Arhiv tekstova

Ne prođe dugo a Šokačka nas grana uvijek ponovno ugodno iznenadi. Prošle je srijede upriličena 6. po redu manifestacija pod nazivom »Što su jeli naši stari tijekom korizme«, i mada nije bilo tamburaša, sjetili smo se pjesme đakovačkih Lola »Blago tebi zelena šumice/ti se mladiš svake godinice«. 

I doista, Šokačka je grana dobrano propupala i ovoga proljeća, a tamo gdje je mnoštvo cvijeta za očekivati je i slasnih plodova.

 

Ubiranje plodova

 

Plodove već šestu godinu beremo, o čemu svjedoči i ovo naše tematsko druženje, rekla nam je Vera Erl, predsjednica Šokačke grane, i što bi rekao planetarno poznati Lala, Đorđe Balašević, baš se nekad dobro jelo. U seljaka gotovo nikada nije bilo puno novca, gotovine, keša, ali naš seljak nikada nije oskudijevao glede jela. Ne zato što je hrane imao u izobilju, jer mi sada pričamo o krizi, a seljak je uvijek znao za krizu, ta seljaku su znali pomesti i tavan i ambar, ali naše su Šokice znale čuda napraviti i od ono malo što ostane.

Naravno da ni izbor nije bio ravan današnjem, ali su maštovite Šokice doista činile čuda i šokački je stol obilovao posnim i drugim jelima i čeljad nikada nije bila gladna. Zahvaljujući toj njihovoj maštovitosti mi i danas imamo bogatu i raznovrsnu kuhinju, a sjećajući se starih dobrih recepata i danas možemo iznova uživati u tim starim jelima, koja će obradovati naše nepce i sva druga čula.

 

Stara dobra jela

 

Stolovi su doista obilovali starim dobrim jelima, prema receptima naših baka i prabaka, obogaćenim vegetom i nekim novim okusima suvremene kuhinje, jednako slasna kao i prije stotinu i više godina. Kakav švedski stol, ta i Šveđani bi se posramili pred teretom bogate šokačke sinije pretrpane poparom, cicvarom, posnim grahom, papulom, rizancima s makom i orasima, tašcima, šuknudlama, čikovima, valjušcima, trganjcima i poderanim gaćama. A tek riba? Pijani šaran, babuška na žaru, suha štuka s rizancima, fiš, fiš-paprikaš prste da poližeš. Umalo da zaboravimo sireve. Sitni švapski sir, podlivani, ovčji i kozji sir, sir dimljeni i sir s raznim začinima, koprom, češnjakom, ljutom paprikom, pa vino samo klizi. Kruha sto vrsta, od crnoga i bijeloga brašna, od kukuruznoga, s raznim sjemenkama, od bundeva, suncokreta do sezama, pa lepinje friške, pa one s čvarcima. Pa kolača dvjesto vrsta - od slanih, nadjevenih sirom ili slaninom, pogačica s čvarcima do slatkih s jabukama, turkinjama, višnjama i gužvare s makom i orasima, s rogačom i cimetom, kuglofi sa šarenim nadjevom,  ljepota jedna.

 

Došli gosti

 

A Šokačka grana ne bi bila svoja a da ne zove i goste. Gosti su došli iz Draža, doveo ih onaj Vlatko što je do jučer vodio šokačke emisije na Radio Osijeku i donio k‘o dukat žute graševine, suhe kaže. »Makar što – evo mi i danas još jezik mokar. Nada Đurin dovela i druge iz Draža i donijeli su neka stara jela. Tako sam se plašio da ‚trbu‘ ne pokvarim, ali umirili su nas. Kažu – jela su friška, pravljena su po starim receptima, a probati se mora sve po redu: suparnik s krompa, suhe ribe i rizanaca, gra i mamaljuga, krompa pod korom pečeni u rerni, nasoljita luka, kuvani jaja i friške lepinje. Pa ti odoli.«

Došli gosti i iz Osijeka, Društvo Rusina i Ukrajinaca, a Lela Đitko kaže da su donijeli stara tradicijska jela veljuš i kapušnjike. Veljuš vam je nešto vrlo slično današnjoj pici, tanko tijesto i nadjev od svježeg sira i jaja pa zapečeno, a kapušnjiki su od tijesta punjeni dinstanim kupusom, tanko razvaljani i prženi na ulju. I lijepo i ukusno.

I dramka sekcija, Druge što se zovu i predstavljaju Šokačku granu diljem Hrvatske i puno šire, spremile su tušta jela, sve od kukuruznoga brašna. Pokrali mangupi žito i brašno i »Đakovčanke« - pa što su drugo mogle, melji kukuruz i peci proju. Pohvalile su se i punim špajzom, sve delicija do delicije, dumsta i pekmeza na pretek, ali i rakije. Ta što bi Šokac bez rakije?

Slavko  Žebić