Arhiv tekstova

Dom kulture na Bezdanskom putu kraj Sombora obnovljen je nedavno. Stavljen je novi krov, ožbukana fasada, promjenjene instalacije. No, sve to nije dovoljno da se mladež s okolnih salaša ponovno nastavi okupljati u svojemu domu na igrankama, balovima, čajankama, pa i na kazališnim predstavama. Svega toga već odavno nema. Poslednje igranke bile su još početkom 80-tih prošloga stoljeća, kazališna družina prestala je još ranije raditi, a mladež je pronašla neke nove oblike zabave i druženja. 

 

SALAŠARI U KAZALIŠNOM KOMADU

Priča o domu potakla je Evu Paštrović, rođenu Pekanović, da se prisjeti kako je kao cura bila članica dramske družine na Bezdanskom putu. Pripremala je kazališne komade koje su dolazili gledati i iz drugih salaških naselja i Sombora.  

»Gledam sad ovu fotografiju sinimljenu u ljeto 1950. godine. Na njoj je glumačka ekipa koja je pripremala komad ‘Krajiškinja’. To je priča o ljubavi mlade sirote Krajiškinje i bogatog salašara. Ljubav nisu odobravali momkovi roditelji i tako kreće priča. Koliko se sjećam u predstavi je bilo nas desetero koji smo glumili i svi smo bili s Bezdanskog puta i iz Male Pešte«, prisjeća se naša sada osamdesetogodišnja sugovornica Eva Paštrović (sedma gledano s lijeva na fotografiji). Na fotografiji su još: Justina Dorotić, Đena Lukić, Josa Lukić, Ana Firanj, Arpad Kekez, Estera Parčetić, Miško Petreš, Aranka Astaloš, Manda Sekreš, te redatelj predstave Šima Budimčević. Fotografija je snimljena ispred doma na Bezdanskom putu. Komad »Krajiškinja« režirao je Šima Budimčević, također s Bezdanskog puta. Koliko se ozbiljno pristupalo radu, vidi se i po tome što  je rađeno po tekstu koji je dobiven iz somborskog kazališta, odakle su bili i kostimi. Pripreme za premijeru bile su dva puta tjedno i to najčešće četvrtkom i subotom. Čak  su se i poslovi u salašarskim obiteljima ostavljali da bi se na vrijeme stiglo na probu, jer bilo je glumaca koji su dolazili iz Male Pešte i sa salaša po nekoliko kilometara udaljenih od doma na Bezdanskom putu.

      

I NA SCENI PRAVOG TEATRA

 Sjeća se Eva Paštrović i komada »Čika bonina razgala«, a imena drugih u kojima je igrala više ne pamti. No, dobro se sjeća da je dvorana doma uvijek bila puna kada su bile njihove predstave, ali i toga da su rado viđeni gosti bili i na drugim pozornicama. Ipak, najdraže im je bilo kada su igrali na sceni svog doma na Bezdanskom putu. Prva predstva koju su igrali bila je upravo »Krajiškinja«. Eva Paštrović priča da je dvorana doma u vrijeme njihovih predstava bila prepuna. Dolazila ih je gledati i publika iz Nenadića, Gradine, Malog Beča, Šikare, jer jedino su oni na Bezdanskom putu imali dramsku družinu i pripremali kazališne komade. Zasluge za to pripadaju Šimi Budimčeviću koji je osiguravao tekstove i bio u ulozi redatelja. Znao je i na originalni način razbiti tremu svojih glumaca-amatera, litrom kruškovca. 

Dramska družina igrala je svoje kazališne predstave i u Narodnom kazalištu, Mađarskoj građanskoj kasini, Bačkom Monoštoru, na Bukovcu. Nije tada bilo ni autobusa ni automobila, već se na gostovanja išlo konjima i kolima. I ta putovanja bila su posebni doživljaji puni šale i dosjetki. Odlazak u grad radi predstave bila je i prigoda da cure malo prošeću po gradu i to našminkane i u kostimima u kojima su glumile u predstavi, pa su na glavnom somborskom sokaku bile tekako zapažene. 

              

OSTAO SAMO HRVATSKI DOM

Dramska sekcija na Bezdanskom putu bila je aktivna sve do pod kraj 70-tih godina prošloga stoljeća. Već odavno nitko nije zaigrao na pozornici doma na Bezdanskom putu, pa je ostalo samo da se vremešni salašari sjećaju nekih dana kada je na salašima sve vrvilo od života i mladosti.

Odavno je u domu na Bezdanskom putu utihnula i muzika, prestale igranke i druge zabave. Od nekadašnjeg mjesta gdje se mladež okupljala na igrankama i drugim zabavama, dom je postao mjesto u kome radi kavana i trgovina. Velika sala više se ne koristi niti za svatove, a kamoli za kazališne predstave. Mladež bunjevačkih Hrvata zato sada foklor igra u Hrvatskom domu u Somboru, ide na prela u Hrvatski dom, koji je ostao stožer okupljanja hrvatskog življa u Somboru i okolici.