Arhiv tekstova

Bezmalo već šest godina gradske vlasti bezuspješno podižu vjetrozaštitne pojaseve i pošumljavaju subotičke atare, seoske ulice i školska dvorišta. Od 2008. uloženo je na desetine milijuna dinara, potpisano petnaestak ugovora između Grada, Općinske organizacije Pokreta gorana i JKP »Čistoća i zelenilo«, a od sadnica i vjetrozaštitnih pojaseva nema gotovo ništa. Kako je moguće da se novac poreznih obveznika tako nemilice troši i razbacuje, je li sadnja po atarima tek razonoda gradskih dužnosnika, ili odličan »projekt« za slijevanje novca u nečije džepove?

Od 2007. godine uvodi se u gradskom proračunu tzv. funkcija 420 »poljozaštita« iz koje će se tijekom svih godina financirati podizanje vjetrozaštitnih pojaseva iz sredstava od zakupa poljoprivrednog zemljišta. Iste godine Gradska uprava je naručila izradu projekta podizanja vjetrozaštitnih pojaseva u površini od oko 4.000 hektara od Instituta za nizinsko šumarstvo u Novom Sadu. Ovaj program je podrazumijevao eksproprijaciju zemljišta u jednom dijelu, te podizanje vjetrozaštitnih pojaseva u površinama poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu.

No, Grad nije imao niti novca niti vremena za eksproprijaciju. »Stoga smo na temelju tog dokumenta donijeli zaključak na razini Grada da se vjetrozaštini pojasevi podižu u atarskim putovima. Urađeni su separati tog programa Insituta za nizinsko šumarstvo kako bismo konkurirali na sredstva od Pokrajine i Republike, te da bismo mogli raditi javne nabave za podizanje vjetrozaštinih pojaseva«, kaže Grgur Stipić, stručni suradnik gradske Službe za poljoprivredu. Za izradu tih separata 2010. godine gradska je vlast pokazala više povjerenja u stručnjake Šumarskog fakulteta u Beogradu, a oni su predvidjeli zamjenu sadnog materijala u pojedinim trasama jer, kako kaže Stipić, kod početka radova ispostavilo se da na tržištu nema dovoljno sadnica koje su prvobitno bile predviđene.

 

Ništa nije sporno

 

U gradskoj Službi za poljoprivredu, koja je od početka nadležna za realizaciju, tvrde kako procedura oko javnih nabava nije bila sporna, te da je sve rađeno sukladno Zakonu o javnim nabavama, a radovi izvršeni sukladno ugovornim obvezama i o tome dostavljena izvješća. Međutim, sporno je to što je proračun za ovu namjenu »iscjepkan« na manje iznose kako bi potpao pod proceduru javnih nabava malih vrijednosti, a u tom slučaju se javni poziv ne objavljuje, dovoljna je jedna ponuda izvođača ili se pak poziv šalje na tri adrese ali je dovoljno da se javi samo jedan ponuđač. Formirano je povjerenstvo za provođenje javnih nabava, a odluke o izboru ponuđača potpisivao je šef Službe za poljoprivredu Mirko Ostrogonac. Tako su poslove dobivali Općinska organizacija Pokreta gorana i JKP »Čistoća i zelenilo«. Međutim, i sami ugovori koje je Grad potpisivao s njima prilično su nedorečeni. Primjerice, ne precizira se tko će vršiti kontrolu sadnje, tko će održavati zasade, u pojedinim ugovorima nije navedena starost sadnica, a u nekima su datumi potpuno neusklađeni. Tako je ugovor s Pokretom gorana za podizanje vjetrozaštinog pojasa duž puta Novi Žednik – Čantavir potpisan 18. prosinca  2007., a izviješće o realizaciji izvođač je trebao podnijeti samo dva dana nakon potpisivanja ugovora, pri čemu je rok za podizanje jesen iste godine. Također je zanimljivo kako većina ugovora predviđa 50 posto avansnog plaćanja, a ostatak u nekim slučajevima odmah po prihvaćanju ponude.

Spomenuti posao podrazumijevao je podizanje trorednog pojasa u dužini 7.000 metara i sadnju 3.200 sadnica po cijeni od preko dva milijuna dinara. Iste godine Pokret gorana dobiva posao i na Bećar ataru, gdje na 2.700 metara treba posaditi 4.055 sadnica po ukupnoj cijeni od 2,718 milijuna dinara. Ugovori preciziraju da sadnice trebaju biti starosti tri do pet godina, a Pokret gorana treba »u slučaju nekvalitetnog održavanja i nebrige nakon prve godine od sadnje o vlastitom trošku osigurati popunu novim sadnicama«. Inače, ovaj vjetrozaštitni pojas danas je u najboljem stanju, ali zanimljivo je da kako se ulazi dublje u atar sadnice su sve manje, a redovi sve rjeđi.

