Ime »Hrvatski zaselak« ne blijedi jedino na mapama, no možda nije kasno da se bolje istraži i, u ozračju tolerancije obilježi, budući da je, kako dr. Mario Bara kaže, ovaj toponim među najmanje poznatim hrvatskim toponimima kojih u istočnom Banatu ima još nekoliko
Premda su danas u Konaku, naselju u općini Sečanj, Hrvati malobrojni, oni su sastavni i važan dio njegove povijesti. Prisutni su u ovom selu i njegovoj okolici najmanje 260 godina, a tu su došli nešto ranije od velikog i povijesno dobro dokumentiranog preseljenja plemića predijalaca – podanika zagrebačkih biskupa iz Pokuplja i Turopolja – na posjede zagrebačkih biskupa koji su se nalazili u središnjem Banatu – današnjem istočnom dijelu ove regije u Srbiji i zapadnom u Rumunjskoj. Ukratko, odlukom carice Marije Terezije 1778. znatan dio posjeda zagrebačkih biskupa i turopoljskog plemstva trebao je biti ustupljen vojnoj upravi, te su oštećeni turopoljski predijalci naseljeni, između ostaloga i u mjesto Konak. Moguće je da je mjesto prvotnog naseljavanja bilo Hrvatski zaselak, koji i danas postoji. Daleko ih je, ipak, bilo manje od broja naseljenog u Boku, Neuzinu, Keču, Klariju i još neka druga mjesta, no materijalnih tragova njih i njihovih potomaka i dalje u Konaku ima.
Veliko doseljavanje Nijemaca u Konak tijekom konsolidacije Vojne krajine dogodilo se 1773., nešto ranije od naseljavanja Hrvata. Da je preseljavanja Hrvata bilo i ranije u odnosu na 1801., godinu kada je pridošla njihova vjerojatno najveća skupina u Boku, svjedoči prezime Ilijević koje se spominje već u matičnoj knjizi krštenih Njemačkog Modoša (danas Jaša Tomić), što je bila tada najbliža katolička župa: »1789. Ilijević iz Konaka«. Neki drugi izvori kazuju da je prva godina naseljavanja kajkavaca u Boku mogla biti 1778. Ondje se kasnije razvio bogat društveni život ove hrvatske skupine, no u Konaku, gdje su pojedini ostali zbog zemljišta i općenitih uvjeta za život, to ipak nije bio slučaj.
»Kanak se zapali i Hrvati se rasele«
Boki susjedni Konak također je prihvatio doseljene Hrvate. Umjesto Nijemaca doselili su se ovdje nakon poplave 1820. godine Mađari i Bugari katolici (»Palćeni«). Putopisac Toma Iskruljev piše: »Dođu ovamo Srbijanci i Kanak se zapali, te Hrvati se rasele«. Požar se dogodio 6. kolovoza 1848., no potpuno raseljavanje se nije dogodilo. Hrvati su se konsolidirali i nakon Mađarske revolucije, a sredinom XIX. stojeća tu su učvrstili Hrvatski zaselak. »Kroatendörfchen«, kako je naveden na mapama, danas se nalazi u blizini ugašene željezničke postaje i uzduž puta Konak – Stari Lec, blizu mosta i lijeve obale rijeke Brzave. Udaljen od sela ukazuje na vjerojatnu tendenciju Hrvata koji su nakon doseljenja živjeli u zasebnim naseljima ili dijelovima naselja, van mjesta stanovanja drugih naroda.
Isto je tako ugašen i hrvatski naziv ovoga toponima, te se danas zove Mala međa. Premda je daleko bliži Konaku, pripada katastarskoj općini susjednoga sela Stari Lec. Prigodom nedavnog ljetnog posjeta bilo je uzbudljivo posjetiti kuću u vlasništvu Hrvata Matije i Stevana Lukenića. Ona stoji kao svojevrsni podsjetnik i potvrda daleko brojnijeg prisustva kuća hrvatskih obitelji ovdje. Ostali su vlasnici desetak kuća Srbi i Mađari. Ime »Hrvatski zaselak« ne blijedi jedino na mapama, no možda nije kasno da se bolje istraži i, u ozračju tolerancije obilježi, budući da je, kako dr. Mario Bara kaže, ovaj toponim među najmanje poznatim hrvatskim toponimima kojih u istočnom Banatu ima još nekoliko.
