Arhiv tekstova

Festival bunjevački pisama, jedna od uspješnijih manifestacija u hrvatskoj zajednici, od nedavno više ne djeluje pod okriljem Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo iz Subotice. Sada je to registrirana udruga s vlastitim statutom, upravnim odborom i žiro-računom, pod nazivom Hrvatska glazbena udruga »Festival bunjevački pisama«. O zbivanjima unutar festivala za HR govori predsjednik organizacijskog odbora nekadašnjeg festivala, ujedno i predsjednik Upravnog odbora nove udruge prim. dr. Marko Sente.

Zbog čega se Festival bunjevački pisama izdvojio od Bunjevačkog kola?

Svim vašim čitateljima, koji vole, prate i podržavaju festival poznato je da ideja za nastajanje Festivala bunjevački pisama nije rođena, niti je potekla iz Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo, već je rezultat angažiranja skupine ljudi da se pokuša velikom broju školovanih glazbenika – tamburaša pružitu šansa i mogućnost da se kao oprobani i uspješni interpretatori »tuđe« glazbe iskažu i kao autori vlastitih, novih skladbi, aranžmana, tekstova, a onima koji imaju dara, talenta i volje i kao interpretatorima nove bunjevačke pjesme, i na taj način obogate glazbenu baštinu našeg naroda ovog zemljopisnog područja. Kada je koncepcija bila osmišljena blagonaklonošću i vizionarstvom tadašnjeg predsjednika Upravnog odbora HKC-a Bunjevačko kolo Bele Ivkovića, ponuđena nam je mogućnost da svoju aktivnost odvijamo pod okriljem HKC-a i da se, dok se ne vide putovi kojima će se festival razvijati, koristimo logistikom HKC-a, znači žiro račun, prostor itd. U samom početku ovakva potpora je bila vrlo korisna i dobrodošla. No, kako je festival uspio »stati na noge«, tako se i djelatnost organizacijskog odbora proširila te smo u petoj godini organizirali dvije nove manifestacije: Smotru dječjih pjevača i zborova i dvije svete mise, jednu na početku školske godine (Zaziv Duha Svetoga) i drugu na kraju (Zahvalna sveta misa) za djecu koja pohađaju katolički vjeronauk. Obje su manifestacije dobro prihvaćene i odaziv je, kao što i sami znate, veoma dobar.

Iz ovoga se vidi kako Festival bunjevački pisama nije manifestacija Hrvatskog kulturnog centra, nego je udruga koja je poslovala pod okriljem HKC-a, što je bilo sasvim prirodno i normalno, jer je festival uvijek isticao i čuvao ideju vodilju da se radi o manifestaciji hrvatske nacionalne zajednice i da služi promociji njene kulturne baštine. Ovo što se sad dešava nije izdvajanje Festivala bunjevački pisama iz HKC-a, nego je njegovo dozrijevanje, odnosno institucionalizacija radi lakšeg poslovanja. S ponosom moram istaknuti kako Upravni odbor radi i na značajnom proširenju djelatnosti koje su predviđene statutom novofomirane udruge. 

Kakve su prirode bili razlozi zbog kojih ste se odlučili za osamostaljenje?

Zbog značajnog povećanja obujma posla još prije tri godine ukazala se potreba, radi lakšeg poslovanja, da Festival bunjevački pisama ima svoj vlastiti žiro račun. Kako bismo mogli otvoriti vlastiti žiro račun Festival bunjevački pisama je morao biti registriran kao samostalna udruga, što je i učinjeno, tako da je festival prerastao u udrugu koja se zove Hrvatska glazbena udruga »Festival bunjevački pisama« (HGU FBP). Naravno, ovim osamostaljivanjem očekuje se u idućem razdoblju da će se stvoriti i šire mogućnosti za rad ove udruge, jer kao što vam je poznato, prostor u HKC-u je ipak insuficijentan da bi zadovoljio sve potrebe koje trenutačno u našoj zajednici postoje.

Jeste li nastavili neki oblik suradnje s HKC-om Bunjevačko kolo?

Festival je tijekom svog postojanja surađivao s mnogim udrugama kulture, kao na primjer s  KUD-ovima iz Tavankuta, Đurdina, Male Bosne, Žednika i drugih okolnih mjesta, zatim s osnovnim i srednjim školama, njihovim ravnateljima, nastavnicima, učiteljima, vjeroučiteljima, župnicima. HGU FBP će svakako nastojati surađivati i dalje i s HKC-om, ali i sa svim drugim zaiteresiranim ljudima i organizacijama. 

Gdje je sada sjedište festivala?

Sjedište HGU FBP je trenutačno u Ulici Jo Lajoša 4 u Subotici, ali smo u pregovorima da nam se u skorijoj budućnosti dodijele na korištenje neke prostorije od strane Grada Subotice. Nadamo se da će se naći neko povoljno rješenje i za ovu našu potrebu.

Moram ovdje istaknuti kako mi zahvaljujemo svima koji su nam nesebično pomagali u ostvarivanju naših ciljeva, svim članovima Upravnog odbora HKC-a Bunjevačko kolo i drugim djelatnicima ovog centra. Nadam se da će nas i dalje podržavati i pomagati gdje za to budu imali mogućnosti.

Kakva je, po vašem mišljenju, sudbina HKC-a Bunjevačko kolo?

O tome kakva je sudbina HKC-a Bunjevačko kolo ja se ne mogu izjasniti, jer nisam u tijeku događanja. Ja nisam član Upravnog odbora HKC-a i nemam dovoljno informacija da bih o bilo čemu u svezi HKC-a mogao bilo što relevantno zaključivati. Nemam uvida u plan rada Upravnog odbora HKC-a pa ne znam u kom će se pravcu nastaviti i razvijati djelatnost HKC-a.

Ono što bih volio i što bi meni osobno godilo jest da HKC bude mjesto gde će se okupljati sve udruge koje se bave kulturnim djelatnostima, gdje će se koordinirati njihove aktivnosti da ne dolazi do preklapanja termina i tema. Volio bih kada bi se pod krovom HKC-a mogle smjestiti sve hrvatske udruge, ali tako da HKC ne postavi sebe kao »nekog iznad« ostalih, jer on za sada nema ni materijalnih niti kadrovskih resursa za tako nešto, nego kao centar okupljanja i dogovaranja, kao mjesto gdje bi većina hrvatskih udruga bila prostorno zajedno. No, za tako nešto bili bi potrebni opsežni građevinski radovi. Znači HKC u rangu s ostalim hrvatskim institucijama, a krovna institucija HNV, gdje bi se uobličavala strategija očuvanja, razvoja i unapređenja hrvatske kulturne baštine, gdje bi se određivali i dogovarali prioriteti i nositelji zadataka.

Zahvaljujem Hrvatskoj riječi na dosadašnjoj podršci, pomoći, razumijevanju i suradnji.  Nadam se da ćemo i dalje uspješno surađivati na promociji naših aktivnosti. 

J. Dulić