Arhiv tekstova

Uglednom filozofu i gastronomu Jeanu Anthelmu Brillat-Savarinu pripisuje se čuvena francuska izreka »Kaži mi što jedeš, pa ću ti reći tko si«, a što jede otkrio je i vlč. Csaba Paskó u svojoj nedavno objavljenoj knjizi – kuharici »Otac Paško u kuhinji«, tiskanoj na srpskom jeziku u izdanju mađarske nakladničke kuće »Timp«. Na 120 stranica skoro svako poglavlje započinjući citatom već spomenutog Anthelma Brillat-Savarina, vlč. Paskó objavio je svoje godinama skupljane recepte za predjela, čorbe, glavna jela, jela od ribe, deserte, te eseje o začinima i kulturi degustiranja i uživanja u vinu. 

»Knjiga ne sadrži samo recepte, nastojao sam je napisati tako da bude zanimljiva i za one koji možda neće kuhati, ali bi željeli nešto saznati o gastoronomiji, kako se razvijala, što su ljudi kuhali u starim vremenima, kako su to pripremali«, kaže vlč. Csaba Paskó, inače dirigent i katedralni regens cori. »Primjerice, veoma je zanimljiva povijest začina. Malo se zna da je cimet imao istu cijenu kao zlato, jer su velike karavane i brodovi koji su dolazili s Istoka najčešće bili opljačkani, a ono malo što je stiglo mogle su sebi priušiti samo kraljevske i plemićke obitelji. Potom, veoma je važno kušanje vina, jer mi živimo na prostoru na kojemu bismo mogli proizvoditi kvalitetno vino i već ima onih koji su započeli takvu proizvodnju, ali mislim da mnogi još uvijek nedovoljno znaju o tome kako se ono konzumira, kako treba piti crno ili bijelo vino, koje osnovne izraze koristimo, itd. U knjizi sam preveo s latinskog neke stare recepte prema kojima su Rimljani pripremali hranu, tako da će i za one ljude koji možda nisu zainteresirani za kuhanje biti zanimljivo pročitati neke stvari iz gastrokulture i moći će nešto novo naučiti.«

Za njega je kuhanje, kaže, hobi i svi koji ga poznaju znaju kako je ne samo sladokusac, već i da sa zadovoljstvom kuha, pa je i dio ilustracija objavljenih u knjizi svjedočanstvo njegova umijeća zabilježeno fotoaparatom Edvárda Molnára. Uostalom, otkriva – da nije postao svećenik bio bi sigurno kuhar.

»Godinama kuham, skupljam recepte i imam puno kuharica, također u gradu poznajem skoro svaki restoran i znam koji su nekada imali bolju kuhinju. Šteta je što u Srbiji nemamo dobrih kritičara koji bi odlučivali o zvjezdicama kvalitete koje dobivaju restorani. U Francuskoj je to ozbiljna priča, jer se bez najave pojavi degustator, isproba hranu i drugi dan se te zvjezdice skidaju ili dodaju. Mi ih ovdje stavljamo po tko zna kakvom kriteriju, ponekad, rekao bih, one imaju mjesta a ponekad i ne«, smatra Paskó.

Da on sam pripada dijelu čovječanstva koje iskreno vjeruje kako je jelo nešto više od pukog uzimanja hrane, mogla se uvjeriti i publika na predstavljanju njegove knjige u Velikoj vijećnici posljednje pokladne večeri, priređenoj za sva čula. Članovi Komornog zbora »Pro musica« nastupili su u karnevalskim kostimima i pod maskama, premijerno je pred subotičkom publikom nastupila mlada sopranistica Rebeka Bobány uz klavirsku pratnju Györgya Hlebnickog, a večer je bila mirisno začinjena »uživo« pripremanim jelima dvoje kuhara u čijim je specijalitetima uživala i publika. 

S. M.