Arhiv tekstova

»Bukin« – mala suita za klavir op.183, »Palanka« – za ženski zbor s klavirom, op. 69. br.1, »Požega« – za bariton solo i klavir op. 207. br. 2, »Bačka sonatina« – za klavir, op.107., »Zlatni Prag« – za glas i klavir, op. 224., »Pleternica« – tri pjesme na vlastite riječi za dva glasa i klavir, op. 208. Ovo su samo neki od naslova brojnih glazbenih djela umjetnika, skladatelja i književnika dr. Josipa Andrića. Duh ovoga čovjeka izražen u skladbama i književnim djelima potiče čovjeka na razmišljanje, ali govori i o njegovoj velikoj ljubavi prema rodnoj Bačkoj i drugim mjestima u kojima je boravio.

Dr. Josip Andrić rođen je 14. ožujka 1894. godine u malom bačkom selu Bukinu (Mladenovo). Već u ranom djetinjstvu privlači ga glazba, uči svirati violinu, a tambura mu postaje najomiljeniji instrument. U isto vrijeme počinje skladati i pisati tekstove za svoja djela i po tome će kasnije, kao cjeloviti umjetnik, postati velik.

 

Ostat će zapisano

 

Što Josip Andrić znači za nas u Vojvodini? Kao melograf sakuplja po Bačkoj naše narodno blago, stare šokačke i bunjevačke narodne melodije. Od 1947. za nepunih 12 godina sabrao je i zapisao oko 1300 narodnih melodija iz svih bačkih mjesta gdje žive Šokci i Bunjevci. Na ovim će prostorima zauvijek ostati glazbeni zapisi s imenima sela i Hrvata koji su nastanjivali ta sela. U Plavni, gdje se Andrić najviše zadržavao, još se uvijek pamte njegove riječi: »Mene neće biti, ali povijest će reći o meni.« Zato je u tom mjestu prošle godine, u organizaciji HKUPD-a »Matoš« i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, održana prva manifestacija »Dani A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića« koja je, među ostalim, imala za cilj predstavljanje i izvedbu malo poznatih djela dr. Andrića u ovim krajevima. Povijest je, dakle, progovorila.

Zavod je istodobno započeo istraživanje glazbene baštine dr. Josipa Andrića koja se nalazi u raznim arhivima u Subotici, Somboru, Novom Sadu, Osijeku, Zagrebu i privatnim zbirkama, a ove će godine manifestacija u Plavni biti u znaku njegovih umjetnički oblikovanih kola za tamburaški orkestar. 

 

Tečevine kulture

 

Za Plavanjsko kolo Andrić kaže: »Manjih kompozicija je primjer moje ‘kolo’ za mješoviti zbor i tamburaški orkestar. To je primjer kompozicije koju sam na temelju narodnog motiva razvio u obliku u kojem je lijepo umjetnički ostvaren tip našeg narodnog plesa. Kao što je kod Poljaka Chopin umjetnički formirao mazurku, a kod Nijemaca Johann Strauss, tako sam ja u 50 dosad komponiranih vlastitih kola ostvario tip umjetničkog formiranja našeg narodnog plesa. Takve moje kompozicije su nova tečevina kulture Bunjevaca i Šokaca.« (Iz pisma Iliji Džiniću, 13. veljače 1953.).

»Dr. Josip Andrić zbiljski je vjerovao u sve ono što je činio i jednako tako iskreno ljubio sve ono u što je vjerovao. Zato njegov cijeli život predstavlja istinsku priču o čovjeku koji je svijest o sebi i svom mjestu u jednom vremenu prenio u narodni duh, postavivši samom sebi cilj: služenje vlastitom narodu. Patnjom i pregalaštvom našao je put k visinama!« (Juraj Lončarević).

Zadaća je svih naših udruga kulture, također, služenje vlastitom narodu, svaka prema svojim mogućnostima. Djela naših velikana ne smiju više stajati u arhivima, treba ih istraživati, prikazivati i javno izvađati. Ne očekujemo valjda da nam to netko drugi uradi. Život dr. Andrića sličio je pomalo sudbini cijeloga našeg naroda u Vojvodini, često je bio u nenaklonjenu okruženju, neshvaćen, ignoriran, prešućivan, ali je sve to strpljivo podnosio ostavivši neizbrisiv trag za sobom.

Zvonimir Pelajić