Arhiv tekstova

Učenik je šestog razreda osmogodišnje škole Vuk Karadžić u Baču. Ivan Andrić se za nogomet počeo zanimati već od ranog djetinjstva, a od prvog razreda već je bio član NK Tvrđava. 

No, ta činjenica ne bi bila toliko zanimljiva da ovaj simpatični trinaestogodišnjak u svojoj kratkoj nogometnoj karijeri nije doživio već jedan »transfer«. 

 

PRVI TRANSFER

 

Prije dvije godine (2008.) Ivan sa svoja tri vršnjaka sudjeluje na ljetnom kampu FC Milan iz Milana (Italija), koji se održavao u Novom Sadu. Tu ga zapaža trener Bora Zagorac iz ONK  Futog iz Futoga i od tada Ivan trenira i igra za ovaj klub, koji se natječe u Novosadskoj ligi. Mladi nogometaš je tamo zadovoljan, uvjeti za napredovanje i prelazak u viši rang su bolji i brži nego da je ostao u  matičnom klubu Tvrđava u Baču. 

Kako Ivan sve to podnosi? Treninzi su česti, dva do tri puta tjedno, vikendi su rezervirani za utakmice, a od Bača do Futoga ima oko 50 kilometara.

»Česti treninzi mi ne smetaju u školi. I dalje sam odličan učenik, samo po koji sat tjedno izostanem s nastave, no ja to sve nadoknadim. Roditelji mi puno pomažu, podržavaju me i ‘stoje mi na raspolaganju’ kada god imam trening ili utakmicu«, kaže  Ivan.

 

PLANOVI I ŽELJE

 

Iako je o daljnjim planovima još uvijek rano govoriti, pitali smo ga za njegove želje i planove.

»Sada će se moj djed Pava sigurno veseliti što ću ovo kazati«, stidljivo nastavlja Ivan. »Moja velika želja je da zaigram u zagrebačkom Dinamu. Moj djed je veliki navijač Dinama i mada se ja još nisam ni rodio kada je Zvonimir Boban igrao u Dinamu – on je moj uzor, a sve iz djedovih priča. Naravno, i ja bih poslije poput Bobana volio zaigrati u Milanu i otići u Italiju, ali to su za sada samo snovi.«

 

DJEDOVIM NOGOMETNIM STOPAMA

 

No, djed Pava nije samo veliki navijač Dinama, nego je poput velikih dinamovaca, Velfla, Cimermančića, Antolkovića, Horvata, Čajkovskog, bio i veliki nogometaš. Baš u njihovo vrijeme, a i poslije, Pava Bartolović bio je legenda bačkog nogometa u NK Tvrđavi i sigurno je, da su tada bila drugačija vremena, i on bi u plavom dresu igrao zajedno s njima. U Tvrđavi je Pava Bartolović igrao dugo, uz Ljudevita Kovačeva najduže od svih iz svoje generacije. U njegovo vrijeme Tvrđava je proživljavala svoje najbolje godine. U generaciji već spomenutog Kovačeva, Kesejića, Kolarića, braće Kovačić, Kampela, Krempatića, Bartolović je svojom hitrošću i brzinom punio protivničke golove. Za Tvrđavu je igrao, a za Dinamo je živio. Pratio ih je na mnogim utakmicama, radovao se njihovim uspjesima. Sada, puno godina kasnije, njegov unuk Ivan ide njegovim stopama. Sigurno je da su priče djeda Pave »o davnim vremenima« Jerkovića, Zambate, Lamze i ostalih vrsnih dinamovaca, kojih se sada rijetko tko i sjeća,  probudile u Ivanu želju da ostvari ono što bi njegovog djeda najviše veselilo. Mlad i hitar, kao što je i djed Pava bio, Ivan Andrić će to zasigurno postići. A ako se tomu doda još i talent i upornost, uspjeh neće izostati.    

Stanka Čoban