Arhiv tekstova

Nezaobilazni modni dodatak 

Najlonke je proizvela romantika

 

Zanimljiv je podatak da su prošle godine najlonke proslavile pola stoljeća svog pojavljivanja na nogama žena. Možda su danas izgubile kultni status koji su imale s početka pedesetih, kada su bile najčešći predmet ženske žudnje, ali su i danas najsenzualniji modni dodatak. Prije nekoliko desetina godina damama je bilo nezamislivo izaći iz kuće bez para najlonki, a samo su si rijetke žene dopuštale takvu modnu drskost izaći bez čarapa, što danas i nije neki problem. 

Koncem 30-ih godina XX. stoljeća pojavio se najrevolucionarniji materijal - najlon, koji je do kraja Drugog svjetskog rata izazvao pravu revoluciju. O razmjerama »najlonske popularnosti« najbolje svjedoči činjenica da je jednog poslijepodneva 1945. u njujorškoj robnoj kući »Mejsiz« za samo šest sati prodana cijela tek pristigla zaliha najlonki od ukupno 50.000 pari!

Iako su ih žene ludo voljele, proizvođači su bili prilično nezadovoljni finalnim proizvodom, koji su pokušavali usavršiti. Najveći problem bio je nedostatak rastegljivosti zbog kojeg su se čarape ružno gužvale, a ženama je bilo teško pronaći odgovarajuću veličinu. Zato je u povijesti najlonki toliko i važna 1959. godina, kada je izmišljena likra, koja je postala »sastojak« čarapa. One su tada napokon počele savršeno prianjati, a riješen je i problem veličina, s obzirom na to da je jedan broj pristajao mnogim ženama. 

Jednu od najvažnijih etapa u nastanku čarapa kakve danas poznajemo označio je izum stroja za njihovo tkanje, koji je 1589. »potpisao« William Lee. Britanac nije bio niti svjestan razmjera svoje inovacije koja je nastala iz prilično romantičnih pobuda. Viliam se zaljubio u mladu sugrađanku koja nije pristajala na sastanak s njim pod izgovorom da nema vremena jer mora plesti čarape. Romantični William kasnije je pokušao pronaći »sponzora« za masovniju proizvodnju svog patenta, pa se obratio tada najpoznatijoj ljubiteljici svilenih čarapa, kraljici Elizabethi. Najmoćnija Britanka tada nije imala sluha za njegov suviše moderan izum. Ambiciozniji razvoj njegova patenta uslijedio je tek u 18. stoljeću, kada je strojarska proizvodnja čarapa stigla i u Ameriku, gdje je i unaprijeđena. Bezbroj je danas vrsta najlonki. One se razlikuju po boji, dezenu, debljini materijala, modelu, kvaliteti, kao i cijeni. Čarapa danas tako ima za svačiji ukus, pa i novčanik.