Arhiv tekstova

Na inicijativu apatinskog Ureda za mala i srednja poduzeća i poduzetnike, a u dogovoru s predsjednikom Općine dr. Živoradom Smiljanićem, potkraj prošle i početkom ove godine pristupilo se pripremama za formiranje Klastera poduzetnika na području Općine Apatin. Na području Općine Apatin registrirana su 693 poduzetnička obrta, a malih i srednjih poduzeća je 82. Ured MSPP Apatin, u suradnji s nekolicinom poduzetnika, Regionalnom gospodarstvenom komorom Sombor i stručnim službama Općinske uprave pristupio je izradi potrebne dokumentacije za registriranje Klastera poduzetnika Općine Apatin, a već koncem veljače održana je i osnivačka skupština. Izabrana su tijela udruge, pa je za predsjednika Skupštine »Klastera poduzetnika« izabran Zoran Šijan, direktorica je Dijana Đenić, tehnička tajnica Nataša Ćurčić, a za predsjednika devetočlanog Upravnog odbora  Đorđo Kuridža. Na Skupštini izabrani predsjednik Izvršnog odbora  Đorđo Kuridža perspektivu Klastera vidi u svezi s ulaskom Srbije u EU. »Na formiranje Klastera natjerala nas je nužda. Umjesto dvije udruge koje su u stečaju, opredijelili smo se za Klaster, jer je upravo takav način organiziranja već poznat u zemljama Europske Unije i pokazao se kao vrlo efikasan«, rekao je Kuridža. 

 

Očekuje se omasovljenje udruge

 

Dio poduzetnika s područja apatinske općine za sada još nije u članstvu, a čelništvo Klastera očekuje da će se u narednom razdoblju udruga osjetno omasoviti. Sonćanski poduzetnici i obrtnici kažu kako još nisu dobili cjelovitu informaciju o formiranju Klastera. Nadaju se da će poslije rješavanja administrativnih obveza ove udruge i njegove registracije biti obaviješteni o svemu što bi im članstvo u Klasteru donijelo. U ovom mjestu od proizvodnih subjekata danas radi jedino tekstilno poduzeće Mondeks d.o.o. Ubraja se u srednja poduzeća, koja upošljavaju od 50 do 250 radnika. 

Kapacitet proizvodnje ovoga poduzeća je od 3000-3500 jedinica gotovih proizvoda mjesečno, ovisno o vrsti, složenosti i seriji modela. Trenutačno upošljava 75 radnika, a u slučaju potrebe može se uposliti ukupno 120 radnika u jednoj smjeni. Proizvodnja poduzeća usmerena je prema inopartnerima, poglavito iz Italije, Njemačke i Nizozemske. Radilo se i radi  za modne kuće  Moschino, See By Clhoe, Gass, Aposrtof, Rech, Max-Mara, Henry Cotons, Cheruti i dr. Poslovi za inopartnere osigurani su za dulje vrijeme, uposlenicima se zarade isplaćuju mjesec za mjesec. Po riječima radnica, plaće nisu sjajne, ali su redovite i to je u sivilu naše realnosti ipak kakva-takva sigurnost. Njihov poslodavac Bogomir Bojić u više je navrata ukazivao na prevelika zahvaćanja od strane države i na mjere koje na domaće proizvođače djeluju vrlo destimulativno. Tako je i prigodom nedavnih posjeta pokrajinskih političara poduzeću ukazao na najveće probleme domaćih gospodarstvenika. »Ovo poduzeće koje je bilo na izdisaju izvukli smo iz teške krize, a danas ovdje radi sedamdesetak uposlenika, većinom žena. U izuzetno lošem poslovnom ozračju uspjeli smo ostvariti relativno dobre poslovne rezultate. Najveće probleme predstavljaju nam cijena novca na našem financijskom tržištu i besmisleno favoriziranje inozemnih kompanija. Bez obzira na razne napise o ukidanju bespotrebnih davanja, zahvaćanja države su prevelika. Kako  opstati ukoliko na dinar plaće koju dajemo radniku, državi moramo dati još dinar. Nema tu nikakve velike mudrosti. Ukoliko bi država prepolovila poreze i doprinose u ovoj oblasti, brzo bi došla reakcija u vidu udvostručenja broja uposlenika i povećanja njihovih zarada. To bi dovelo do čitavog niza pozitivnih posljedica, u krajnjem slučaju do osjetnog povećanja životnog standarda«, rekao je tom prigodom Bojić. I ostao usamljen. 

 

Sonćanski obrtnici šute

 

Nitko od sonćanskih obrtnika ili poduzetnika o problemima u radu, a osobito o pojavama vezanim uz dobivanje pojedinih poslova, o ponašanju inspekcijskih tijela, te o odnosu državne administracije prema njima, nije želio govoriti javno, jer, kažu, plaše se odmazde moćnika, kako lokalnih, tako i onih s viših razina. Kažu, bolje je šutjeti i raditi bar ovako kako rade, nego se nekom zamjeriti i rizikovati da te nedostatak posla dovede čak i do gašenja poduzeća ili obrta. Ove situacije same po sebi nameću prioritetne teme kojima bi se apatinski Klaster poduzetnika, skupa sa srodnim udrugama u cijeloj državi, trebao što skorije pozabaviti. Dulje čekanje, ukoliko se uvjeti poslovanja ne bi promijenili, može dovesti samo do novoga smanjenja broja gospodarstvenih subjekata iz domene Klastera.