Arhiv tekstova

Desetu godinu zaredom komorski sustavi nastoje unaprijediti vanjskotrgovinsku razmjenu Republike Srbije i Republike Hrvatske, naravno gledajući to u kontekstu suradnje Regionalne gospodarske komore Subotica i Županijske gospodarske komore Osijek. Naravno da je ta suradnja mjerljiva financijskim pokazateljima, i ako znamo da je na početku, dakle prije desetak godina, ili negdje 1998.-99., ona iznosila simboličnih nekoliko desetaka tisuća američkih dolara, desetak godina poslije, 2008./09., ona je narasla na respektabilnih stotinjak milijuna dolara. Nažalost, posljednju je godinu opala za kojih 15 posto zbog utjecaja globalne financijske krize, ali općenito gledano, i ova razina još uvijek nije dostatna i ima puno razloga da bude i veće i bolja.

Pravci suradnje

 

To je poruka novoga susreta gospodarstvenika s obiju strana Dunava, koja je prošloga vikenda održana u Osijeku, a predsjednik Županijske komore u Osijeku Zoran Kovačević, nakon što je pozdravio sudionike susreta i poželio im još plodniju suradnju, istaknuo je neke od pravaca daljnje suradnje. 

»Prije svih to su svakako papir i karton, ono što radimo u Belišću, zatim kemija, koja preuzima primat u međusobnoj razmjeni, hrana i piće, ali tu treba istaknuti područje Sombora i Subotice gdje su neke naše tvrtke već uzele znatne površine poljoprivrednog zemljišta te računamo na sjemenarstvo, a isto tako treba istaknuti kako imamo nekoliko regionalnih igrača koji ulažu svoja sredstva u vlasničku strukturu i desetak je srpskih tvrtki već u hrvatskom vlasništvu, posebice na području Osječko-baranjske županije«, rekao je Kovačević. »Dok nam je u početku bilo važno što više izvesti a što manje uvesti i tako ostvariti suficit, tijekom vremena i razvijanja međusobne suradnje nama je najvažnije ostvariti više i složenije oblike suradnje i međusobne razmjene i stvoriti uvjete za zajedničko nastupanje na trećim tržištima.« 

Složio se s tim i predsjednik Regionalne gospodarske komore Subotice i zamjenik pokrajinskog tajnika za gospodarstvo Slobodan Vojinović, ocjenjujući obostrane susrete dobrom praksom i hvale vrijednom tradicijom, prije svega zbog kompatibilnosti tržišta i nepostojanja jezične barijere, pa ta praksa ide u pravcu jačanja i jednih i drugih prema trećim tržištima, jer da nije tako, na tim tržištima se i ne bi mogli pojaviti. 

»Posljednjih se godina sastajemo po jednom godišnje kod vas ili kod nas, i kada smo za ove susrete pravili anketu među gospodarstvenicima interes je bio veliki. Doveli smo pun autobus gospodarstvenika, predstavnike vrlo kvalitetnih tvrtki, a još ih je toliko ostalo u Subotici, jer nismo mogli udovoljiti svima. Drugo, još uvijek ima kolektiva koji su imali zajedničke partnere, još ima ljudi koji se poznaju iz nekih bližih i manje bližih vremena i ako pogledamo naše dvije regije i rezultate koje postižemo u razmjeni, daju nam pravo za zadovoljstvo, ali svakako mogu biti i bolji, a poželjni su pravci svakako poljoprivreda i prehrambena industrija, dakle proizvodnja hrane, a odmah uz bok stavio bih i turizam. Moramo imati dinamičniji odnos prema suvremenom konzumentu turističke ponude. Što želim reći? Dovedimo ovamo 500 Japanaca, neka borave 4-5 dana kod vas u Hrvatskoj i isto toliko kod nas u Srbiji, ne na moru, već u unutrašnjosti, i oni će biti promotori našega turizma, oni će dolaziti ponovno i dovoditi svoje prijatelje iz cijeloga svijeta. Treće, iskoristimo prigodu koju nam pruža CEFTA, koju ja nazivam Europskom Unijom u malom, pa sve što tu napravimo predstavimo onda i drugima. I da ne duljim, iskoristimo zajedno neka tržišta kojima Srbija ima povoljan pristup, mislim tu naravno na Rusiju, ali u posljednje vrijeme i na Bjelorusiju, Kazahstan i Tursku. Neka nam to budu prioriteti za prvu ruku, a u hodu ćemo dogovarati i unapređivati našu suradnju.«

