Arhiv tekstova

Posljednja desetljeća 19. stoljeća i početak 20. stoljeća u Hrvatskoj su obilježena jakom  političkom borbom protiv mađarizacije i željom za neovisnom državom. Hrvatska, koja se nakon transformacije Habsburške Monarhije u dvojnu zajednicu Austro-Ugarsku našla u ugarskoj interesnoj sferi, bila je pod stalnim pritiskom mađarizacije koja je svoj vrhunac imala kada je hrvatskim banom postao Khuen Hedervary. 

Prethodno se, za vrijeme bana Ladislava Pejačevića, 1883. godine nezakonito postavljaju dvojezični hrvatsko-mađarski natpisi na financijske urede u Hrvatskoj. Postavljanje ovih natpisa izazvalo je velike nemire i narod je počeo masovno skidanje i uništavanje natpisa. Počeo se širiti veliki pokret protiv Mađara, ali ga je vojska ubrzo ugušila. 

 

Prosvjedi zbog 

dvojezičnih natpisa

 

Nakon ovih događaja ban Ladislav Pejačević podnosi ostavku na bansku čast, a uz pomoć vlade u Ugarskoj novim banom postaje Khuen Hedervary, koji je bansku dužnost obnašao od 1883. do 1903. godine. Khuen Hedervary uspio je pridobiti dio hrvatskih političara iz Narodne stranke, a podržavala ga je i većina srpskih političara iz Hrvatske, koji su od bana dobivali visoke položaje i razne privilegije. Širenjem mađarskog jezika po školama i državnim uredima i političkim podvrgavanjem Hrvatske ugarskoj vladi, Hedervary je vršio sve veću mađarizaciju Hrvatske, što je dovodilo do čestih prosvjeda. Najveći protivnik takve politike bila je Starčevićeva Stranka prava, čiji su zastupnici neprestano držali govore protiv takve politike i organizirali česte prosvjede. Zbog ovakve politike, označene kao »veleizdajništvo«, mnogi su pravaši uhićeni i osuđeni na robiju. 

Prilikom posjeta kralja Franje Josipa Zagrebu 1895. godine skupina studenata je pred njim spalila mađarsku zastavu, čime je izrazila nezadovoljstvo prema Hedervaryjevoj politici i mađarizaciji Hrvatske. Vrhunac protumađarskih prosvjeda dogodio se 1903. godine prilikom postavljanja mađarskih zastava i grbova na željezničke postaje, što je izazvalo masovne prosvjede i nemire, posebice u Zaprešiću gdje su seljaci zapalili mađarsku zastavu na što je vojska počela pucati na njih. Zbog ovih prosvjeda Khuen Hedervary morao je napustiti Hrvatsku, a novim banom postaje Teodor Pejačević. 

 

Radić osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku

 

Počekom 20. stoljeća formiraju se najznačajnije hrvatska stranke. Najutjecajnija među njima je Hrvatska pučka seljačka stranka (od 1925. godine Hrvatska seljačka stranka) pod vodstvom Stjepana Radića. Stjepan Radić svoju aktivnost u političkom životu započinje kao student. Organizirao je prosvjede protiv Hedervaryja, a sudjelovao je i u spaljivanju mađarske zastave pred kraljem Franjom Josipom. Zbog toga je bio osuđen na višemjesečni zatvor i isključen sa Zagrebačkog sveučilišta. Nakon toga Stjepan Radić odlazi u  Pariz gdje diplomira na Slobodnoj školi političkih znanosti, a potom odlazi u Prag. Vraća se u Hrvatsku gdje prvih godinu i pol dana boravi u Zemunu. U Hrvatskoj skupa s bratom Antunom i povjesničarom Rudolfom Horvatom 1904. godine osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku, koja je prvenstveno zastupala seljake kao najbrojniji sloj društva. Smatrajući seljake nositeljima i najvažnijim slojem za razvitak države, Radić radi na poboljšanju njihova života putujući kroz mnoga sela, gdje ističe njihovu važnost za državu. Važnu ulogu u radu stranke ima i Stjepanov brat Antun, za koga se smatra da je utemeljitelj hrvatske etnografije, a bio je dugogodišnji urednik »Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena« te urednik novina »Dom«, koje značajno utječu na politički razvoj sela. 

 

Aneksija Bosne i Hercegovine

 

Godine 1875. na ustanak se dižu kršćanski seljaci u Bosni i Hercegovini. Ustanak traje do 1878. godine. Te iste godine na Berlinskom kongresu donosi se odluka o austro-ugarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. Bosnom i Hercegovinom upravlja ministar Benjamin Kallay pokušavajući stvoriti bošnjačku naciju koju bi činili svi stanovnici Bosne i Hercegovine, no tu ideju prihvaća samo muslimansko stanovništvo. 

Austro-Ugarska 1908. godine aneksira (pripaja) Bosnu i Hercegovinu svom teritoriju što izaziva nezadovoljstvo, kako kod Hrvata kojima Bosna i Hercegovina predstavlja hrvatsku povijesnu zemlju, tako i kod Srba. Gavrilo Princip, pripadnik organizacije Mlada Bosna koja je za cilj imala pripajanje Bosne Srbiji, podržan od organizacije Crna ruka (Ujedinjenje ili smrt) iz Srbije predvođene srpskim oficirima, izvršio je 28. lipnja 1914. u Sarajevu atentat na austrijskog prijestolonasljednika. Tad su ubijeni prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sofija. Za ovaj teroristički čin Austrija je okrivila Srbiju te joj je, nakon ultimatuma, objavila rat. Time je počeo Prvi svjetski rat.