Arhiv tekstova

Nedavno je u Beogradu održan sastanak predstojnice Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Darie Krstičević i ministra prosvjete Republike Srbije Žarka Obradovića. Obećano je kako će se intezivirati napori srbijanske strane da problem tiskanja udžbenika na hrvatskom jeziku bude riješen. Dano obećanje ipak nije odagnalo određenu dozu sumnje u njegovo ispunjenje, jer ovo pitanje postoji već više od desetljeća, a službena prepiska između Hrvatskog nacionalnog vijeća i srbijanskog Ministarstva prosvjete često je podsjećala na igru »gluhih telefona« ili ping-pong. Dakle, ostaje otvoreno pitanje hoće li najzad, nakon jedanaest godina postojanja školovanja na hrvatskom jeziku u Srbiji, biti riješen problem tiskanja svih udžbenika koji su potrebni za učenike hrvatskih odjela u Vojvodini.

Na spomenutom sastanku, uz predstojnicu Državnoga ureda s hrvatske strane sudjelovali su i Željko Kuprešak, veleposlanik Republike Hrvatske u Srbiji, te Dragan Đurić, generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici, a sa srbijanske strane i pomoćnica ministra Vesna Fila. O očekivanjima i daljnjim koracima HNV-a glede rješavanja problema udžbenika nakon sastanka u Beogradu, razgovarali smo sa Slavenom Bačićem, predsjednikom Vijeća.

 

Dosadašnji napori nisu urodili plodom

 

»Dogovoreno je da HNV zatraži službeni prijam u Ministarstvu prosvjete radi dogovora o rješavanju pitanja tiskanja udžbenika za nastavu na hrvatskom jeziku, što podrazumijeva prijevode srpskih udžbenika, te izradu dodatnih sadržaja za pojedine predmete, kao i ostvarivanje ravnopravnosti u Projektu besplatnih udžbenika za niže razrede osnovnih škola, budući da je HNV kupio udžbenike iz hrvatskog jezika i darovao ih djeci koja pohađaju nastavu na hrvatskom, jer Ministarstvo nije osiguralo da ovi udžbenici budu besplatni. Naime, Ministarstvo nije odgovorilo na naš dopis radi refundiranja troškova kupnje udžbenika.«

Komentirajući sastanak, Slaven Bačić pozdravlja inicijativu predstojnice Darie Krstičević i kaže kako je nedvojbeno da se na Ministarstvo prosvjete vrši pritisak da postupi sukladno zakonskim obvezama.

»Nedvojbeno je da ovaj posjet pokazuje riješenost predstojnice Državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske da u okviru svojih ovlasti izvrši pritisak na Ministarstvo prosvjete da postupi sukladno svojim međunarodnim i zakonskim obvezama, jer naši dosadašnji napori, u koje su bili uključeni i Veleposlanstvo i Generalni konzulat Republike Hrvatske, kao i srpski supredsjedatelj Međuvladinoga mješovitoga odbora koji prati provedbu međudržavnoga Sporazuma o zaštiti manjna nisu urodili plodom.«

 

Razmišljanje u kategorijama prošlosti

 

Nakon beogradskog sastanka, u priopćenju iz Državnog ureda se naglašava kako je suštinski problem u tome što međudržavni sporazum o zaštiti prava manjina nije u potpunosti realiziran. Postavlja se onda jedno jednostavno pitanje – znači li to da se zakonski propisi ne poštuju, provode? 

»U pitanju je upravo to: propisi postoje, počevši od međunarodnih, kao što je bilateralni sporazum o zaštiti manjina, preko Ustavom zajamčenog prava na školovanje na svom jeziku i seta manjinskih propisa, pa do zakona i podzakonskih akata o udžbenicima i drugim obrazovnim propisima, ali u Ministarstvu prosvjete očigledno postoji ili izrazito antimanjski stav, ili krajnja nezainteresiranost za obrazovanje na manjinskim jezicima. Moram naglasiti kako ovakve probleme imaju gotovo sve manjinske zajednice u odnosu s Ministarstvom prosvjete, osim nekoliko zajednica prema kojima srpske političke elite imaju izrazito afirmativan stav, a u funkciji su dijeljenja manjina, po starome rimskom pravilu – Divide et impera!«

Govoreći o problemu što se ne refundiraju sredstva koja su uložena u kupnju udžbenika, Slaven Bačić kaže kako HNV želi povratiti ta sredstva i pojašnjava:

»Htio bih precizirati kako je tiskanje udžbenika platio nakladnik, a djelomično je ove troškove pokrilo Ministarstvo prosvjete, dok je HNV u cilju poticanja nastave na hrvatskom jeziku, umjesto roditelja kupio te udžbenike i darovao ih djeci, jer Ministarstvo nije osiguralo da ovi udžbenici budu besplatni, a HNV sada želi samo povratiti novac koji je umjesto Ministarstva prosvjete dao za kupnju udžbenika, jer su djeca iz prva četiri razreda osnovne škole koja slušaju nastavu na srpskom i drugim manjinskim jezicima sve udžbenike dobili besplatno, u okviru Projekta besplatnih udžbenika koje vodi Ministarstvo prosvjete.«

Nižu se pitanja glede dugogodišnjeg problema udžbenika na hrvatskom jeziku, a suštinsko je pitanje – zbog čega u stvari već jedanaest godina zapinje pitanje, tj. realizacija tiskanja udžbenika, a da to financira država? Srbijanska vlast je mogla to riješiti i reći – evo skrbimo i o hrvatskoj manjini u Srbiji, ali to se nije dogodilo. Kako to objasniti? Slaven Bačić kaže kako je uzrok tome što se razmišlja u kategorijama prošlosti.

»Izgleda da u Ministarstvu prosvjete odlučuju ljudi koji razmišljaju u kategorijama prošlosti, ne samo iz 1990-ih godina, nego da se ravnaju po devetnaestostoljetnim mjerilima. Naime, svojedobno je, prije donošenja ugarskoga Zakona o srednjim školama iz 1883., Béla Grünwald, inače pomađareni Nijemac iz Gornje Ugarske, današnje Slovačke, vrlo dojmljivo skicirao svoja očekivanja od reforme u gimnazijama: ‘Srednja škola je kao veliki stroj, na čijem se jednom kraju ubacuje na stotine slovačkih mladića, a na drugom kraju oni izlaze kao Mađari.’ Volio bih da griješim, ali mi se čini kako ista ishodišna logika danas vlada i u Ministarstvu prosvjete u Beogradu! Drukčije je, inače, teško objasniti otkud toliki otpor prema ostvarivanju prava manjina da se školuju na svom jeziku.«