Arhiv tekstova

Klub ljubitelja biljaka »Za sreću veću« organizirao je u subotu, 23. ožujka, u Hrvatskom domu uskršnju izložbu, koja je bila prigoda da se vide različite tehnike oslikavanja jaja i probaju jela koja su se pripremala u korizmi, ali i stara tradicionalna jela hrvatskih Bunjevaca i Šokaca. Osim domaćina HKUD-a »Vladimir Nazor« sudjelovali su: udruge žena iz Bačkog Monoštora »N.A.D.E« i »Podunav«, KUDH »Bodrog«, UG »Šarenica« iz Alekse Šantića, Mađarska građanska kasina iz Sombora, HKPD »Silvije Strahimir Kranjčević« iz Berega, HBKUD »Lemeš« iz Lemeša i Udruga žena »Zlatne ruke Somborke« iz Sombora. 

 

Suparni krumpir i »nasuve s makem«

 

Na štandovima udruga iz Bačkog Monoštora najviše je bilo posnih jela koja su se pripremala u korizmi. Suparni krumpir, kokice, pogača, kruh bez kvasca, rizanici s rogačem. Anita Đipanov iz »Bodroga« pojašnjava nam što su to za izložbu pripremile vrijedne kućanice, članice ove udruge. »To su jila koja su se u Monoštoru pripremala u vrime korizme 40-tih i 50-tih godina prošlog stoljeća. Danas se ta tradicionalna jila ne kuvaju tako često, ali ima onih koji ih još uvik pripremaju. Popara i rizanci s makem ređe se prave, ali druga posna jila kuvaju se i danas u vrijeme posta, na Veliki petak, Čistu sridu i sridom i petkom u korizmi. Recimo, posne pogačice spremale su se od sastojaka koje su kućanice inače imale u svojim domaćinstvima - brašno, jaja, sir, koga je uvik bilo, i malo mlika da se zamisi. Ovde je prava atrakcija bio kolač ‘šokački jastučak’. Svi su me pitali je li to neki moderan recept. Naravno da nije, ali ima moderan izgled. Isto se sprema od tradicionalnih namirnica, ali su one vješto ukomponirane. Recimo, u sridnju piškotu dodaje se crvena boja od liciderskog srca. Obično se taj kolač pripremao prid Uskrs. U našoj kući posti se do Uskrsa svake sride i petka i tada se kuvaju suparni krumpiri, sir, pogača, krumpiri pečeni u rerni«, priča Anita Đipanov. 

»Napravili smo za ovu prigodu našu čuvenu šokačku zabunitu gibanicu. Može se praviti i svaki dan i nediljom. Razlika između ove i obične gibanice je što se pravi čim se zamisi. Nema ni puno fila. Ova danas je s višnjama, ali može i s makem, s orasima«, kaže Eva Pašić sa susjednog, također monoštorskog štanda. Članice HKUD-a »Vladimir Nazor« pripremile su papulu, »baratfile«, listiće. »Nemam ja tu neki recept s mjerama za listiće, već se mjeri na pregršti. Idu četiri pregršti brašna, a koliko pregršti brašna toliko se doda žumanjaka, soli po okusu i malo više od toga šećera. Umjesi se mekano s mlijekom i vrhnjem. Podijeli se na šest jufkica i svaka se maže rastopljenom mašću. Tijesto se razvuče i premaže ulupanim bjelanjcima. Preklopi se tri puta i odmara. Zatim se razvuče i siječe, peče i dok je još toplo uvalja se u šećer. To je starinsko pecivo koje sam od sverkve naučila praviti«, priča Snežana Beretić s Bezdanskog puta. 

 

Za uskršnja jaja sati rada

 

Barbara Tošaki, koja je na uskršnjoj izložbi sudjelovala kao članica Mađarske građanske kasine, prikazala je jaja koja su oslikavale njezine vješte ruke, a za koje je trebalo i po nekoliko sati rada. »Guščja jaja ukrašavam perlicama koje se lijepe na jaja. Prvo iscrtam ljusku, onda lijepim perlice na crtež i na kraju uradim pozadinu. Vidjela sam kako su moji roditelji šarali jaja, pa sam došla na ideju da to radim s perlicama. Za jedno jaje treba oko osam sati rada. Uglavnom radim po malo na dan, pa mi treba i tjedan dana da ošaram perlicama jedno jaje«, priča Tošaki. Pokazuje i bojena jaja u raznobojnim šarama. Kaže prvo se jaja oboje, zatim se iscrta slika i onda se po toj slici struže boja, odnosno gravira se. Oslikava Barbara Tošaki i jaja akrilnom bojom. Prvo se boji ljuska i onda se po iscrtanoj slici slika akrilnim bojama i na kraju lakira. Koliko je Tošakijeva vješta u ovom poslu dokazuje i prva nagrada na 42. međunarodnom sajmu, koji je održan u Moravici.