 

U posao ulazi konzorcij

 

Premda su ugovori o podizanju zasada podrazumijevali i održavanje u prvoj godini sadnje, 2008. Gradska uprava za dionicu Bećar atar dodatak najprije u lipnju potpisuje ugovor s Pokretom gorana od 2,7 milijuna za podizanje pojasa u dužini od 3.380 metara  (3.400 sadnica) za posao čiji je rok proljeće iste godine. Prosinca potpisuje novi ugovor, u vrijednosti od 1,18 milijuna dinara, za istu trasu, ali ovoga puta radi »njege i zamjene sadnica koje su mehanički oštećene prilikom nesavjesne obrade susjedne parcele«. Mogli bismo prosuditi da je Pokret gorana jako dobro obavio posao jer mu je sljedeće 2009. godine povjereno održavanje svih triju vjetrozaštitnih pojaseva: Bećar atar, Bećar atar dodatak, Novi Žednik – Čantavir u dužini od 17.760 metara na ukupnu vrijednost 2.796.000 dinara. Ugovor je predviđao strojnu obradu u zoni međureda, ručno okopavanje oko sadnica i zalijevanje zasada, i to sve po tri tretmana. Inače, upućeni kažu kako neusklađenost datuma u ugovorima ukazuje da su oni zapravo naknadno zaključivani. Ugovore s Pokretom gorana potpisivale su načelnice Gradske uprave Erika Toth-Szalai i Marija Davčik-Ušumović i s druge strane Jožef Pinter, a kasnije ugovore s »Čistoćom« potpisivali su gradonačelnik Saša Vučinić i direktor Vladimir Dragin.

Pokret gorana je potom 2010. godine dobio poslove podizanja vjetrozaštinih pojaseva uz Pačirski put (tri milijuna dinara), ponovno za održavanje u Žedniku (1,13 milijuna dinara), pa za podizanje još jednog pojasa u Žedniku (3,15 milijuna), a 2011. godine uz atarski put za Mikićevo (1,63 milijuna).

U 2011. godini u posao ulazi i JKP »Čistoća i zelenilo« kao nositelj konzorcija u kojemu su i JKP »Zelenilo Beograd«, Pokret gorana i »Natural« iz Kanjiže. Između konzorcija, Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine i Grada Subotice sklopljen je ugovor o podizanju vjetrozaštirnih pojaseva od Bajske pruge do Mirgeša, od Tavankuta do Somborskog puta (pored asfalta) i malog Tavankutskog puta, te od Ipsilon kraka do asfaltnog puta za Tavankut, čija je ukupna vrijednost 24 milijuna dinara, a predviđeno je i osam milijuna za vjetrozaštitni pojas, da ne povjeruješ, ponovno u Žedniku. Financijer radova je bio Fond za kapitalna ulaganja, a investitor Grad. U Gradskoj upravi tvrde kako je od ukupnog iznosa isplaćeno samo oko sedam milijuna dinara, pri čemu je cijeli posao urađen, s čime se vjerojatno ne bi složili oni koji danas prolaze spomenutim trasama.

 

Sadnice po povišenim cijenama

 

JKP »Čistoća« u 2010. dobiva posao njege pojasa u Bajmoku (1,2 milijuna), a sljedeće godine 3,7 milijuna dinara za održavanje pojasa: Madaraški put, Pačirski put, Bećar atar s dodatkom, Novi Žednik – Čantavir, Mikićevo kanal i asfaltni put ka Mikićevu, te potom posebno još jedan ugovor od 315.000 dinara za postavljanje zaštitnih mreža oko sadnica na Madaraškom putu. Grad je potom sklopio rujna 2011. i ugovor na preko deset milijuna dinara s Fondom za zaštitu okoliša radi rekonstrukcije pojaseva na Pačirskom putu i Mikićevu, ali je listopada 2012. Fond ukinut, a do tada je isplaćeno 30 posto.

Poslije svih ovih brojnih ugovora o sadnji i njezi vjetrozaštitnih pojaseva, od kojih je prema procjenama do danas preživjelo oko 10 posto, osobito je zanimljiva parcela u Žedniku kod Brnićevog salaša gdje je u dužini od 1.200 metara sam od sebe bujao vjetrozaštitni pojas. Tadašnji gradonačelnik Vučinić je najprije 29. prosinca 2011. potpisao ugovor s Vodoprivrednim poduzećem Sjeverna Bačka u vrijednosti od 198 tisuća dinara radi »krčenja divljeg samoniklog vjetrozaštitnog pojasa«, a deset dana kasnije i ugovor od 295 tisuća dinara s Pokretom gorana radi »rekonstrukcije samoniklog pojasa«.

Osim što sadnice zapravo nitko nije održavao niti zalijevao, stoga se oko 90 posto posušilo, procjene su da je jedan od problema i to što je veliki postotak zasada bio sibirski brest, vrsta koja nije pogodna za naše područje. Osobito je nevjerojatna cijena po kojoj su sadnice kupovane. Primjerice, u jednom ugovoru Ulmus pumila (sibirski brest) i Robinia (bagrem) kupovani su po jednakoj cijeni od 600,48 dinara po komadu. Prema aktualnom cjeniku Vojvodinašuma sibirski brest košta od 15 do 135 dinara, pri čemu su ove najskuplje sadnice visine dva do dva i pol metara , a sto komada sadnica bagrema koštaju od 1.076 do 1.615 dinara. Iz još jednog ugovora za pojas u Žedniku vidi se da je brest plaćan po 650 dinara, ruj po 440, a javor 740 dinara. Međutim, uvidom u dokumentaciju jasno se vidi kako je postojala pismena ponuda Vojvodinašuma iz 2008. godine u kojoj je cijena bresta i javora 110 dinara po komadu.

Član Gradskoj vijeća zadužen za poljoprivredu Šime Ostrogonac procjenjuje da je od 2007. do danas iz proračuna Grada potrošeno za vjetrozaštitne pojaseve i održavanje oko 300.000 eura, a isto toliko iz proračuna AP Vojvodine i Republike Srbije.

Ove godine za podizanje vjetrozaštitnih pojaseva u gradskom proračunu predviđeno je 41,5 milijuna dinara, a u Službi za poljoprivredu kažu da će ovoga puta posao biti dodijeljen isključivo na tenderu.