Arhiv tekstova

Aktivnosti u svezi s nekadašnjom vojnom imovinom u gradu, zatim radovi na Y kraku, izgradnja zgrade kazališta, gradnja bazena, razvoj gradske infrastrukture i »umivanje« Palića kako bi dobio makar konture toplica, prioriteti su gradskih vlasti u ovoj godini, izjavio je gradonačelnik Subotice Saša Vučinić. Gostujući na obnovljenoj tribini Agora, posvećenoj razvoju grada, Vučinić je rekao kako ovdje nedostaje komponenta stabilnosti.

»Imamo stalno nestabilno okruženje koje političke elite gura u splet poželjnih, a ne potrebnih poteza«, upozorio je Vučinić. »U tom izboru između poželjnog i potrebnog svi kalkuliraju s konstantnom nestabilnošću, da će danas-sutra biti izbora i bolje da radimo ono što je poželjnije, a ne ono što je potrebnije. Imamo naslijeđe rane, pubertetske demokracije u Srbiji, gdje je kontinuitet izbora, te redovitih, te izvanrednih, napravio kontinuitet laži, obećanja, nedovršenih projekata, nesagledavanja generalnog pravca u kome želimo da ovaj grad ide, kontinuitet u improvizaciji – vođenje politike od danas do sutra, bez onoga što bi trebala biti osnova – bez strategije.«

Grad Subotica se, prema riječima gradonačelnika, u ovom momentu suočava s preko 10 milijuna eura tužbenih zahtjeva po različitim osnovama, počevši od nedovršene konstrukcije pokraj zgrade Otvorenog sveučilišta, pa do tužbenog zahtjeva za obeštećenje interijera jednog kafića i mnogih drugih. Gotovo se dva gradska proračuna danas vrte oko započetih investicija. 

»Naravno da to ne znači da nema perspektive, a jedna od stvari koja obećava perspektivu je stara ideja da okupimo što više ljudi koji mogu pomoći.«

 

GDJE JE EUROPSKI DUH

 

Također govoreći na »Agori«, politolog dr. Boško Kovačević rekao je kako Subotica, po njegovu mišljenju, nije grad iako ju je netko službeno proglasio gradom. 

»U posljednjih 20 godina Suboticu vidim kao tri zasebna etnička sela i poneki zaseok«, kaže Kovačević. »Sve više živimo jedni pokraj drugih, što jest dobro kao prijelazno rješenje, ali trebamo živjeti jedni s drugima i nastojati da naše različitosti povežemo u cjelinu. Ono što Europa danas pokušava postići, jest kako napraviti Europu koja nije zbir nacionalnih država, koja nije dogovor političkih elita, napraviti Europu koja je transnacionalna, transsocijalna, koja u svojoj osnovi ima europski duh. Mi govorimo o europskoj Srbiji, o europskoj Subotici, ali što je europski duh? Nazire li se taj europski duh u ovim našim svakodnevnim okvirima? Ja mislim da ne i to je problem Srbije, ne samo Subotice.«

Boško Kovačević se pita i što znači europska Subotica, pa ovaj grad pokušava locirati u trima ravnima: u ravni multietničnosti, u ravni blizine granice i u ravni srednjoeuropske duhovne prošlosti. »Od multietničnosti smo napravili etničke rezervate. Gdje je tu multikulturalizam, da ne govorim o interkulturalizmu? Zatim, koju vrstu regionalizma danas njegujemo u političkoj i javnoj sferi ovoga grada? Ono što rade Slovenci, ono što je urađeno u Slovačkoj u Košicama, za nas je tabula rasa«, kaže Kovačević. 

 

OPTEREĆENI FORMALIZMOM

 

Treći uvodničar na Agori, gospodarstvenik Stevan Santo, upozorio je na pokazatelje koji govore kako je Subotica sredina koja nije sklona razvoju.

»Fascinantno je kako je u našem okruženju prije 100 godina bilo 75 posto ruralnog stanovništva i 25 posto urbanog, i da je danas situacija obrnuta, a da Subotica i dan-danas ima isti broj stanovnika kao i prije jednog stoljeća«, smatra Santo. »Ta nam činjenica duboko govori o tome otkuda trebamo krenuti. U posljednjih 50 godina u ovom gradu jest bilo rasta, ali ne i razvoja. U vrijeme kada su se u svijetu događale ogromne promjene i velik razvoj potaknut tehnološkim rješenjima, mi se nismo razvijali. I za ovo nije dovoljno obrazloženje da je to bilo zbog blizine granice. Možda u jednom kraćem razdoblju jest, ali nije to razlog zbog kojeg je grad stagnirao.«

Santo je govorio i o pretjeranoj opterećenosti formalizmom, gdje nas, kako kaže, raduje to što je Subotica proglašena gradom, ili što je Palić proglašen toplicama, ali ništa nije urađeno da bi Subotica uistinu postala grad i da bi Palić postao toplice. »Imamo toplice na Paliću, ali i dalje idemo u Morahalom na kupanje, jer oni nemaju toplice ali imaju bazen«, slikovito je to objasnio Stevan Santo. On smatra kako se mora postići minimum konsenzusa o tome u kom smjeru treba ići grad: je li to industrijalizacija, ili usluge, ili nešto treće, jer to je uvjet svih uvjeta.

Agora je serija tribina koju je skupina subotičkih intelektualaca pokrenula u teškim vremenima 1993. godine, na kojoj su, kao dio angažmana civilnog sektora, razmatrana pitanja važna za stanovnike Subotice. Nakon stanke od osam godina Agora je sada obnovljena, a prva tribina imala je naziv »Razvoj ili stagnacija grada« i održana je u subotu, 13. ožujka. Sljedeće tribine bit će održavane svake subote od 10 sati na Otvorenom sveučilištu. Iduća je 20. ožujka i nosi naziv »Ekonomska moć Subotice: realna i potencijalna«. Organizator Agore je Otvoreno sveučilište iz Subotice.

Z. Perušić