05.03.2010
Poticaj slabo razvijenom području znanosti
Znanstvena nastojanja i nakladnička djelatnost, kao dijelovi programske misije Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, rezultirali su nedavno objavljenim prvim brojem »Godišnjaka za znanstvena istraživanja«. Ova publikacija, na svojih 280 stranica, donosi reprezentativan izbor znanstvenih i stručnih radova o Hrvatima u Vojvodini, koji su objavljenih u proteklih desetak godina, a koji nisu bili vidljivi ovdašnjoj javnosti. Zastupljeno je 12 radova iz više različitih područja: povijesno naslijeđe, jezikoslovlje, etnologija, sociologija i filozofija.
Glavni i odgovorni urednik »Godišnjaka« Tomislav Žigmanov objašnjava kako je u suvremenome hrvatskom kulturnom prostoru u Vojvodini segment u kojemu se situira znanost vjerojatno najslabije razvijen. »Razloge tomu treba tražiti, čini se, s jedne strane u odsustvu primjerenog institucionalnog okvira – on nije naslijeđen u povijesti niti se, pak, uspjelo u sadašnjosti to sukladno ustrojiti, a s druge strane u slabo povezanoj i unutar sebe nedovoljno integriranoj znanstvenoj zajednici«, kaže Žigmanov. »To je, među ostalim, imalo za posljedicu da su povijest i sadašnjost vojvođanskih Hrvata bile ne česti predmeti znanstvenog tematiziranja te da su one još uvijek nedovoljno istražene, a kamoli temeljitije valorizirane. Na primjer, niti jedan segment društvenog i kulturnog života Hrvata u Vojvodini – od politike preko književnosti do tradicijske kulture – nije cjelovito znanstveno obrađen. Sve to postoji u drugim nacionalnim zajednicama s kojima u Vojvodini živimo.«
HAD, Leksikon,
Godišnjak…
Žigmanov podsjeća kako su se koncem devedesetih godina XX. stoljeća pojavila prva ozbiljnija nastojanja na znanstvenom planu, prije svega, osnutkom i djelovanjem Hrvatskog akademskog društva (HAD) u Subotici, oko kojeg se okuplja i znanstvena elita te se čine napori na produkciji aktivnosti u području znanosti. Održavaju se predavanja i tribine, priređuju se skupovi, organiziraju se i prva istraživanja te, nakon provedbe, i objavljivanje znanstvenih uradaka. Nastojanja HAD-a, kako ističe, prelila su se i na projekt Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, u kojem se, istina na leksikografski način, pokušava cjelovito obraditi povijest i sadašnjost, doduše tek jednog dijela Hrvata u Vojvodini – onoga što postoji u Bačkoj. Jedna od izravnih posljedica rada na Leksikonu je i naglo povećanje interesa za povijest bačkih Hrvata, napose kod jednog broja mlađih istraživača, kao što su Mario Bara, Krešimir Bušić, Robert Skenderović, Petar Vuković..., napominje naš sugovornik.
»No, oni su većinu svojih uradaka objavili u periodici u Hrvatskoj, pa ovdašnja javnost većinu nije imala priliku upoznati. S druge strane, u posljednjih desetak godina postojao je relativno stalni znanstveni interes za teme ovdašnjih Hrvata od strane starijih znanstvenika koji su od ranije očitavali takav interes, a koji žive i rade u Hrvatskoj. Prije svih, to su Ante Sekulić, Franjo Emanuel Hoško, Milana Černelić..., no i rezultati njihova istraživanja teško su bili dostupni onima o kojima su pisali – Hrvatima u Vojvodini. Naime, ovdašnji je časopisni prostor, kao uostalom i gotovo cijela nakladnička scena, posve naklonjen književnom stvaralaštvu, čime se onda kultura Hrvata u Vojvodini legitimira kao, u okruženju vjerojatno među posljednjim reziduama, umnogome romantičarska«, kaže Žigmanov.
Izbor i kriteriji
Izbor radova je, kako ističe, napravljen nakon cjelovitog uvida ili konzultacije od strane članova uredništva »Godišnjaka« (Tomislava Žigmanova, Slavena Bačića, Marija Bare i Petra Vukovića) više stotina uradaka, različite znanstvene relevantnosti, što za glavnu temu imaju neki sadržaj vojvođanskog hrvatstva. »Kriteriji, pak, za odabir radnji za reobjavu bili su: nesumnjiva znanstvena vrijednost i istraživački novumi u objavljenim djelima; tematska raznovrsnost i različite društvene i humanističke znanosti; prvoobjava je morala biti u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, a da sadržaj ovdašnjem općinstvu nije poznat; autorska reprezentacija i pluralnost. Na koncu, donosimo i jednu radnju u prvoobjavi – riječ je o bibliografskoj analizi monografskih publikacija u kojima se izravno i u cijelosti tematizira neki aspekt društvenog ili kulturnog života Hrvata u Vojvodini, koje su objavljene u razdoblju od 1990. zaključno s 2008.«, objašnjava urednik.
Tomislav Žigmanov se nada kako će pojava prvog broja »Godišnjaka« biti poticaj svima koji se u hrvatskoj zajednici u Vojvodini bave znanošću da se aktivnosti u ovome području započnu odvijati na sustavan i organiziran način. »U tom smislu, plan je da drugi broj ‘Godišnjaka’, koji se treba pojaviti do konca ove godine, donese prvoobjave radnji i to kao rezultat našeg planskog djelovanja u znanstvenom istraživanju vojvođanskih Hrvata. Glede toga, već su poduzeti određeni koraci. Prvo treba reći kako se u organizaciji Zavoda odvija jedan broj istraživanja, a dio njihovih rezultata bit će u obliku radova objavljeni u novom izdanju ‘Godišnjaka’. S druge strane, uspostavljena je komunikacija s većinom znanstvenika koji su i do sada očitovali svoj znanstveni interes prema našoj povijesti i sadašnjosti, uz zamolbu da svoje najnovije uratke objave u ‘Godišnjaku’. Naravno, otvoreni smo i za samoinicijativnu dostavu znanstvenih radova. Također, planiramo u svakom broju ‘Godišnjaka’ donositi recenzije knjiga koje za svoju glavnu temu imaju neki segment društvenog života Hrvata u Vojvodini, tako da smo naručili recenziranje desetak takvih knjiga tiskanih u 2009. godini. To, pak, znači da institucije javnog natječaja za objavljivanje radova neće biti«, kaže na kraju razgovora Tomislav Žigmanov.
D. B. P.