Kongres je okupio brojne sudionike iz gospodarskog, znanstvenog i društvenog života kao i brojne hrvatske povratnike, a sudjelovali su i predstavnici Katoličke crkve i hrvatskih institucija u Srbiji

»Kako preobraziti Hrvatsku – Dijaspora, useljavanje, demografija« bila je tema sedmog Hrvatskog iseljeničkog kongresa koji je od 25. do 28. lipnja održan u Vukovaru. Ovogodišnji Kongres otvorio je ključna pitanja hrvatskog iseljeništva, povratka te jačanja povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske. Poseban naglasak stavljen je na suradnju lokalnih zajednica i državnih institucija u stvaranju uvjeta za povratak hrvatskih iseljenika, koji predstavljaju značajan demografski, gospodarski i društveni potencijal Hrvatske. U središtu rasprava bili su povratak mladih kroz obrazovanje i zapošljavanje, demografska obnova te njegovanje ljubavi prema domovini i hrvatskom identitetu.
Kongres je okupio brojne sudionike iz gospodarskog, znanstvenog i društvenog života kao i brojne hrvatske povratnike. Među ostalim, na kongresu su sudjelovali i predstavnici Katoličke crkve te hrvatskih manjinskih institucija iz Srbije.

O Hrvatima katolicima u Srbiji

U sklopu kongresa, u petak, 26. lipnja, održan je panel »Hrvatski katolici u Srijemu, Bačkoj i Beogradu« u organizaciji Ravnateljstva Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Na panelu su govorili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, ekonom Subotičke biskupije vlč. Ivica Ivanković Radak, gvardijan i župnik franjevačkog samostana i župe sv. Ante Padovanskog u Beogradu fra Ilija Alandžak i upravitelj Fondacije Antun Gustav Matoš Marin Piuković. Susret je moderirao vlč. Mihael Sokol.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina na početku je objasnio povijesnu važnost Srijema ustvrdivši da »Katolička crkva u Srijemu nije samo jedna vjerska institucija jer ona je stoljećima bila čuvar identiteta i onog osobito hrvatskog naroda«.

Govoreći o aktualnim prilikama, osvrnuo se i na izazove s kojima se Srijem susreće ustvrdivši da je to mala zajednica koja je ponovno zaživjela u drugoj formi ponovnog osamostaljenja 2008. od Đakovačko-osječke nadbiskupije. Budući da je velik udio katoličkog, tj. hrvatskog stanovništva protjeran, župe su malene. Također, više gotovo nijedno mjesto nije većinski katoličko ili hrvatsko, osim iznimki. Dodao je da se problem mješovitih ženidbi očituje u tome da ili suprug ili supruga koji su katolici nemaju više doticaj s Katoličkom crkvom na tom prostoru. Istaknuo je i to da se mladi koji odu na studij, pogotovo iz seoskih sredina, najčešće ne vraćaju. Zaključno je naglasio da je Srijem specifična, neistražena i neispričana priča koju bi trebalo istražiti i prezentirati.

»Možda smo mali brojem, i jesmo mali brojem, ali smo još uvijek jaki i fleksibilni«, poručio je među ostalim biskup Svalina zahvalivši svećenicima koji su dali doprinos proteklim aktivnostima.

Pojasnio je da bez potpore Đakovačko-osječke nadbiskupije Srijemska biskupija ne bi mogla opstati. Dodao je da Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske podupire razne projekte i da će Vlada Hrvatske pomoći izgraditi biskupijsku kuriju, tj. ordinarijat u Srijemskoj biskupiji koji ne postoji, iskazavši nadu da će ove godine započeti s gradnjom. Ondje bi trebali biti i drugi sadržaji poput riznice, knjižnice i arhiva. Biskup je istaknuo da ima ideju i za otvaranje radijskog i televizijskog studija.

Situacija u Bačkoj i Beogradu

Vlč. Ivanković Radak govorio je o katolicima Hrvatima u Bačkoj istaknuvši kako u Subotičkoj biskupiji ima 170 tisuća katolika. Biskupija broji 90 župa i više od 100 svećenika od kojih osamdesetak aktivnih, dok su ostali umirovljeni.

