Arhiv tekstova

U prepunom foajeu HNK u Osijeku 13. ožujka predstavljena je nova knjiga prof. dr. Milorada Nikčevića »Josip Juraj Strossmayer i Nikola I. Petrović Njegoš u korespondenciji i dokumentima (U duhovnim prostorima Crne Gore/Boke Kotorske)«, a promotori su bili prof. dr. Milica Lukić s Filozofskog fakulteta u Osijeku, profesor-emeritus Stanislav Marijanović i dr. Petar Kuzmić, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku uz pomoć studenata Filozofskog fakulteta u Osijeku koji su čitali izvode tekstova iz nove knjige.

Dvadeseta je ovo knjiga književnih i metodičkih studija i ogleda ovog autora crnogorskih korijena koji već 40 godina živi i radi u Osijeku i Hrvatskoj, rekla je u uvodnom izlaganju dr. Milica Lukić i sama suradnica na projektu, te naglasila kako je riječ o dugogodišnjem projektu koji donosi bogate plodove s područja crnogorsko-hrvatskih odnosa, kulturnim i književno-jezičnim vezama, a autor je okupio i povezao brojne vrsne znanstvenika iz Hrvatske, Crne Gore i Europe, te mnogim mladim znanstvenicima otvorio vrata u svijet filološke znanosti.

 

ODNOSI DOBRI, NE UVIJEK I IDILIČNI

 

Prof. Lukić pohvalila je recenzente, koji su ujedno i promotori: dr. Petra Kuzmića, dobrog poznavatelja teoloških prilika na ovim prostorima, dr. Stanislava Marijanovića, najboljeg poznavatelja života i djela biskupa, dobrotvora i mecene Josipa Jurja Strossmayera, te akademika Radoslava Rotkovića i dodala, kako ova knjiga sadrži većinu pisama, sada skupljenih na jednom mjestu, i omogućuje jasnije sagledavanje osobnih odnosa Strossmayera i knjaza Nikole, te cjelokupnu problematiku oko uspostave konkordata između Svete stolice i Crne Gore i konačnog objelodanjivanja Parčićevog »Misala«, tako značajnog za katoličke vjernike u Crnoj Gori, odnosno Boki Kotorskoj.

Govoreći o odnosima Hrvatske i Crne Gore u vrijeme spomenutih velikana, dr. Stanislav Marijanović je istaknuo kako oni jesu bili dobri, ali ne uvijek i idilični, jer su opterećeni prilikama koje su vladale i ne može se previdjeti bosansko-hercegovačka kriza i ustanak, ne može se previdjeti dugi rat kojega su svi na ovim prostorima vodili protiv Turaka, niti rat Srbije protiv Bugarske koji Strossmayeru nije bio po volji i sve je to utjecalo na mijenjanje i drugačije dimenzioniranje odnosa. Međutim, ljudski i humani odnos knjaza Nikole i biskupa Strossmayera gotovo se i nije mijenjao, jer su iznimno cijenili i uvažavali jedan drugoga, a bili su cijenjeni i u Vatikanu, diljem Europe i u Rusiji, jer su obojica imenovani počasnim članovima Petrogradskog dobrotvornog društva, poslije Akademije Lomonosov, najznačajnije institucije onodobne Rusije. To je njihovo prijateljstvo počivalo ma ćirilmetodskoj baštini, o čemu svjedoči i prepiska Strossmayera s Račkim, te prinosima na uspostavi konkordata između Rima i Knjaževine Crne Gore čime su regulirana prosvjetna, crkvena i kulturna prava katoličkog življa u Crnoj Gori, a što je bilo moguće nakon Berlinskog kongresa 1878. godine.

 

POVIJEST CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

 

Novo je svjetlo na te odnose bacio i dr. Petar Kuzmić, ističući kako su i knjaz Nikola i Crna Gora bili korak ispred svojega vremena, jer ne treba zanemariti junačku prošlost Crne Gore koja nije tako dugo trpjela pod Osmanlijama, a isto tako i velikoga Strossmayera, koji je prepoznao u knjazu Nikoli prijatelja i suradnika na pomirenju naroda i vjera i promicanju europske vjerske tolerancije. Mora se imati na umu da je Strossmayer u to vrijeme administrator Svete stolice za Srbiju, pa kada su surađivali na uspostavi konkordata između Rima i Crne Gore, a to je trajalo godinama, što je prof. Nikčević i obuhvatio ovom knjigom, a Strossmayer je imao na umu i želio da to bude model i za uređenje prava katoličkog življa u Srbiji, no tome je otpor bio veliki i Strossmayer dugo poslije nije smio ići u Srbiju, a jednog velikana toga formata optužili su za unijačenje.                                      

»Za mene je značajno to što autor na kraju ove knjige objavljuje Ustav ili Statut o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, dokumentirajući tako da Crnogorska pravoslavna crkva, baš kao i država iz koje je proizišla, ima svoju povijest, koja se danas iz političkih i inih razloga osporava, a zna se da je autokefalnost crnogorske crkve dekretom ukinuo Alaksandar Karađorđević u vrijeme Kraljevine SHS, a također se zna da je bio zet crnogorskog kralja Nikole I.«, istaknuo je dr. Kuzmić.

Dvosatno predstavljanje ove vrijedne knjige završio je autor dr. Milorad Nikčević, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku u trajnom zvanju i zahvalio svim suradnicima na ovom značajnom projektu kojega je prepoznala i Europa, a okupio je ekipu vrsnih znanstvenika, poštovatelja djela velikana Strossmayera. Knjiga je tiskana na Cetinju, grafička je priprema odrađena u Osijeku kod Grafike, naklada je 600 primjeraka, a nakladnik je Društvo hrvatsko-crnogorskog prijateljstva Croatica-Montenegrino u Osijeku, a prof. Nikčević predsjednik je spomenutoga društva i predstavnik je Crnogorske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i ima titulu arhiepiskopa.

Slavko  Žebić