Arhiv tekstova

Ljubav prema likovnoj umjetnosti odvela je Subotičanku Sonju Skenderović ponovno u »školske klupe«, pa se, nakon završenog Fakulteta tehničkih znanosti u Novom Sadu i Pedagoške akademije u Subotici, odlučila upisati na visokoškolski studij slikanja u Zagrebu. Nikada joj, prema vlastitom priznanju, nije bilo teško učiti, a pogotovo ne sada kada se bavi nečim što je cijeloga života skriveno voljela.

»Upravo za predstojeći Uskrs bit će četiri godine kako sam se počela aktivno baviti slikarstvom u likovnom odjelu HKC-a »Bunjevačko kolo« iz Subotice. Ljubav i sklonost prema slikanju i bojama uvijek je postojala negdje duboko u meni, ali sve do tada nije se odvažila ‘izaći’ u javnost. Nakon prvih sastanaka i potom likovnih kolonija na kojima sam sudjelovala – dvojbe više nije bilo. Odlučila sam posvetiti se slikanju, osobito nakon dobivenih pohvala za moje radove, što je u konačnici i rezultiralo mojom željom za stručnim usavršavanjem na polju likovne umjetnosti«, priznaje Sonja Skenderović 

 

TEORIJA I PRAKSA

 

»Istražujući na internetu mogućnost potencijalnog, naravno izvanrednog, stručnog usavršavanja, pronašla sam Visoku školu slikanja i crtanja pri Pučkom sveučilištu »Agora« u Zagrebu i odlučila se upisati. Na prvoj godini se radi isključivo crtanje, uz slušanje teorije i pohađanje vježbi, dok se na drugoj godini slika bojama i po okončanju studija dobiva se diploma Autorske škole slikanja u grupi određene profesorice mentorice. Trenutačno se nalazim u grupi kod akademske kiparice i slikarice Ksenije Turčić, a po okončanju dvogodišnjeg studija slijedi mogućnost pohađanja dodatne treće godine u obliku mastera nakon koje se stječe mogućnost javnog i službenog potpisivanja slika u stečenom zvanju. Također, dobivanjem diplome o završenom visokoškolskom studiju zakonski je punopravno upisivanje zvanja u radnu knjižicu.« 

 

ŠKOLSKI DAN

 

»Svakodnevno u školi provodim minimum četiri sata koja su bazirana isključivo na crtanju ugljenom, jer ukoliko nakon prve godine profesor mentor nije zadovljan postignutim rezultatom u tehnici crtanja, onda se nastava produžava za one koji nisu uspjeli dostići potrebnu kvalitetu. U grupi nas ima upisanih dvanaestero, a u prosjeku nas na vježbama uvijek bude najmanje osmero i doista se može vrlo kvalitetno raditi i učiti. Naravno, uz školsko obvezno crtanje slijedi i nastavak rada kod kuće, točnije kod moje sestre Dubravke kod koje sam na studentskom smještaju u Zagrebu.«

 

UČITELJICA, PROFESORICA I STUDENTICA

 

Na pitanje – je li joj možda malo čudno što je ponovno zamijenila uloge i mjesto iza katedre zamijenila mjestom u školskoj klupi, Sonja kroz smijeh odgovara:

»Isprva mi je bilo malo nezgodno što sam se našla u prilici vidjeti koliko toga ne znam i koliko trebam naučiti, jer je umjetnost ipak specifična grana ljudske kreacije, a crtanje i slikanje pogotovo. Bilo je, iskreno, malo i suza na početku, ali sam se vremenom navikla na sve i što više umjetnički napredujem sve sam zadovoljnija ovom svojom životnom odlukom. Odnos talenta i rada ovdje je jednak svim ostalim vještinama, jer se mora kontinuirano vježbati, kako na školskim satima, tako i kod kuće. I kada nisam išla u školu, crtala sam svakodnevno i zbog toga se, prema kazivanju mojih mentora, vidi i napredak u mom današnjem crtanju.« 

 

MOTIVI 

 

»Osobno najviše volim crtati i slikati naše prepoznatljive motive salaša i predjela koji okružuju Suboticu, dok se u školi crtaju najviše motivi mrtve prirode, osobito sadrene glave i poprsja likova iz grčke i egipatske kulture. Radimo isključivo ugljenom u crno-bijeloj tehnici. Isprva je bila malo i olovka, ali kada se svlada rad u ugljenu, onda se može mnogo preciznije stjeći uvid u sve ostale boje.«

 

UMJETNIČKI NAPREDAK

 

Stručno visoko školsko usavršavanje i puna karta radova moraju donijeti i određeni umjetnički napredak u tehnici crtanja, o čemu Sonja Skenderović kaže:

»Kada želim vidjeti napredak u svom crtanju, a pritom i svojim najbližima pokazati likovne uratke, počnem redati crteže od trenutka dolaska na studij sve do onih posljednjih koji su nastali nedavno i uvijek se i sama iznenadim očevidnoj razlici između mog prijašnjeg i današnjeg crtanja. Također, dodatno sam vremenom uspjela profilirati i osobni stil, koji je sada isključivo moj, a ne kao što je to prije bio slučaj – stil uspoređivanja s drugima. Prema riječima moje profesorice-mentorice u svakom čovjeku ‘čuči’ njegov osobni stil i kad-tad se on mora probiti van. Osjećam kako se i moj počeo probijati.«