Arhiv tekstova

Kada govorimo o narodnoj nošnji bunjevačkih Hrvata, ponajprije moramo ukazati na poljodjelstvo i stočarstvo, koje se u ovim krajevima razvilo u osnovne gospodarske grane. Primarne biljke od koji su se proizvodile sirovine za izradu tkanina, a koje su se mogle uzgajati na plodnom prostoru panonske ravnice, bile su lan i konoplja (kudjelja). Do samoga kraja 19. stoljeća one su redovito uzgajane, a žene su po domaćinstvima izrađivale pređe i tkanine. Finija konoplja (muška biljka tzv. bjelojka) koristila se za izradu tkanina za odjevne predmete, a grublja (ženska biljka tzv. crnojka) za pletenje užadi, različitih pokrivala i vreća. Uz platnenu, bunjevački su Hrvati nosili i krznene i suknene odjevne predmete, npr. kraće i duže kapute, s rukavima i bez njih, te duge ogrtače, tzv. »opaklije«.

Krajem 19. stoljeća, kada se javila mogućnost nabave tvorničkog platna od lana, konoplje, ali i pamuka, i Bunjevke napuštaju ručnu izradu pređe i tkanina. Od tada postupno zamire ovakva vrsta rukotvorina, osobito »čunčanje« . Vrsta je to finoga tkanja kojim su se izrađivale »začunčanice«. Služile su kao tkanina za izradu »bilih ruva divojačkih«, rubaca, prekrivača za krevete i zastore. Začunčanice su se izrađivale na tananom platnu zvanom »tanki« u kojega su se brojanjem žica tijekom tkanja čunkom utkivali različiti motivi. Punijom »bijelom žicom« (bijeli konac) čunčali su se motivi poput geometrijskih figura, cvijeća, životinja i dr. Često se pokraj bijelog konca za čunčanje rabila i zlatna nit. Motivi začunčanica imaju i svoja imena: »kaloper«, »orlaš«, »šestoper«, »tičice«, »pivčići«, »jelenče«, »ljiljani«, »limuni«, »naranče«, »jabuke«, »vlaće«, »vinčići«, »grozdići«, »perunike«, »paunovo pero«, »misec«, »zvizde«, »kolačići« i dr. O njihovoj je ljepoti pisao i Milko Cepelić u Subotičkoj Danici 1919. g.: »Začunčanice su tako nježne i otmjene da bi ih svaka carica na svojoj odjeći imala«.

Usporedbom tkanina, izrade i naziva pojedinih dijelova odjeće može se uočiti povezanost bunjevačkih Hrvata s pučanstvom šireg hrvatskog područja, i to osobito u preplitanju glavnih osobitosti ruha panonskog i dinarskog područja.