Arhiv tekstova

Nakon knjiga Cecilije Litrić (2005.) i vlč. Antuna Devića (2006.), svjetlost dana ugledalo je još jedno djelo posvećeno Kukujevcima, autora Josipa Šorgića, pod nazivom »Kukujevci – ugašena ognjišta«. Knjiga je tiskana u vlastitoj nakladi u 500 primjeraka, autor naslovnice je Boris Nikšić, a tiskana je u Tiskari Holeš u Osijeku. Građu o Kukujevcima knjiga obuhvaća na svojih dvjestotinjak stranica u pet poglavlja. I još nešto, knjiga je pisana pitomom kukujevačkom ikavicom.

Osječki pjesnik Zal Kopp u predgovoru preporučuje ovu knjigu čitateljima vjerujući kako će i njima, baš kao i njemu, ovo dida Josino pripovijedanje otkriti dio života koji neumitno nestaje, ali su obrisi itekako jasni i pokazuju koliko ljepota može zavesti i zavladati čovjekom, jer dida Josa je ponio sa sobom u Slavoniju najljepši dio Fruške gore i Srijema u kojemu leži rodno selo Kukujevci. Na predstavljanju u Osijeku prošloga je tjedna o knjizi nadahnuto govorila dr. Zlata Živaković-Kerže, znanstvena savjetnica u Hrvatskom institutu za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu.

»Iako knjiga nema službenog zaključka, ja bih naznačila da ‚Ispovjest jednog 71-godišnjeg poljoprivrednika‘ predstavlja jednu vrst epiloga, tj. označava kraj ove knjige«, rekla je dr. Zlata Živaković-Kerže. »To je pismo dida Jose Šorgića iz Briješća, upućeno 2000. godine predsjedniku RH i predsjedniku Vlade RH, to je vapaj, krik, zov sjećanja. Ova je knjiga neka vrsta fotoalbuma jedne obitelji, jednog prohujalog vremena, jednog srijemskog, hrvatskog, katoličkog sela, koje je zahvaljujući Josipu Šorgiću i obiteljskim fotografijama otrgnuto od zaborava.«

U pet poglavlja Šorgić objašnjava nastanak mjesta i locira njegov prvotni položaj, prati život za vrijeme svjetskih ratova i tragičnih događanja 90-ih, sjeća se tradicijskog života. Govori o gospodarskom, kulturnom, društvenom i sportskom aspektu života Kukujevaca te na kraju opisuje mjesto i njegove žitelje.

Josip Šorgić je vrlo emotivno istaknuo kako je knjigu pisao od kada je protjeran iz Kukujevaca, mada je stihove zapisivao još i ranije.                                                                                                               

Slavko  Žebić