Arhiv tekstova

U prvim godinama po završetku Prvog svjetskog rata tadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca počela se razvijati i na polju visokoškolske naobrazbe i zbog opterećenosti beogradskog sveučilišta državne su vlasti odlučile osnivati nove fakultete u drugim gradovima. Sukladno ovoj odluci, razmatrana je mogućnost osnivanja Pravnog fakulteta u Novom Sadu ili Subotici, što je u startu dovelo do »bitke« između dvaju najvećih vojvođanskih gradova. Povjerenstvo u sastavu: ministar prosvjete Pavle Marinković, rektor beogradskog sveučilišta Slobodan Jovanović i šef odjela Ministarstva prosvjete Milan Petrović, posjetilo je Suboticu 4. prosinca 1919. godine u namjeri sagledavanja i utvrđivanja činjeničnog stanja. S njihovim pismenim zaključkom bio je upoznat i tadašnji regent Aleksandar, te je u konačnici donesena odluka da se Subotici dodijeli pravo osnivanja Pravnog fakulteta pod ingerencijom beogradskog sveučilišta. Naravno, ovakva odluka je razjarila gradske vlasti Novoga Sada i oni su počeli s kampanjom protiv nje, temeljeći je na činjenici da je taj grad (srpska Atena) poznat po bogatoj kulturnoj tradiciji i da on ponajprije zavređuje dobivanje ovakve visokoškolske ustanove. Uz definitivno obrazloženje državnih vlasti kako je osnivanje Pravnog fakulteta u Subotici potrebno zbog velikog značaja grada u tadašnjoj državi i potrebe očuvanja nacionalnih interesa, te prevencije u sprečavanju neprijateljske propagande u ovom pograničnom dijelu, veliki utjecaj za konačnu potvrdu ove državne odluke imao je tadašnji veliki župan Stipan Matijević, zahvaljujući čijem utjecaju je i dobivena 1920. godine suglasnost za osnivanje. Pravni fakultet u Subotici je službeno započeo s radom 1. ožujka 1920. godine.

 

1920.-1941.

 

Na Pravnom fakultetu u Subotici, prema odluci mjerodavnih tijela Beogradskog sveučilišta pod čijom je ingerencijom djelovao, izučavani su sljedeći predmeti: enciklopedija prava, rimsko pravo, narodna ekonomija s ekonomskom politikom, crkveno pravo, znanost o financijama, kazneno pravo s kaznenim sudskim postupkom, građansko pravo s građanskim sudskim postupkom, trgovačko pravo s mjeničnim pravom i stečajnim pravom, opće pravo i ustavno pravo, administrativno pravo, međunarodno javno pravo i povijest Srba u Ugarskoj. Prema odluci o osnivanju pravo studija su imale sve osobe koje su mogle pokazati svjedodžbu o položenom ispitu zrelosti (matura), te koje bi potom bile upisane u glavnu knjigu (imatrikulacija) i dobile đački list. Upisi semestara su bili od 15. do 17. rujna za zimski, odnosno od 15. do 17. veljače za ljetni semestar.

Tijekom 21 godine postojanja Pravnog fakulteta u Subotici, koji je prestao s radom 1. travnja 1941. godine nakon mađarske okupacije, zvanje diplomiranog pravnika steklo je ukupno 1449 akademskih građana (1362 muškaraca i 88 žena). Zahvaljujući iznimno kvalitetnom kadru redovitih, izvanrednih i gostujućih profesora, subotički studenti pravne znanosti dobili su kvalitetnu naobrazbu i u daljnjem svom životu, velikim dijelom zahvaljujući toj naobrazbi, mnogi su od njih učinili velike stvari u povijesti svoga grada.

 

POKUŠAJ UKIDANJA

 

Još sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća, nakon samo nekoliko godina od početka rada, počinju pokušaji ukidanja Pravnog fakulteta u Subotici temeljeni u nedostatku novca i skrivenoj želji oduzimanja ove važne institucije. Hrvatski političar Stjepan Radić u svom vatrenom govoru u Mariboru 13. prosinca 1925. godine spominje problem u svezi s nakanom Beograda da ukine Pravni fakultet u Subotici, a tim je povodom i gostovao u Subotici 16. siječnja 1926. godine, kada je i oganizirana izvanredna sjednica profesorskog vijeća Pravnog fakulteta u Subotici. Kulminacija napada došla je 1931. godine kada je i opasnost od ukidanja bila najozbiljnija, ali su u namjeri obrane izdani memorandum i rezolucija subotičkog Pravnog fakulteta, i fakultet je nastavio raditi sve do posljednjeg radnog dana, 1. travnja 1941. godine. Ulaskom okupatorskih snaga zgrada Pravnog fakulteta (današnja Kemijska škola) u Subotici bila je poharana i opljačkana, a vrijedna znanstvena knjižnica rekvirirana i preseljena u Pečuh.