Arhiv tekstova

Kraljevina Jugoslavija se još za vrijeme vlade Milana Stojadinovića (1935.-1939.) gospodarskom i vanjskom politikom počela povezivati s Njemačkom, koja je tražila saveznike u ovom dijelu Europe. Pristupanje Trojnom paktu Kraljevina Jugoslavije je potpisala 25. ožujka 1941. godine. Ovo potpisivanje izazvalo je demonstracije u Beogradu, gdje je vojska uz podršku Velike Britanije izvela državni udar 27. ožujka. 

Nova vlada, koju je sastavio kralj Petar II., poništila je odluku o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, što je dovelo do napada Njemačke na Jugoslaviju. Pod  nazivom »Direktiva 25«, 6. travnja počinje rat koji je završn brzo, već 17. travnja bezuvjetnom kapitulacijom Jugoslavije i njenom podjelom.   

 

Nezavisna Država Hrvatska

   

U Zagrebu je 10. travnja Slavko Kvaternik sa skupinom ustaša proglasio stvaranje Nezavisne Države Hrvatske na čelu s poglavnikom Antom Pavelićem, koji se do tada nalazio u emigraciji, te se nekoliko dana nakon proglašenja vratio u Hrvatsku i preuzeo vlast. Ustaški pokret, nastao 1929. godine  kao odgovor na ubojstvo hrvatskih političara u beogradskoj skupštini i uvođenje kraljeve diktature, uvidio je mogućnost za stvaranje samostalne Hrvatske raspadom Jugoslavije. 

Nezavisna Država Hrvatska obuhvaćala je prostor Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srijema, ali se morala odreći dijela Dalmacije koji se nalazio pod talijanskom upravom sve do kapitulacije Italije 1943. godine, te Baranje i Međimurja koje su okupirali Mađari. Ante Pavelić, koji je svu vlast koncentrirao u svojim rukama, zabranio je djelovanje svih političkih stranaka i umanjio mnoga građanska prava. 

Po političkom uređenju NDH je predstavljala diktatorsku državu. Na teritoriju NDH ubrzo su se počeli osnivati logori u koje su internirani svi oni koji su se protivili ustaškom režimu, bez obzira na nacionalnu pripadnost, kao i nedužni civili koji se nisu uklapali u rasnu i  nacionalnu politiku NDH. Premda je ustaški pokret od svog osnutka za cilj imao stvaranje samostalne Hrvatske u svojim povijesnim granicama, njegova politika i diktatura ubrzo je dovela do otpora prema njemu.

Osim ustaša teror nad neistomišljenicima i pripadnicima dugih naroda provodile su četničke postrojbe, koje su operirale na području Dalmatinske zagore, Like i Bosne i Hercegovine. Četnički napadi pod zapovjedništvom Momčila Đujića i Draže Mihajlovića na hrvatska sela i ubijanje hrvatskog stanovništva dovodili su do sukoba s ustašama, kao i do njihove odmazde nad srpskim stanovništvom.   

 

Jasenovac

 

Najveći sabirni logor na području NDH bio je Jasenovac. Logor Jasenovac sačinjavao je kompleks od nekoliko logora, tvornica i poljoprivrednih ekonomija smještenih pokraj istoimenog sela. Jasenovac je predstavljao mjesto najvećeg ustaškog zločina za vrijeme NDH, mjesto gdje je osim vojnih protivnika (četnika i partizana) likvidiran i veliki broj nedužnih civila – muškaraca, žena i djece. Najveći broj žrtava činili su Srbi, Židovi, Romi te Hrvati koji su pripadali partizanskom pokretu. 

O broju žrtava u Jasenovcu postoje različite pretpostavke koje variraju od 50.000, pa sve do 1,2 milijuna. Najuvjerljivije podatke do sada iznijelo je Spomen područje Jasenovac s Memorijalnim muzejom koje je uspjelo do studenog 2008. prikupiti imena i prezimena 75.159 žrtava. Vladimir Žerjavić, ekonomist, demograf te suradnik UN-a, navodi broj od približno 83.000, dok United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu navodi broj od približno 100.000 žrtava. Komunistički izvori navode kako je broj ubijenih u Jasenovcu između 500.000 i 600.000, a pojedini srpski izvori navode broj od približno 1,2 milijuna. 

Bez obzira na broj žrtava Jasenovac predstavlja mjesto masovnog ubojstva nedužnih civila, čija je jedina »krivnja« bila što se nisu uklapali u nacionalni, vjerski i politički program NDH. 

 

Bleiburg

    

Krajem Nezavisne Države Hrvatske smatra se 8. svibnja, dan kada su partizanske postrojbe osvojile Zagreb. Povlačenje velikog broja ustaša i domobrana praćenih s obiteljima i stanovništvom koje se bojalo partizanske osvete završilo se na slovensko-austrijskoj granici između Dravograda i Bleiburga 15. svibnja, kada su se predali Britancima. Hrvatska vojska (ustaše i domobrani) koja se predala Britancima te položila oružje ubrzo je predana partizanskoj vojsci. Bez suda i ne praveći razliku između ustaša koji su počinili zločine i onih koji su prisilno unovačeni u ustaše te domobrana koji su bili redovita vojska u NDH (vojni obveznici koji su potpadali pod obvezu redovitog novačenja) partizani su započeli masakr nena-oružanih vojnika. Veliki broj vojnika, kao i civili koji su nasumice odabrani, ubijeni su u Sloveniji, u mjestima Kočevski Rog i Tezno, gdje je ubijeno više desetaka tisuća vojnika i civila. Veliki broj vojnika odveden je na »križni put« od Slovenije, kroz Hrvatsku, prema Srbiji i Makedoniji, gdje je većina ubijena i pokopana u masovne grobnice, dok je manji dio smješten u logore i zatvore. Stroga zabrana istraživanja ovih zločina za vrijeme komunizma razlog je što se tek nakon 1990. godine pristupilo temeljitoj istrazi ovih zločina. Dosadašnji prikupljeni podaci na osnovi broja grobnica (koje još nisu sve otkrivene) i popisa imena govore o broju od preko 50.000 ubijenih Hrvata. Ovi zločini najsramotniji su čin partizanskog pokreta nad Hrvatima i najveća tragedija hrvatskog naroda.