Objasnio je i da je hrvatski katolički život više koncentriran u Subotici i okolici. Dio prema Somboru i uz Dunav je šokački kraj gdje je stanovništvo izumrlo, iselilo se i jednim je dijelom protjerano. Među ostalim, naglasio je i smanjivanje broja katolika godišnje u Srbiji, poglavito zbog statistike krštenih i umrlih. Objasnio je i problem »bunjevačkog pitanja«, razliku između bunjevačkih Hrvata i onih koji nisu Hrvati te pritisak da se »bunjevački jezik« uvede u službenu upotrebu Katoličke crkve.

Fra Ilija Alandžak predstavio je franjevce u Beogradu koji su ove godine obilježili 100. obljetnicu ponovne prisutnosti u Beogradu. Franjevci su došli u Beograd 1280-ih kada je došao prvi rimokatolički biskup. Kada je Beogradska biskupija bila ponovno uspostavljena, prvi nadbiskup fra Rafael Rodić opet je pozvao franjevce radi pastoralizacije katolika i Hrvata. Samostan i župa sv. Ante Padovanskog brinu o pastoralu Hrvata, kao i Slovenaca i Mađara. Trenutno ondje žive trojica franjevaca i pružaju smještaj hrvatskim studentima u Beogradu.

Marin Piuković je govorio o okolnostima u kojima Hrvati u Srbiji žive i pojasnio da su Hrvati 2002. proglašeni manjinom u Srbiji te je tada nastalo Hrvatsko nacionalno vijeće. Istaknuo je da je 2003. nastao tjednik Hrvatska riječ koji piše o prilikama Hrvata koji ondje žive te jedinu profesionalnu kulturnu instituciju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Piuković je govorio i o manjinskoj medijskoj prisutnosti. Pojasnio je i prijepore oko etnički neizjašnjenih građana Srbije. Prema popisu iz 2022. bilo ih je 39 tisuća, 2011. oko 58 tisuća, a u Beogradu prema popisu iz 2022. gotovo pet tisuća. Piuković je istaknuo i potporu Hrvatske za neke projekte u Srbiji.

Djela hrvatskih autora u Srbiji

Na Kongresu je sudjelovao i Branimir Kopilović iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata koji je govorio o djelima hrvatskih kipara i arhitekata na teritoriju današnje Srbije, s fokusom na prostore AP Vojvodine i Beograda, gdje se i nalazi najveća koncentracija izvedenih djela. U području kiparstva djela hrvatskih kipara u javnom prostoru u Srbiji predstavljaju bogato ali nedovoljno kontekstualizirano umjetničko naslijeđe te prožimanja hrvatske i srpske kulture u segmentu spomeničke materijalne kulturne baštine.

»Najveći dio spomeničke baštine nastao je tijekom postojanja zajedničke države putem državnih ili lokalnih mjesnih narudžbi što je rezultiralo velikim brojem spomenika, poprsja, kipova znamenitih povijesnih ličnosti ili skulptura s dekorativnom funkcijom. U pitanju su radovi sljedećih kipara: Rudolfa Valdeca, Frane Kršinića, Antuna Augustinčića, Ivana Meštrovića«, kazao je on.

Također je važan doprinos hrvatskih arhitekata u izgradnji prije svega Beograda, Novog Sada i Zemuna počevši od kraja 19. stoljeća sve do 70-ih godina 20. stoljeća.

»Arhitekti i graditelji iz Hrvatske obogatili su ovdašnju arhitektonsku scenu, posebno grada Beograda. Njihova izvedena djela sežu od historicizma i ranog modernizma sve do internacionalnog stila moderne arhitekture. U pitanju su radovi arhitekata Hermanna Bolléa, Janka Holjca, Viktora Kovačića, Huga Ehrlicha, Pavla Horvata, Franje Katinčića, Viktora Axmanna, Frana Funtaka, Blaža Misite-Katušića, Jurja Denzlera, Dionisa Sunka, Vladimira Potočnjaka, Zlatka Neumanna i Ive Kurtovića«, zaključio je Kopilović.

M. M.