opraštanjem, a nevjerica svijeta i umor neuništivom nadom uskrsnuća. Ako ikada, sada je kršćanstvo pozvano svjedočiti Krista Raspetoga ali uskrsloga. 

Papa nam poručuje kako u odnosu Krista i Crkve postoji neodvojiva veza jer je Crkva sakramentalna zajednica svetih koje posvećuje sam Krist – Glava Crkve. Svećenicima, koji su baštinici Kristova svećeništva, neka ovaj Uskrs donese obnovu u svijesti i u savjesti da su u službi osobe koja se preko njih očituje. Isus treba svećenike da može nastaviti svoju svećeničku službu. On treba očeve i majke da može nastaviti svoju odgojiteljsku službu. On treba stare i patnike da nastavi otkupiteljsku službu. On treba čovjeka da nastavi svoj boravak u svijetu. Neka Vas Krist uskrsli obasja obnovom vjere.