Arhiv tekstova

Prozaik, romanopisac i esejist Slobodan Novak rođen je u Splitu 1924. godine. Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u Zagrebu 1953. godine. Drugi je svjetski rat proveo je u partizanima, što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima »Digresije« i »Protimbe« (2003.). Radio je kao lektor, korektor, novinar i urednik u nakladničkim kućama. Jedan je od pokretača »Krugova«. Redoviti je član HAZU-a od 1983. godine.

Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirkama »Glasnice u oluji« (1950.) i »Iza lukobrana« objavljenim u zajedničkoj knjizi »Pjesme« (1953.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u »Krugovima« i »Republici«. Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom »Izgubljeni zavičaj« (1955.) u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Nostalgična je to evokacija emocijama natopljenih slika, a pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dvama likovima: infantilnom ja koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom ja, koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.

Romanom »Mirisi, zlato i tamjan« (1968.) ostvario je najveći estetski domet. Priča je to o umirovljenome intelektualcu srednjih godina Malom koji sa svojom ženom Dragom na izoliranu otoku (možda Rabu) na prijelazu 1965. u 1966. godinu, između Božića i Sveta tri kralja, svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu vlasnicu polovice otoka. Madona boluje od opstipacije – zatvora. Njezina biološka i animalna borba za opstanak uvodi ih u životni ritam od 18 dana, koliko prođe od jedne do druge stolice. Draga odlazi djeci u Zagreb, a Mali ostaje s Madonom uz koju je vezan složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve – svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Roman je prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljne egzistencijalne probleme modernoga čovjeka: gubljenje iluzija, gubljenje vjere, besmisao povratka i promašenost života.

Istu tematsku i poetičku liniju Novak slijedi i u kratku romanu »Izvanbrodski dnevnik« (1977.). Djelo se sastoji se od triju posebnih novelističkih cjelina koje su međusobno povezane pripovjedačem, likovima, situacijama i motivima. Opisana su tri putovanja na relaciji Otok — Kopno — Otok. No, i opet su ta putovanja povod za obračun s kolektivnim mitovima i vlastitim iluzijama.

U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, »Digresije« i »Protimbe« (2003.). »Protimbe« su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate asocijacijama na mladost, politički i društveni život u SFRJ-u, na piščev doživljaj Domovinskoga rata i političko-društvenih mijena do godine izlaska. Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, komunizma i nacionalnoga usuda.