Arhiv tekstova

Za deset godina, koliko se bavi konjičkim sportom, Marko Jozić iz Nenadića osvojio je dvadesetak pobjeda. Kaže da je to možda za nekoga malo, ali za njega je dovoljno. Dvije godine nosi titulu najuspješnijeg člana Konjičkog kluba »Vojvođanin« iz Sombora. Pitamo ga kako se izborio za to da bude najuspješniji član ovog konjičkog kluba i to dvije posljednje godine uzastopce. Kaže da su se za to izborili konji svojim uspjehom na utrkama, tu su zatim rad trenera, vozača. »To je sport u koji se stalno ulaže, a malo vraća. Rezultati jednom moraju doći, ali čovjek mora biti uporan i radan«, kaže Marko i dodaje da je prvi korak odabir kvalitetnog grla. Posije toga slijedi rad uz dobrog trenera i dobrog vozača. Vodeći se tom logikom Marko je svoje konje povjerio, kako kaže, jednom od najboljih trenera i vozaču, Subotičanima Aleksandru Dimitrijeviću i Borisu Kečenoviću.

 

Za punoljetstvo prvi konj 

 

U obitelji Jozić ljubav prema konjima tradicija je generacijama. Na samo da su se konji koristili u svakodnevnim poslovima, već su Markov djed i otac bili vjerni posmatrači konjičkih utrka. Često su na utrke vodili i Marka, pa zato i ne čudi što je zavolio konjarstvo i što je još kao dječarac maštao o svom konju. Želja mu se ispunila kada je postao punoljetan. »Bio je to poseban osjećaj, posebna radost. Posrećilo mi se i da sa svojim prvim konjem, koji je zvao Golden boy, odem na svoju prvu utrku i pobijedim. Bila je to utrka u Novom Kneževcu, ne toliko značajna, ali za mene je ta pobjeda bila itekako velika i značajna. Kada sam kupovao svog prvog konja za mene je bilo bitno samo da ga kupim i nisam toliko vodio računa o rodoslovu, ali za početak je bilo dobro. Nažalost, konj je dobio stomačnu bolest i uginuo je, a za njim je tugovala cijela naša kuća«, priča Marko. Prošlo je kroz Markovu štalu nekoliko konja, bilo ih je dobrih i onih malo manje dobrih. Trenutačno ih ima šest, od kojih su tri mlada koja će na prve utrke izaći tek ove godine. Marko je do sada imao domaće konje, a to znači da su grla oždrebljena u Srbiji. No, želja mu je da za neke veće utrke ima čistog stranog konja, poput grla iz Italije, Švedske, Francuske ili Mađarske. »Ovo je financijski vrlo zahtjevan sport. Bez nekoliko tisuća eura sada se ne može kupiti konj za koga mislite da može napraviti neke rezultate. Ali to je samo pretpostavka, jer ništa se ne zna dok on na stazi ne pokaže rezultate. Koštaju i odlasci na utrke. Ali to je ljubav i ne gleda se na to koliko košta. Skoro sve slobodno vrijeme provodim u radu s konjima, organizaciji ili drugim poslovima vezanim za konje«, kaže Marko. Nama neupućenima on pojašnjava da priprema konja za utrku mora biti kontinuirana, pa predaha nema ni zimi. Unaprijed se zna za koje je utrke koji konj spreman i tako se onda unaprijed i organiziraju njihove pripreme. Olakotna okolnost za Marka je što se njegova obitelj i on bave poljoprivredom, pa nema izdataka za hranu, osim za kupovinu vitamina koji su ovakvim konjima neophodni. 

 

Najdraže pobjede pred Somborcima

 

Pobjeda na Beogradskom derbiju je utrka koju svi sanjaju, pa i Marko. Kaže ima mnogo vrhunskih natjecatelja koji su u tom sportu proveli cijeli život, a nisu uspjeli ostvariti pobjedu na Beogradskom derbiju. »Ja sam sudjelovao dva puta, ali nisam ni jednom uspio pobijediti, jer na startu je 12 najboljih četverogodih grla. Prošle godine sam s grlom Eksploziv benker bio šesti na derbiju i meni taj uspjeh mnogo znači. U Somboru sam u jednom trkačkom danu 2011. godine osvojio dva prva mjesta. To mi je također bilo značajno, jer sam trijumfirao pred svojom, somborskom publikom. Imao sam dvije pobjede u Beogradu, dvije u Srbobranu, Bečeju... Želja mi je da ovdje ostvarim dobre rezultate u klasnim utrkama da mogu sudjelovati na utrkama i inozemstvu, za početak u Mađarskoj«. Želja mu je i da ove godine ostvari što bolji rezultat u utrci za pehar Somborskih novina. »Od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća pehar ‘Somborskih novina’ nije osvojilo grlo iz Sombora i mislim da je vrijeme da konačno ovaj pehar osvoji netko od somborskih odgajivača«, kaže Marko.

Organizator utrka u Somboru Konjički klub »Vojvođanin«, čiji je i Marko član, od prošle godine uveo je tri trkačka dana u Somboru. »Velike zasluge za to ima naš novi predsjednik dr. Jovan Virt. Na sva tri trkačka dana publike na hipodromu je bilo, znači da Somborci i dalje vole konjičke utrke. Naš klub ima stotinjak članova, a nadamo se da će nas biti i više«, kaže naš sugovornik koji je član natjecateljske komisije u »Vojvođaninu«.