 

Što kažu gospodarstvenici

 

Nakon službenog dijela, pozdrava i predstavljanja gostiju i domaćina, prešlo se na izravne razgovore gospodarstvenika, a zanimalo nas je što to u području poljoprivredne proizvodnje imaju reći Branko Konovec, predstavnik Agroseme-Panonije iz Subotice i Marko Josipović, predstavnik Poljoprivrednog instituta u Osijeku. »Agroseme-Panonija je tvrtka poznata kao veliki doradni centar i zajednički nam je interes da ubuduće radimo i na proizvodima koje nudi Poljoprivredni institut iz Osijeka, tim prije što smo i ranije surađivali. Mi smo imali predstavništvo u Osijeku i rezultati koje smo postizali bili su izuzetni. Trudimo se ponovno uspostaviti kontakte, pronaći zajednički interes i uskladiti naše kapacitete s njihovim proizvodnim programom, a sjemenska roba osječkog instituta zadovoljava i zahtjeve naših poljoprivrednika«, kaže  Konovec.

»Ovakvi susreti često otvaraju nove vidike i učine razvidnim ono što radimo i mi i naši susjedi, potencijalni partneri, a moram naglasiti, sa željom da ta suradnja bude na obostranu korist. Vjerujem da su, ukoliko i jedni i drugi nađemo zajednički interes, preduvjeti za suradnju ispunjeni«, kaže dr. Marko Josipović.

Tatjana Antić, marketing manadžerica Mlekare Subotica prvi je puta na ovakvim susretima i zadovoljna je. »Osijek i Hrvatska nama su prihvatljiva tržišta, a imamo što ponuditi, od konzumnog mlijeka do kvalitetnih mliječnih prerađevina, feta sira i mlijeka u prahu. Svjesni smo kako i vi i mi imamo puno poteškoća u proizvodnji mlijeka, ali Mlekara Subotica je među boljim tvrtkama u regiji, imamo sve međunarodne certifikate i to nam daje sigurnost da će kvaliteta opstati i u ovim teškim vremenima.« Tatjana Antić je očekivala na susretima i predstavnike velikih trgovačkih lanaca i upravo u tim kontaktima očekuje boljitak.

A boljitku se nada i Ivan Vojnić Tunić, izvršni tajnik Regionalne gospodarske komore u Subotici. »Posljednjih smo se godina, i Srbija i Hrvatska, pomakli barem za jedan korak prema onom cilju kojega zovemo EU. Što se Sjeverno-bačkog okruga tiče, imamo završenu privatizaciju, dobrodošao nam je strani kapital u naše prerađivačke kapacitete i dokapitalizacija i uvjereni smo da će to pridonijeti da i primarna proizvodnja stane na svoje noge. Našem seljaku, ili kako ga sada zovemo, ruralnom gospodarstveniku, dolazi svijesti da je on nositelj proizvodnje na selu i razvitka sela i poljoprivrede, ali treba sustavno djelovati da on tu ulogu ispuni, prije svega poticajima, jer oni su mnogo manji nego kod vas, ali i politikom cijena i poljoprivrednom strategijom. U Srbiji ima više od 4 milijuna hektara obradivog zemljišta, ali i oko 700 tisuća poljoprivrednih domaćinstava, a cilj strategije je okrupnjavanje, tako da ih na kraju puta bude najviše 50 do 60 tisuća«. Vojnić Tunić je još izrazio zadovoljstvo restruktuiranjem metalne industrije ulaskom njemačkog i austrijskog kapitala, te oživljavanjem proizvodnje u Severu iz Subotice s naglaskom na kvalitetne male elektromotore. Problem je, kao i svugdje, tekstilna industrija, a u posljednje vrijeme i industrija obuće, i mnoge se tvrtke okreću lon-poslovima za poznate svjetske proizvođače.

Slavko  Žebić

 

 

Ured za europske poslove uvodi stalni termin za konzultacije

Stručna pomoć u pripremi projekata