Arhiv tekstova

Gotovo svakodnevno možemo čuti pogrešnu uporabu glagola ličiti u značenju nalikovati, sličiti. Glagoli ličiti i sličiti ne znače isto, pa se jedan ne može zamijeniti drugim. 

 

Stoga nije dobro reći:

Marko liči na oca.

Nego:

Marko je nalik na oca.

Ili:

Marko sliči ocu.

 

Glagol ličiti stara je riječ koja je u prošlosti imala više značenja nego danas. Nekoć je ličiti značilo: »prodavati što na dražbi«, »biti sličan komu« i treće, jedino koje se u književnome jeziku zadržalo, »mazati što bojom, bojiti«. U razgovornome su se jeziku za istu radnju zadržali još i nazivi farbati, krečiti, maljati, piturati… Od glagola ličiti nastala je imenica za oznaku zanimanja ličilac te pridjev ličilački. Potvrdu možemo pronaći u djelima hrvatskih književnika, primjerice u »Šegrtu Hlapiću« poznate dječje spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić dječak Marko kaže Hlapiću: »Kad je mati ličila sobu, uzeo sam boju pa sam narisao zvijezdu.«

Drugo značenje glagola ličiti »biti sličan komu« odavno se izgubilo u hrvatskome jeziku, ono je uobičajenije i pripada srpskome izričaju u kojemu glagol ličiti nema značenje »mazati što bojom, bojiti«. Što nas navodi na zaključak da je svaki jezik imao svoj izbor i zadržao jedno od prijašnjih značenja. 

U hrvatskome su jeziku od glagola ličiti vremenom nastali glagoli naličiti, priličiti, sličiti, uobličiti… U značenju »biti sličan komu« imamo dvije jednakovrijedne mogućnosti: sličiti komu i nalikovati na koga. U obliku sličiti komu, npr. on mu sliči kao da su braća, glagol traži uza se dativ, komu čemu – ocu, majci, bratu, stricu…

Dok u obliku naličiti ili nalikovati uz glagol mora stajati objekt u akuzativu, na koga ili što – na majku, na oca, na sestru…

Bilo bi dobro upamtiti kako možemo biti komu slični ili na koga nalikovati, no nikako ne možemo na nekoga ličiti!