Hrvatski zaselak kod Konaka nekad i danas
Mađari, Bugari i Hrvati
Svjedok novije nazočnosti Hrvata u Konaku, osim malobrojnih stanovnika koji se još uvijek tako izjašnjavaju, svakako je katoličko groblje, komunalno minimalno uređeno. Nalazi se na svršetku Ulice Branka Radičevića. Najveći broj grobova pripada suvremeno najvećem katoličkom narodu u ovom selu, Mađarima, iza kojih slijede grobnice katolika Bugara, i to na način da je istočni dio groblja više »bugarski«. Grobnice Hrvata koncentrirane su nedaleko ulaza, s desne strane glavne staze. Najbrojnija su gotovo tipična prezimena davno doseljenih turopoljskih Hrvata: Lukenić i Lukinić, te Žunac, uz prezimena: Škrabić, Horas, Nemešić, Mažuran, Špan i Kozar. Ne može se isključiti ni mogućnost da su se pojedine osobe bugarskoga podrijetla izjašnjavale Hrvatima, ili to čine i danas, budući da je takva pojava etničkog koncentriranja zapažena i drugdje u Banatu. Jedina je razlika ta što se u Konaku ipak održala brojnija (moguće i koherentnija) bugarska zajednica. Međuetničko bračno miješanje to je dodatno potaknulo.
Katolička crkva rođenja sv. Ivana Krstitelja u Konaku
Župa za Hrvate i Nijemce
Konak, vlasništvo zagrebačkih biskupa, nije bilo župa, niti je to danas, unatoč tome što je tijekom povijesti ova katolička zajednica imala i do tisuću članova. Ilija Petrović, biskupski opunomoćenik, zatražio je da se za tamnošnje katolike Nijemce i Hrvate (prije doseljavanja Mađara) osnuje župa 1816., ali je četiri godine kasnije biskup, kao pokrovitelj župe, prestao isplaćivati plaću i uklonio župnika iz Konaka, a matične knjige je Petrović prenio u Boku. Kasnije su ovlasti Petroviću vraćene, ali je ostala zabrana mise za blagdane.
Molitvena kuća od lomljenog kamena izgrađena je zaslugom Ilije Petrovića, što je podržao i doplatio i čanadski biskup Sándor Bonnaz, te je 1862. izgrađena kapelica, a sadašnja crkva je podignuta 1895. Riječ je o građevini jedinstvenog unutarnjeg sklopa, podzvoničnog prostora integriranog s lađom. Zvonik je naslonjen na zid pročelja. Posvećena je sv. Ivanu Krstitelju i danas je filijala župe u Boki, odakle je opslužuje katolički svećenik, trenutačno vlč. Roland Fehér. Crkva se nalazi u Ulici Borisa Kidriča br. 24, površine je 200 četvornih metara, a kao službeni jezik bogoslužja u crkvenim shematizmima Zrenjaninske biskupije navode se mađarski i srpski, odnosno hrvatski, ovisno od pojedinih izdanja. Svećenika koji aktivno koristi bugarski jezik biskupija, naime, više nema, te se praktički liturgijski koristi hrvatski, uz sve (jezične) poteškoće tamnošnje dijaspore.
Od druge polovice XX. stoljeća nacionalno izjašnjenih Hrvata u Konaku bilo je 1-2,5% seoskoga stanovništva. Najveći broj tako se izjasnio 1961. – 44 osobe, a najmanji na posljednjem popisu 2022. godine – devet stanovnika od ukupno 598 koliko ih ima u selu. S gotvo 2% seoskog življa Konak je ipak drugo naselje u općini Sečanj po udjelu Hrvata, odmah nakon Boke.
Izvori: Vladimir Čavrak (ur.), 2025: Hrvati u Boki; Lajos Erős (1993): Adalékok a Zrenjanini-Nagybecskereki Egyházmegye történetéhez
Marko Tucakov
